Ranih devedesetih, jedan britanski novinar, točnije Englez uvjeravao me da će Hrvatskoj, kao tranzicijskoj državi, trebati barem četiri izborna parlamentarna ciklusa kako bi se "uhvatilo" nešto prave demokratske vladavine. Dakle barem 16 godina, da ne bi, otpuhnuo sam Engleza i svrstao njegovu tvrdnju radije u genetski im prirođeni engleski cinizam nego u neku nad kojom bi se trebalo zamisliti. Kad, vidi, bi tako, i još gore.
Hrvatska ni nakon pet izbornih ciklusa i isteka 20 godina parlamentarne demokracije još nije uhvatila istinsku, zdravu i pravu vladavinu. Pa, ubrojimo li kao objektivnu prepreku i rat, opet nam ide loše i sporo. Godina 2010. je na kraju, a prelaskom u 2011. građani ulaze u vjerojatno najtežu godinu i mnogi će se boriti za preživljavanje i opstanak barem osnova dosegnutog standarda življenja. Već se sada vidi da mnogima to neće uspjeti. Za ovaj bezdan većina građana krivi političare, dakle izvršnu, a i svu ostalu vlast. I u pravu su.
Posao je vlasti da svoj puk drži u koliko-toliko sređenim prilikama, blagostanju i da osigurava razvoj društva i pojedinaca. Kada taj posao obave loše, slijedi kazna i puk izglasuje promjenu vlasti. Ta jednostavna jednadžba demokracije upravo i tjera politike da se odgovorno i ozbiljno prihvate upravljanja. No, kada dugo ne dolazi do "obrata" u vlasti, kada se vlast, unatoč izborima de facto pretvori u monopol jedne te iste politike, u pravilu, a u Hrvatskoj se upravo događa taj slučaj, toliko zastrani, oboli da počne upropaštavati stanovništvo. HDZ ulazi u osmu godinu nesmetana vladanja državom. U proteklih godinu dana, kako padaju velovi s tajni njihova upravljanja, postaje jasnim da je stvar - nepopravljiva. SDP ulazi u 11. godinu upravljanja gradom Zagrebom. U proteklih godinu dana postaje jasnim da je stvar - nepopravljiva. S dolaskom gospodarske krize, "carevi" su postali goli i puku toliko mrski da je već sada prilično izgledno kako će na sljedećim državnim izborima i izborima za Zagreb proći HDZ i SDP, ti "vješti" upravljači.
U općem propadanju, naravno da će birači krivca naći u njima. Teoretičari će lako zaključiti da Hrvatskoj treba još pokoji izborni ciklus kako bi, ipak, na kraju i stigla do kvalitetne vlasti. Čudi, međutim, kako naše politike tako sporo uče. Kako su žilave u zastranjivanju, bahatosti, krađi i nepotizmu. Smatralo se, naime, da je HDZ povukao neke pouke iz gubitka vlasti početkom 2000. Smatralo se da je i redizajnirani SDP naučio lekciju iz izbornog poraza 2003. Koliko sada vidimo - nisu dobro naučili lekcije pa će biti osuđeni da ih ponove. Za mnoge pak stvari nisu tako jednostavne, radije će apelirati da se "promjene ne provode, samo radi puke promjene", nego da su važne "sadržajne" promjene. Ma, kasno je, čemu biti licemjer. Važne su - promjene.
Pa neka loši i kriminalno loši upravljači na državnoj razini budu zamijenjeni na izborima. Pa neka loši i kriminalno loši upravljači Zagreba isto tako budu zamijenjeni. I jedni i drugi su propagirali lažni socijalni mir. Neka dođe do promjena, pa i po cijenu da umjesto ovih dođu neki koji će isto biti loši. Samo da se upravljači podsjete da nisu nezamjenjivi. Jest "bronhi", al' se lakše diše.
Evo malo podataka za ljubitelje statistike: GDP per capita (current US$) 2008 15677.2 GDP per capita (current US$) 2005 9763.2 GDP per capita (current US$) 2000 4737.6