Za još koju godinicu, za neku veliku obljetnicu, Večernjakova ruža, najstarija i najuglednija medijska nagrada, zasigurno će dobiti svoju monografiju, vjerojatno i dokumentarac. A dok se to ne dogodi, evo nekoliko priča o tome što se događalo iza scene velikih, svečanih dodjela Ruža.
Poput zgoditka na lutriji
One su, od samog početka nagrade, bile prvorazredni društveni događaji na kojima se okupljala televizijska, radijska, glumačka i estradna krema, na koje su podjednako rado dolazili i sportaši, odvjetnici, političari..., ali i čitatelji Večernjeg lista koji su svojim glasačkim kuponima osvajali i pozivnice na Ružu. Baš te ulaznice bile su poput zgoditka na lutriji jer interes je bio toliki da u Zagrebu jednostavno nije bilo moguće naći dovoljno veliku dvoranu koja bi mogla primiti sve koji su željeli biti na licu mjesta umjesto da Ružu prate na malim ekranima.
Prvih osam dodjela Ruža ugostilo je Satiričko kazalište Kerempuh i tamo nam je od najveće moguće pomoći bio legendarni producent tog kazališta Boris Gerštak. No čak ni on nije uspio spriječiti “katastrofu” koja se dogodila na prvoj svečanoj dodjeli Ruža daleke 1995. godine kada su prve nagrade dobili najbolji kreativci u 1994. godini. Kako nam je to bila prva svečana dodjela Ruža, uzbuđenje je bilo veliko, a sve unaprijed isplanirano do u detalj... Kerempuh je pucao po šavovima, stigli su svi nominirani, prezenteri, brojni dragi gosti... I točno na sekundu veliki show je počeo. No hostesa koja je prezenterima u ruke dodavala Ruže počela je ih je uzimati s pogrešne strane stola. I tako su svi dobitnici sa scene otišli s tuđim Ružama, što je riješeno na zabavi koja je uslijedila. A zabave nakon svečanih dodjela Ruža bile su takve da se o njima i danas priča. Svi detalji i nisu za javnost, a baš nakon te prve Ruže kod potpisnice ovih redaka petnaestak ljudi završilo je na Ružinu doručku, na kojem je kao DJ “radio” Tarik Filipović.
Ipak, titulu osobe koja je organizatorima Ruže postavila najoriginalnije pitanje te priuštila malo straha i puno smijeha nosi naša popularna operna primadona Ivanka Boljkovac. Bila je ona čest gost Ruže, a te 1998. godine bile je prezenterica.
Modne dvojbe
Ona i Josipa Lisac bile su prezenterski par za najbolju grupu godine. I kada je dva sata prije početka svečane dodjele zazvonio telefon i javila se gospođa Boljkovac, počelo je preznojavanje...
– Oprostite što se tako kasno javljam... – rekla je, na što ju je dočekao tek sleđeni muk s druge strane telefonske veze.
– No imam jedno važno pitanje. Naime, ne znam kakva bi haljinica bila najbolja za Ružu?
– ????
– Ma znate, pripremila sam jednu baš finu, na ruže, ali sad se brinem da je malo presvečana...
Tu je uslijedio uzdah olakšanja i kratke modne konzultacije. Ivanka Boljkovac i sama je odahnula kada je čula da je će na scenu Kerempuha ruku pod ruku s drugom velikom divom – Josipom Lisac. Tada je rekla da će njena haljinica na ruže biti super. I bila je!
Dvije godine kasnije u Kerempuh doslovno više nije mogla ni muha stati. Bili smo na pragu novog tisućljeća, a Večernjakovi čitatelji izabrali su najbolje u 1999. godini i najbolje u 20. stoljeću. Iz Splita su na dodjelu stigli Oliver Dragojević – najbolji hrvatski pjevač 20. stoljeća i Boris Dvornik – najbolji hrvatski glumac 20. stoljeća. Glumačku je legendu u Kerempuh dopratila supruga Diana. Ona je, čim su ušli u kazalište, novinarima Ekrana diskretno šapnula: “Pazite na Borisa, on se zna izgubiti.” Gdje da nam se veliki Boris izgubi u malom zagrebačkom kazalištu, glasilo je neizgovoreno pitanje, a o čemu je Diana Dvornik govorila, shvatili smo u trenutku kada su okupljeni vidjeli da je stigao upravo – Boris Dvornik.
Takvu navalu obožavatelj(ic)a Ruža zaista nije vidjela – ni prije ni poslije te legendarne dvostruke dodjele nagrada, a što publici znači Boris Dvornik i da je Ruža 20. stoljeća stigla u prave ruke, uvjerili smo se kada je veliki meštar glume stupio na scenu Kerempuha. Cijelo je kazalište te sekunde bilo na nogama, a ovacije su trajale i trajale... Uzbuđenju takva intenziteta svih ovih godina svjedočili smo još dva puta. Prvo je bilo na svečanoj dodjeli Ruža za 2013. godinu, kada se Ruža vratila nakon nekoliko godina stanke. Ružu za najbolju TV emisiju čitatelji su dodijelili “Plesu sa zvijezdama”, a primajući je, Mario Sedmak je posebno pozdravio članicu žirija tog showa Milku Babović, koja je sjedila u publici. U tom trenutku program je stao jer na sam spomen imena legendarne sportske novinarke uz koju su i dečki gledali, i voljeli, prijenose umjetničkog klizanja, prolomio se pljesak takva intenziteta da je Milka Babović morala ustati i zahvaliti na ovacijama.
Pljesak koji joj je uputila prepuna dvorana zagrebačkog HNK može se usporediti samo s onim koji je dobio Mladen Kušec, dobitnik radijske Ruže za 2017., uz čije su genijalne emisije odrastale generacije.
"Oliver Dragojević – najbolji hrvatski pjevač 20. stoljeća i Boris Dvornik – najbolji hrvatski glumac 20. stoljeća." ??? Oliveru bi taj epitet možda mogao i proći premda bi se i tu mogli sporiti... Nazvati Dvornika najboljim glumcem 20 .stoljeća potpuno je deplasirano. On bje popularan,zgodan,šarmer... Ali "najbolji" ? Teško ta tvrdnja može proći u konkurenciji Šovagovića, Dracha, Lonze, Kvrgića Buzančića ...i još puno njih...