Rodila se u Belgiji, odrastala u Nizozemskoj, živjela u Engleskoj, uspjela u Hollywoodu, a osvojila srca čitavog svijeta.
Filmska i modna ikona Audrey Kathleen Ruston, poznatija kao Audrey Hepburn, rođena je 4. svibnja 1929. godine u Ixellesu, gradiću nadomak Bruxellesa. Njezin otac Joseph Victory Anthony Ruston Hepburn bio je engleski bankar, a majka Ella van Heemstra nizozemska barunica. Dok je imala samo šest godina proživjela je traumatičnu rastavu roditelja te se odselila u Nizozemsku s majkom, a jednom je ispričala kako je to jedan od najpotresnijih događaja njezinog djetinjstva.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata živjela je u nizozemskom Arnhemu koji su okupirali nacisti, a za vrijeme napada odlučila je uzeti pseudonim Edda van Heemstra jer je njezino ime zvučalo suviše engleski. Do danas vlada pogrešno uvjerenje da je to njezino pravo ime. Prema The New York Timesu, Audrey se navodno za vrijeme življenja u Nizozemskoj pridružila Pokretu otpora i u tajnosti prenosila poruke. Nakon prodora nacista, Audrey i njezina majka živjele su u neimaštini i gladi. Posljedično, dobila je anemiju, pratili su je različiti metabolički problemi, kao i respiratorne bolesti te depresija. Po završetku rata, Audrey koju je oduvijek zanimala za umjetnost, završila je Arnhemov Konzervatorij i preselila se u Amsterdam gdje su ona i njezina majka radile kao medicinske sestre u domu vojske. Audrey se počela baviti baletom, ne odustajući od svog posla, ali njezina kronična pothranjenost i mala visina otežavale su joj probijanje do vrha. Kasnije je baletnu karijeru nastavila u Londonu, gdje je 1948. debitirala u mjuziklu “High Button Shoes”. Dobivala je manje uloge na britanskim pozornicama, u mjuziklima poput “Sauce Tartare” 1949. i godinu
poslije u “Sauce Piquante”.
Odmah te godine Audrey se probila na filmsko platno, ali s malom ulogom u filmu “One Wild Oat”. Pojavljivala se u filmovima “Young Wives Tales” i “The Lavender Hill Mob” s Alecom Guinnessom, a prva veća ulogu ostvarila je u filmu “Secret People” iz 1952. godine. Istodobno se zaručila za Jamesa Hansona, engleskog konzervativnog industrijalista, no zaruke je ipak raskinula. Rekla je kako je to bila „ljubav na prvi pogled“, ali nakon što je probala vjenčanicu i odabrala datum, shvatila je da brak nije moguć zbog njihovih poslova. – Kad se budem udavala, želim zaista biti udana, navela je kao razlog otkazivanja zaruka. Kao 22-godišnjakinja s jednosmjernom kartom za New York stigla je do pozornice Broadwaya i uloge u mjuziklu “Gigi”, komediji francuskog pisca Colettea. Poslije ‘grada koji nikada ne spava’ namignuo joj je i Hollywood pa je 1953. godine za ulogu u filmu “Praznik u Rimu”, redatelja Williama Wylera, dobila i tri velike nagrade: Oskar, Zlatni Globus i nagradu BAFTA.
Samo godinu poslije, na krilima velikog uspjeha osvaja i nagradu Tony za najbolju glumicu u filmu “Ondine” u kojem se upoznala s budućim suprugom Melom Ferrerom. Poslije osam mjeseci, 25. rujna 1954. par se vjenčao u Bürgenstocku u Švicarskoj, dok su se pripremali za uloge u filmu “Rat i mir”. Audreyno pojavljivanje u mjuziklima nije bilo uzaludno, 1957. godine zaplesala je s Fredom Astaireom u filmu “Funny Face”, a velika odskočna daska bila joj je uloga Holly Golightly u filmu Blakea Edwardsa “Doručak kod Tiffanyja” 1961. godine, koji joj je ujedno donio status modne ikone nakon što je popularizirala malu crnu haljinu. Aktivno se pojavljivala na filmskom platnu do 1967. godine, a potom uzela pauzu u svojoj glumačkoj karijeri i vratila se tek 1976. godine s filmom “Robin i Marian”. Otada Audrey je glumila povremeno, a posljednju ulogu ostvarila je 1989. godine u filmu Stevena Spielberga “Always”.
Koliko god su je uspjeh i sreća pratili na filmskom platnu i pozornici, ipak nije bilo sve tako bajno. Imala je dva spontana pobačaja, jedan u ožujku 1955. godine, a drugi 1959. godine kada je pala s konja tijekom snimanja filma The Unforgiven.Kada je treći put ostala trudna, pauzirala je cijelu godinu kako bi se posvetila trudnoći i prinovi. U srpnju 1960. rodila je sina Seana Hepburna Ferrera. Unatoč želji da ima još djece, imala je još dva spontana pobačaja 1965. i 1967. godine. Braku između Audrey i Mela prognozirali su kratko trajanje, ali par je spremno odbacivao takve tvrdnje, iako je Audrey u jednom
intervjuu priznala kako Ferrer ima lošu narav. Kasnije se pričalo kako je izrazito težio kontroli i često su ga smatrali despotom. Par se odlučio razvesti 1968. godine nakon četrnaest godina braka, a iste godine u lipnju Audrey je upoznala svog drugog supruga, talijanskog psihijatra Andreu Dottija. Već u siječnju sljedeće godine su se vjenčali, a u veljači mu je rodila sina Lucu. Htjela je imati još djece, ali je 1974. opet imala spontani pobačaj. Sretan brak s Andreom nije joj bio suđen.
Dotti ju je varao, a ona se upustila u romansu s kolegom sa seta Benom Gazzarom tijekom snimanja filma Bloodline1979. Brak se konačno raspao 1982. godine nakon trinaest godina. Ljubavna sreća joj se ipak osmjehnula u 50. godini života te je od 1980. do smrti 1993. godine bila s nizozemskim glumcem Robertom Woldersom. Imala je tada dva braka iza sebe, tragična iskustva s pobačajima, a Robert je ostao udovac godinu dana prije početka njihove ljubavne odiseje. - Upoznali smo se u vrijeme kad smo bili na određenim kušnjama, ali točno smo znali što želimo zajedništvo - izjavio je tada Robert. Kada su je 1989. pitali za vezu s Robertom i zašto se nikada nisu vjenčali, Audrey je spremno odgovorila: Mi smo vjenčani, samo ne formalno.
Zbog kratke kose, gustih obrva i vitke figure Audrey Hepburn bila je skromna, ali upečatljiva pojava. Nitko nije izgledao poput nje prije Drugog svjetskog rata...a ipak prepoznajemo ispravnost ovakvog izgleda koji se podudara s našim
povijesnim potrebama pisalo se tada u britanskom Vogueu gdje su je proglasili utjelovljenjem ženskog ideala. Uvijek ju
je definirao minimalistički stil odijevanja koji je naglašavao njezinu vitkost, a posebno dobro joj je stajala mala crna haljina koja je obilježila njezinu ulogu u filmu 'Doručak kod Tiffanyja' 1961. godine. U vrijeme kada su žene većinu vremena nosile suknje i visoke pete, Audrey je razbila modnu klasiku uskim crnim hlačama, ravnim cipelama i običnom majicom.
Često su je povezivali s francuskim dizajnerom Hubertom de Givenchyjem, koji je dizajnirao cijelu garderobu za njezin film Sabrina iz 1954. godine. Ona tada nije bila toliko poznata, a dizajner je bio na početku karijere. Njihov odnos nije definirala samo odjeća. Postali su doživotni prijatelji, a kao muza imala je i posebno mjesto u njegovu srcu. Nakon velikih
uspjeha i zajedničkih angažmana, javnost se zapitala je li Audrey Hepburn stvorila Givenchyja ili je bilo obrnuto? - Dao mi je
izgled siluete. Bio je najbolji i ostao je najbolji jer je očuvao štedljivi stil koji volim - izjavila je Hepburn jednom prilikom. U
nastavku suradnje 1957. godine postala je zaštitno lice Givenchyjeva prvog parfem 'Interdit'. Mala crna haljina koju je dizajnirao Givenchy postala je zaštitni znak Audrey Hepburn, a 2006. godine prodana je na aukciji za 467,200 funti.
U kasnim 80-ima umirovljena glumica postala je UNICEF-ova ambasadorica dobre volje. Putovala je svijetom podižući svijest o bespomoćnoj i gladnoj djeci, a s obzirom na iskustvo gladovanja tijekom ratnih godina u Nizozemskoj cilj joj je bio jasan. U više od pedeset misijskih putovanja tijekom pet godina, na kojima joj se pridružio životni suputnik Robert Wolders, organizirala je pomoć, programe cijepljenja i osiguravanje pitke vode. Hepburn je posjetila Etiopiju, Tursku, Vijetnam, južnu i centralnu Ameriku i Bangladeš, a posjet tim zemljama olakšalo joj je znanje francuskog, nizozemskog, engleskog, talijanskog i španjolskog jezika. Na svojoj prvoj misiji bila je u Etiopiji i posjetila sirotište koje se tada brinulo o 500 gladne djece.
- Užasno. Ta slika je previše za mene. Ne volim izraz zemlja trećeg svijeta jer mi smo jedan svijet. Želim da ljudi znaju da najveći dio čovječanstva pati - govorila je nakon povratka iz Etiopije.
Za predanost i rad u UNICEF-ovim misijama 1992. godine američki predsjednik George H.W. Bush uručio joj je
Predsjedničku medalju slobode, a čuvena Američka udruga filmskih snimatelja posthumno ju je nagradila humanitarnom nagradom za doprinos čovječanstvu Jean Hershold. Poslije njezine smrti 1993. godine, sinovi Sean Ferrer i Luca Dotti su
s Robertom Woldersom osnovali zakladu koja djeluje i danas. Do današnjeg dana Audrey Hepburn ostaje jedna od rijetkih glumica koja je osvojila prestižne nagrade BAFTA, Grammy, Emmy i Tony, te mnoga posthumna priznanja.
Njezini misijski zadaci ambasadorice bili su iscrpljujući. Mnoga putovanja imala su negativan utjecaj na Audreyno zdravlje.
Zadnje destinacije koje je posjetila bile su Somalija i Kenija i tada se žalila na neizdrživu bol u trbuhu zbog čega su joj afrički
liječnici savjetovali uzimanje pauze. Hepburn je tvrdoglavo odbila. Po povratku u Švicarsku u rujnu 1992. godine obavila
je potrebne pretrage, ali rezultati su bili nedorečeni. Za daljnje pretrage uputila se u Los Angeles, a biopsija je nažalost otkrila rak debelog crijeva. Audrey je bila hitno podvrgnuta operaciji u zdravstvenom centru Cedars-Sinai, a liječnici su bili uvjereni da je bila uspješna. Tri tjedna poslije hitno su je odveli u bolnicu nakon što se bol ponovno javila. Ustanovljeno je da je rak metastazirao, a glumičini dani su bili odbrojani. Kako se oporavljala od operacije, nije bila u stanju letjeti komercijalnim letom pa je njezin dugogodišnji prijatelj Hubert de Givenchy organizirao privatni let avionom punim cvijeća koji ju je prevezao do Švicarske. Ponekad je uspjela smoći snage i prošetati svojim pomno održavanim vrtom.
Bila je srijeda navečer, 20. siječnja 1993. godine kada je glumica napustila svijet. Sprovod se održao u Tolochenazu 24. siječnja 1993. godine, a osim najuželji pojavili su se i njezini bivši supruzi Mel Ferrer i Andrea Dotti, bliski prijatelj dizajner Hubert de Givenchy te kolege glumci Alain Delon i Roger Moore. Svu imovinu je oporučno ostavila sinovima, dok je Robertu Woldersu ostavila dva srebrna svijećnjaka u tadašnjoj vrijednosti od 500 švicarskih franaka.
