Voditeljica i urednica vijesti na RTL-u Ana Brdarić Boljat prije nešto više od godinu dana vratila se na male ekrane nakon drugog rodiljnog dopusta. Otkrila nam je kako izgleda njen radni dan, što je motivira u poslu, kako usklađuje majčinstvo i karijeru, te što joj je najteže u odgoju djece. Također je otkrila što je danas najviše evseli, te kako izgleda njen odmor iz snova.
Prije nešto više od godinu dana vratili ste se na male ekrane nakon rodiljnog dopusta. Tada ste izjavili kako ste shvatili da vam je nedostajao užurbani tempo koji vaš posao podrazumijeva. Što je ono što vas svaki dan motivira u poslu?
Činjenica da ću taj dan izgubiti kilogram. I to bez ikakva pretjerivanja. Od dolaska do odlaska sva su mi čula napeta – jer dobacujemo se informacijama preko redakcije, telefoni zvone, dogovaraju se gosti, sučeljavaju se mišljenja oko neke teme... Volim kad je u proces stvaranja informativne emisije uključena cijela redakcija – od portala do redakcije vijesti. Ne zato što ne bih znala sama, nego zato što te dobar tim nosi u nove pobjede. Usput, taj kilogram nadoknadim prekrasnom večerom koju mi pripremi muž. Što da vam kažem – ne bunim se!
Imate li male rituale kojima si osvježavate poslovnu rutinu? Primjerice, kava u podne, biljka na stolu i slično?
Imam sreću raditi vikendima, kad je dnevna rutina malo drukčija nego uobičajenoga radnog dana. Posebni su tada jutarnji kolegiji na kojima sudjeluju svi koji uz urednika Bornu Keserovića i mene taj dan stvaraju emisiju. Budući da smo manji tim, privrženiji smo jedni drugima i spremniji sučeliti argumente na kreativan način. Nema tu puno pametovanja – vodi nas glad za vijestima i dobrim pričama – što se vidi po odličnim rezultatima. I tu dolazimo do rituala – kava na račun urednika nakon svakog odlično odrađenog dana. Uskoro ćemo bankrotirati, ha-ha.
Pamtite li najstresniji dan na poslu i možete li nam ga ispričati?
Što sam starija, stres ne mjerim u količini posla ili nepredviđenim situacijama, nego prema karakteru ljudi. Ne podnosim licemjere i laktaroše. Nisam primijetila takve u svojoj redakciji, pa mi je teško prisjetiti se neke strasne situacije u posljednje vrijeme. Recimo da sam među onim sretnicima koji stres zaborave i gurnu pod tepih. Bolje je tako!
Novinarski zanat pekli ste na OTV-u. Kada uspoređujete tadašnje vrijeme i današnje, koje su najveće razlike u poslu? Osim što smo svi bili mlađi i bezbrižniji...
Čini mi se da je novinarstvo postalo kao moda – često mnogi izmišljaju toplu vodu, ali dobri odjevni komadi traju vječno. Televizija je slika i informacija – naučila sam to tada i ništa se odonda nije promijenilo. Promijenili su se gledatelji. Informacije sada traže na internetu, pa uvijek moramo biti korak ispred vijesti koju serviraju političari.
Kako se uspijete smiriti ako se dogodi da pogrešno pročitate neku riječ ili dođe do tehničkih problema kod, primjerice, javljanja uživo?
Nakon toliko godina – nema stresa ni u jednoj situaciji. Koliko ste cijeli dan dio tima, toliko kada se kamere upale imate samo sebe. Stoga radim po intuiciji, koja me dosad nikada nije iznevjerila, a dođe ponekad koji dobar savjet i kroz bubicu, kroz koju redovito stižu i dobri vicevi, poneka pjesma, kompliment... Toliko smo dugo svi zajedno da dečki u režiji i u studiju znaju kako me oraspoložiti kada je to potrebno, ali i pomoći kada zapne.
Majka ste dvoje djece, sedmogodišnjeg sina Ante i dvogodišnje Cvite. Tko je birao imena za djecu, odlučili ste njegovati stara hrvatska imena?
Ante je ime dobio prema obiteljskoj tradiciji muža, a Cvita, poklopilo se, nosi nadimak moje kume. Možda će ih ta imena više približiti moru jer su u Dalmaciji češća. Iako nisam na početku o tome razmišljala, sada mi je drago što njihova imena nose pečat hrvatske tradicije.
Kako to izgleda kada dođete kući? Idete li odmah u akciju – park, igranje – ili morate malo odahnuti i posvetiti se sebi?
Moje vrijeme ne postoji. Ponekad zbog toga malo kukam, ali zapravo uživam u “našem” vremenu. Kada dođem s posla, uvaljam im se u krevet i uz ciku i smijeh zaboravim sve napetosti s posla. Redovito smo uz knjige, boje, papire... budimo kreativce u sebi. Velik dio vremena provedemo u igri i zagrljajima. Da nije tako, osjećala bih da propuštam njihovo djetinjstvo.
Što vam je dosad bilo najteže u odgoju djece i koji biste danas savjet dali prijateljicama koje prvi put postaju majke?
Najteže mi je usaditi djeci da ih volim najviše na svijetu, ali da to ne znači da će dobiti sve na svijetu. Nastojim se s njima što više igrati, nikada ne skrivati istinu i dopustiti im da me ponekad i uvjere da sam u krivu, iako možda nisam. Savjet? Volite ih i, što god drugi govorili, vaša u odgoju neka bude zadnja.
Ljuti li vas kada vas pitaju kako usklađujete poslovni i privatni život? I pomislite li kada zašto se muškarcima to pitanje nikada ne postavlja?
Ne, to je samo dokaz da smo mi žene jače i organiziranije od muškaraca jer doista imamo više obveza nego oni, pa je usklađivanje puno kompliciranije. Na to je pitanje u mojem slučaju odgovor jednostavan – pronašla sam muškarca koji me razumije i s kojim dijelim život tako da oboje u njemu uživamo bez previše stresa.
Možete li se zamisliti u nekoj drugoj profesiji? Imate li još neke profesionalne želje?
Imam razne zamisli, kako koji mjesec. Ne vjerujem da ću se ubrzo udaljiti od novinarstva, ali jednoga dana spremam se zakoračiti u nepoznato.
Priuštite li si, otkad ste majka, lude noćne izlaske ili neke stvari iz vlastitoga gušta, onako bez osjećaja grižnje savjesti?
Naravno, bez toga bih vjerojatno poludjela. Imam prijateljice koje dijele to mišljenje sa mnom. Iako su najbolje mame na svijetu koje znam, svjesne su kao i ja da nam je punjenje baterija prijeko potrebno. Jedino zadovoljna žena niže poslovne i privatne uspjehe.
Što vas danas najviše veseli?
Uz sretnu obitelj i čist pod – moje srce je prepuno, ako me razumijete...
Kako izgleda vaš odmor iz snova, jeste li više za more ili za planinu?
Odmor iz snova odvija se u više faza – prva je obitelj na okupu u ugodnoj atmosferi uz more i manje kuhanja, druga je putovanje s mužem i prijateljima, a treća obiteljsko ljetovanje uz istraživanje i izlete. Obavezno moram napuniti baterije uz more, a svakako se najbolje odmorim u prirodi, koja je predivna u svojoj jednostavnosti.
