Protekli je tjedan u televizijskom smislu započeo sa dva slavlja, i to rođendanska, a završio je, nažalost, sa dva tugovanja. Prvo je Klasik TV obilježio prvo desetljeće postojanja, u povodu čega je gledatelje počastio legendarnim serijama “Bolji život” i “Pozorište u kući”, koje sada prikazuje svaki dan u udarnom večernjem terminu, a zatim je i on prešao na emitiranje u formatu 16:9 HD koji garantira kvalitetniju sliku i vrhunski TV doživljaj. Obitelj Popadić, ali i ona Petrović, na taj način i vizualno djeluju prikladno vremenu u kojem živimo, a sadržajno su to uvijek i bili. Njihov je humor, naime, bezvremenski!
O ostalom sadržaju, a poglavito onom koji se odnosi na filmski repertoar kojim na Klasik TV-u otimaju od zaborava naslove uz koje su mnogi odrastali, ali i upoznaju mlađe naraštaje s pregledom neprocjenjive filmske baštine ovih prostora, da i ne govorim... TV ružu sam im dodijelio već i za deveti rođendan, pišući tada o tome kako su se u počecima morali boriti s onima koji su ih optuživali da pokušavaju očuvati političko uređenje bivše države, a ne – kao što je, zapravo, bio slučaj – kulturnu ostavštinu tog razdoblja, ali i hvaleći njihov odabir dokumentarnog programa. Ove godine, na ovu okruglu obljetnicu, to im mogu, evo, samo potvrditi! Drugi rođendan koji spominjem na početku bio je onaj hrvatskog CNN-a: N1 televizije. Već šest godina ta televizija 24 sata na dan emitira vijesti, pokrivajući važne lokalne, regionalne i svjetske događaje, ali i drugi informativni sadržaj, u tri centra: Zagrebu, Sarajevu i Beogradu.
Pritom je veoma važno napomenuti da svaki od tih regionalnih centara ima svoj odvojeni program sa tri različite uređivačke politike, skupine novinara, TV studija, a prilikom većih događaja u drugim zemljama dolazi do reemitiranja drugog televizijskog kanala iz te grupe. Osobno i ne gledam prečesto taj program, pogotovo ne onaj dio koji se predstavlja kao zabavni, a čija je okosnica meni nimalo duhovita emisija “Prime Time” tvoraca “Newsbara”, ali razgovorne emisije poput “Crvene linije” u kojoj tri gosta, po jedan iz Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine, raspravljaju o aktualnim temama u tim zemljama, nekoć “Veta” sa Sanjinom Španovićem te emisije “Pressing” u kojoj doista izvrsni Ilija Jandrić s gostom raspravlja o aktualnim temama iz Hrvatske i svijeta, svakako zaslužuju, uz sve čestitke za šesti rođendan, i ovu moju TV ružu.
Oba slavljenička programa, da zaključim, znatno su pridonijela pluralizmu na našim malim ekranima i bilo bi doista nepošteno ne odati im barem jednom godišnje to priznanje. Ostala 364 dana daju nam, čini mi se, sasvim dovoljno prostora za kritiku... Tjedan, međutim, nije mogao proteći samo u tako slavljeničkom raspoloženju jer su nas, unatoč poznoj životnoj dobi, ipak iznenadno napustile dvije veličine. Prva je ona svjetska, Sean Connery, a druga jedna naša domaća, ali svakako svjetske kvalitete – Mladen Kušec. Elem, Sean Connery prije nego što će se s filmom “Liga izuzetnih džentlmena” povući iz filmske industrije uz znakovite riječi da mu je dosadilo raditi s idiotima, misleći valjda na redatelja spomenutog filma, odigrao je niz značajnih filmskih uloga od kojih mu je ona za “Neslomljive” donijela i Oscar. Pa, iako će ga tajni agent 007 zauvijek obilježiti, meni su najbolje legle njegove uloge u Spielbergovu “Indiana Jonesu” te hladnoratovskoj priči “Lov na Crveni oktobar”. Na filmu ga nema već gotovo deset godina, na to smo se s vremenom već navikli pa uživamo samo u onome što je prije snimio, a što će nam, evo, i sada ostati, ali njegov odlazak ipak nikoga nije mogao ostaviti ravnodušnim. Već sada se osjeti neka praznina! Hrvatski pjesnik, pripovjedač, publicist i novinar Mladen Kušec, čiji nam je odlazak svima teško pao ne samo zato što je, eto, naš, već i zato što je s njim završena i jedna životna faza svakoga od nas koju znamo kao djetinjstvo i koju su njegova djela obilježila, tijekom svoje karijere istaknuo se rado gledanim i slušanim radijskim i TV emisijama za djecu i mlade.
“Tonkica Palonkica, frrr...”, zasigurno je najpoznatija, ali mnoge generacije uživale su i u neponovljivim emisijama “Patuljci pojma nemaju”, “Hihotići” i “Bijela vrana”. Kažem da su nas njih dvojica napustila iznenada iako je prvom bilo 90, a drugom samo sedam godina manje, jer smo nekako još od malih nogu navikli živjeti u svijetu u kojemu su njih dvojica standard. Ovaj prvi bio je standard za muškarce sa stilom, što može ponajviše zahvaliti svojoj ulozi uglađenog, privlačnog i sofisticiranog britanskog tajnog agenta Jamesa Bonda, a drugi nas je naučio mnogočemu pa i tome da povremeno i mi odrasli možemo učiti od djece.
U koga da se sada, pobogu, po tim pitanjima ugledamo?! Nismo na to bili spremni...
