Više nije sigurno tko se natječe za novoga glavnog ravnatelja Hrvatske radiotelevizije: Goran Radman ili Bill Gates? Premda G. R. u svojoj biografiji ima nekoliko vrlo jakih aduta, gotovo sve što se o njemu piše i govori, svodi se na magičnu riječ Microsoft. Microsoft amo, Microsoft tamo, te “direktor Microsofta za Hrvatsku”, te “direktor Microsofta za Jadransku regiju”, te direktor Microsofta za jugoistočnu Europu”, te “direktor Microsofta” bez ikakvih dodataka, te “donedavni suradnik Billa Gatesa”, te Radman sim, te Gates tam, ispada da G. R. u životu i nije radio ništa drugo, nego se rame uz rame s prijateljem Billom grbio nad Microsoftom i njegovim svjetskim uspjehom.
Prst i nokat: Radman i Gates; lice i naličje: Radman i Microsoft. Toliko su Gates, Radman i Microsoft srasli, da se teško razabire tko je tko i što je što i tko se za što natječe, pa g. Vukšiću, predsjedniku Saborskog odbora za medije, koji vodi izbor direktora HRT-a, savjetujem da “najizglednijem kandidatu” pomno provjeri osobnu iskaznicu: ne bi imalo smisla da g. Gatesu propadne kandidatura.
Zapravo se uopće ne šalim. HRT je prevažna ustanova da bi se odluka o izboru njezina čelnog čovjeka smjela donositi na osnovi nekoliko trikova s biografijom. Koliko sam, naime, mogao vidjeti, veza između G. R. i Microsofta tanjušna je i ne nadmašuje relacije koje se, primjerice, uspostavljaju između kineske tvornice bicikla i njezina zastupnika za Hrvatsku ili jugoistočnu Europu. K tome, “Microsoft Hrvatska” nije nikakav svjetski div, nego d.o.o. firmica s pedesetak zaposlenika, koja je sitna i u usporedbi s manjim hrvatskim tvrtkama.
Daleko od toga da bilo koga želim podcjenjivati, svaki je pošteni posao dobar, no proglašavati G. R. zbog njegova angažmana u Microsoftovoj hrvatskoj podružnici nekakvim hrvatskim Billom Gatesom, u najmanju je ruku pretjerano. A ako se uzme u obzir sve ono što se iz G. R. životopisa uopće ne spominje, ili se spominje više nego stidljivo, ili se nastoji skriti, onda se za operaciju pretvaranja G. R. u Microsoftov simbol u Hrvatskoj mora reći da je na rubu falsifikata.
Naime, G. R. je bio jedan od najviše rangiranih funkcionera u SFRJ i ako išta može simbolizirati, onda je to samo i jedino propala država. On je bio predsjednik Saveza socijalističke omladine Jugoslavije i u Beogradu je, na stadionu JNA, nakon što je Veseli Diktator umro, nastavio primati njegovu štafetu. Za rad u Microsoftovoj filijali u Zagrebu taj podatak i ne mora biti bitan, u slobodnome društvu ima mjesta za sve, no kad G. R. istakne kandidaturu za jednu od najvažnijih i najutjecajnijih političkih pozicija u zemlji, što vodeća funkcija na HRT-u svakako jest, onda ga je pogubno zanemarivati.
Ali, da i sam ne bih bio neobjektivan prema “najizglednijem kandidatu”, evo i njegova glasovitog čina otpora represivnom jugoslavenskom sustavu (izvor: R. Bajruši). Kad je 1984. primao Titovu štafetu, na svečanu ceremoniju nije došao u odijelu, nego u vesti!
Kako su uznapredovali,jednog dana ce samo objelodanit da nam je Beograd centar,da se za sve odsad treba obracat nadredjenoj "braci" u Srbiji.