Dan Anite Bilić, urednice i voditeljice “Dnevnika 3” na HRT-u, priznaje nam, podijeljen je gotovo na dva života. U prvom dijelu dana posvećena je samo obitelji - suprugu i dvjema kćerima, a drugi dio dana je urednica “Dnevnika”. Za razliku od uobičajenog radnog vremena, njezin posao počinje poslijepodne i završava kasno navečer.
“U 14 sati imamo kolegij na kojem prolazimo dnevne događaje, teme, potencijalne goste i slažemo strukture informativnih emisija. Potom slijedi priprema, neprestano praćenje vijesti, rad s novinarima, podjela zadataka... Tada otprilike bude i vrijeme za ljepotu - frizura, garderoba, šminka. Čim završi središnji "Dnevni", fokus je na "Trećem" i tada se posao zahuktava. Iako 15 minuta programa ne izgleda puno, treba to urediti da bude zanimljivo, jasno s razumljivim i dobrim najavama te da fino teče. I na njemu radi cijeli mali pogon urednika, novinara, snimatelja, montažera, asistenata, realizatora... Puno je karika važnih za moj posao - od tajnica preko lektora i fonetičara do ekipe u režiji i studiju. Finale je na meni, ostati koncentrirana i uvjerljiva na kraju dana punog akcije. Kad završim, nasmijem se, zahvalim i svi odahnemo”, ispričala nam je Anita.
Čini se kao vrlo stresan posao, kako se uspijevate nositi s neprestanom napetošću?
Ne dam se pa kad je stres najjači, ja sam najmirnija. Zato unutra kuha, ali znam da iz nervoze prouzročene stresom nikad ništa dobro nije izašlo i zato mu ne dam gušta. S iskustvom i godinama sve ga manje osjećam, a i shvatila sam da su često ljudi njegovi generatori. Uz siguran i uigran tim, ne dotiče me. Uz molitvu se sa svim unutarnjim "kuhinjama" lakše nosim.
Je li novinarstvo poziv koji ste oduvijek željeli s obziromna to da ste zapravo profesorica povijesti?
Oduvijek sam znala da je to moj poziv. Kao mala gledala sam ratne “Dnevnike” i govorila: “To ću jednom biti ja.” Roditelji nisu bili baš sretni kad bih to izgovorila u trenutku kad bi na ekranu bio neki ratni reporter, ali znali su da ne odustajem lako. Zašto? Volim pitati, slušati odgovore, istraživati, otkrivati, volim istinu, volim pomoći... Sve to u jednom jest samo novinarstvo. U mom se slučaju još jednom pokazalo ispunjenje izreke da kad stvarno nešto želiš.... Povijest sam upisala istodobno sa studijem novinarstva. Više znanja uvijek svima dobro dođe.
Prošli ste brojne redakcije na HRT-u u posljednjih 16 godina, koliko ondje radite, zašto baš Informativni program?
Samo mijena stalna jest. Mogla bih reći da je Informativni program više odabrao mene nego ja njega, ali ispostavilo se da smo dobar spoj. Dogodilo se to nakon nekoliko godina emisije “Hrvatska uživo” i tema u kojima smo uglavnom tražili rješenja za naše gledatelje kojima je bila potrebna pomoć. Svako vrijeme nosi svoje, uživala sam u svakom programu i emisiji za koju sam radila. To je dio ljepote ovog posla i HRT-a koji daje puno mogućnosti.
Mislite li da je novinarstvo, u poplavi senzacionalizma, izgubilo svoju primarnu zadaću – objektivno informiranje – i što vi činite da ostanete vjerodostojni?
Nije novinarstvo izgubilo zadaću, nego su ljudi promijenili interese. Novinari pišu, a urednici objavljuju ono što čitatelji žele - što skuplja klikove te prodaje naslovnice. To je samo slika društva u kojem živimo. “Dnevnik” HRT-a ne postoji da bismo nekoga kritizirali, narugali se ili požurili razgovarati s majkom koja je upravo izgubila dijete. Tko zna svoj posao, zna i njegova pravila.
Biste li se voljeli okušati u nekoj drugoj voditeljskoj ili uredničkoj ulozi ili je “Dnevnik” za vas vrhunac o kojem svaki ozbiljan novinar mašta?
“Dnevnik” je oduvijek kruna Informativnog programa. Čast mi je uređivati ga i voditi, ali bez izazova nema ni napretka. Intrigira me razgovorna forma emisije jer za nju treba znanja i pripreme. To volim, štreberski sam tip. Ma zapravo, spremna sam za sve i sretna sa svim što imam. Gibonni kaže: “Ili si uspio u životu ili ti je život uspio.” Meni je život uspio.
Pripremate li neka osvježenja ili novitete u programskoj shemi za jesen?
Radit ćemo vrijedno, kao i uvijek. Bit će i novosti i osvježenja. Gledajte HRT.
Malo je poznato da ste mama dviju djevojčica - kako uspijevate uskladiti poprilično zahtjevno radno vrijeme i majčinske obaveze?
Prioriteti su posloženi pa sve štima. A i žene su snažna bića, to je općepoznato. Između ostalog, sretna sam i što sam mama baš dvjema djevojčicama. U rujnu mlađa kći Fani postaje prvašić te me čekaju dvostruke školske zadaće i lektire, pa se veselim. Torba je već spremna. Starija Dina će u četvrti razred, ide i u Školu suvremenog plesa. Jedna sam od onih koja zna svaku zadaću i voli čist pod pa kad bih rekla da je lako, lagala bih. Ali lijepo je. Ponekad ujutro ne vidim od umora, ali imam muža za pet te zdravu i dobru djecu. Čim progledam, zahvalim na tome.
Kako volite provoditi odmor te koji vam je idealan scenarij za regeneraciju od posla?
Ljeto je moje vrijeme u godini. Volim sunce i volim da je vruće. Ubije me zagrebačko sivilo i zima. Nas četvero, more, sunce - za mene boljeg odmora nema. Još kad se tome pridodaju Brela s najljepšom plažom na Jadranu, noći u Studencima gdje sam rođena i ćuk u zvoniku koji me uspavljuje - to je idealan scenarij i za regeneraciju. Zapravo to je za mene mir - bez mobitela, bez vijesti, da ne znam koliko je sati i uz dobru knjigu. Ne može bolje. Regeneracija su mi i putovanja. Moja mama kaže: “Samo da joj je putovati”, a ja već pakiram torbe.
Pogledajte gdje su i što sada rade nekad poznate TV voditeljice i urednice
zena robot. Bez spontanosti