Otvorivši protekli tjedan zadnja tri poglavlja pristupnih pregovora, Hrvatska se našla pred završetkom pet godina dugoga puta prema članstvu u EU. Za njegovo trajanje i sama je dijelom kriva. Da tadašnji ministar vanjskih poslova Miomir Žužul nije lobirao umjesto da se odmah djelovalo na polju potrage za tadašnjim haaškim bjeguncem Antom Gotovinom, pregovori bi se otvorili pola godine prije onih s Turskom. Austrijsko Predsjedništvo EU tada bi ih vjerojatno poguralo umjesto da ih zbog u početku zajedničkoga postupka s Turskom, čijemu se članstvu Beč opire, de facto zamrzne. Potom se Hrvatska sama zablokirala stavljanjem ZERP-a na snagu za zemlje članice EU iako je bila potpisala da to neće činiti.
Kršenje preuzetih obveza dovodi u pitanje pravni red pa je to uvelike narušilo hrvatsku vjerodostojnost i pružilo Sloveniji izliku kad nas je odlučila ucijeniti. Da je prije stavljanja ZERP-a na snagu Sanader raščlanio korist i štetu, shvatio bi da bi korist bila neznatna ili nikakva jer bi ZERP za zemlje članice ionako mogao vrijediti tek do ulaska u EU, a brodovlje za njegovu zaštitu i iskorištavanje ne bi do tada ni zaplovilo. Slovenija je blokadom Hrvatske raspršila iluziju o sebi kako o zvijezdi petoga vala proširenja, pa je sada predsjednik Europskoga vijeća Herman van Rompuy, kao jedinu zemlju članicu EU, uvrštava u svoju balkansku turneju. No, zbog Slovenije smo izgubili dodatnu godinu u pregovorima. Oko tzv. topničkih dnevnika ponovila je Hrvatska pogrešku, pa je opet lobirala, da bi istragu započela tek kada je vrag odnio šalu. Ponovno si narušivši vjerodostojnost, još ima teškoća uvjeriti da neki od tih spisa (više) ne postoje.
Danas svi u EU o Hrvatskoj ipak, bez ikakve zadrške, govore kao o 28 zemlji članici, koja će u EU ući 2012., iako još neodređena nadnevka. Nitko više ne spominje da bi nas Island mogao dostići, a nekmoli preteći. I svi navode da je članstvo Hrvatske znak zemljama zapadnoga Balkana da se imaju čemu nadati dok sljedećih možda i 10 godina sjede u čekaonici. No, to ne znači da će se Hrvatska provući ako zanemari preostale obveze, pogotovo iz poglavlja Pravosuđe i temeljna prava – uvedenoga nakon lošega iskustva s Bugarskom i Rumunjskom. Teško da će se kao dokaz borbe protiv korupcije na visokim razinama vlasti moći podvaliti Polančecovu glavu, dok oči bode trostruki porast cijene izgradnje kilometra autoceste i izostanak podrobne istrage kako je do toga došlo. Ako se Polančecu na sudu dokaže zločin glede reflektora na igralištu u Đeletovcima, dokazat će se tek da prilika čini lopova, ali posve sićušnoga u usporedbi s onima koji su se možda okoristili autocestama. Što teško da će uvjeriti EU da se s Hrvatskom neće ponoviti bugarsko-rumunjska priča. Jer problem je u sustavu koji takvu priliku omogućuje i ne progoni stvarno velike lopove. Da je Vlada imala gospodarsku politiku, brodogradnju bi predstavila kao jedan od hrvatskih prioriteta i izborila se za prijelazna razdoblja.
Umjesto toga, prelazila je preko obveze iz SSP-a da još 2004. godine predstavi planove preustroja čeličnoga sektora, uključujuči škverove. Pa se brodogradnje de facto odrekla, odlučivši si skinuti obvezu s leđa pokušavajući je nepreustrojenu privatizirati. Sada je preustroj čelika dobila kao mjerilo za zatvaranje pregovora. A i tu mora tek istražiti kako to da se oko brodogradnje bogate svi, osim škverana.
– Bude li projekata, naći ćemo i novac – odgovorio je ministar Šuker na pitanje kako povući milijarde eura iz kohezijskih fondova EU, kada ih mjesna samouprava mora sufinancirati sa 25 posto, a netom joj je smanjio ionako nedostatan proračun. Takav voluntaristički pristup, koji upravo i omogućuje korupciju, teško da će u EU proći.
Članak sugerira da je RH nešto stvarno i napravila. Možda i jest ali građani to još nisu osjetili. Donesene su na stotine zakone u smislu harmonizacije našeg zakonodavstva europskom, ali što to znači ako se i dalje u praksi jednako radi. Imamo zakonsku regulativu, čak i statističke pokazatelje o gospodarskim kretanjima koji bitno odstupaju od stvarnog stanja \"na terenu\". (primjerice podaci o kretanju DP ove godine sigurno su umanjeni zbog sve većeg izbjegavanja plaćanja poreza i doprinosa) Ne sumnjam u nas, da ćemo svu potrebnu papirologiju \"narediti\" i formalno zadovoljiti uvjete da nas prime u EU. Možda pri tome držimo figu u džepu, misleći da ćemo ih preveslati, ali možda se ovoga puta varamo, možda ćemo donesene zakone morati provesti. Možda ovoga puta bude za ozbiljno. I to je ono što je dobro.