SUBOTA
28.6.
Homoseksualci
iz hrvatske himne
Današnja parada homoseksualaca u Zagrebu sjetila me priče
koju mi je ispričao poznati slikar i vijećnik u Skupštini
grada Zagreba. Dakle, u zagrebačkoj Likovnoj akademiji davne 1968.
godine stanovao je i radio domar koji je bio homoseksualac. Dečko mu je
bio i jedan tramvajac pravoslavne vjere. Među studentima zadnje godine
isticao se bahatim ponašanjem neki Mile iz južne Srbije,
koji se jednom u društvu izazovno pohvalio kako je u četiri
godine studija povalio mnoge Hrvatice. Ponižen i uvrijeđen, moj
domoljubni znanac, budući gradski zastupnik a tada snažni hrvač i
hrvački reprezentativac, htio mu je opaliti pljusku, no odustao je
nakon što je uskočio domar, rekavši:
“Nisi ti, Mile, povalio ni približno toliko naših
Hrvatica koliko sam ja tvojih Srba.” Od tada pa sve do
domarove smrti, kada bi ga susreo u Ilici, poznati slikar i
vijećnik duboko bi mu se poklonio skidajući
šešir domaru koji je spašavao hrvatsku
čast, što će reći da je današnji zagrebački gay
pride s razlogom prije koji dan najavljen pjevanjem hrvatske himne.
NEDJELJA
29.6.
Za
Manolića još ima posla!
Josip Manolić sa svojom strankom HND (Hrvatski nezavisni demokrati)
nudi se Milanovićevu SDP-u. Budući da je ta stranka jedva ikad i
postojala, od njezina biračkog kapitala SDP bi se malo obogatio (možda
bi više osiromašio), no Manolić je ponajmanje
značajan kao predsjednik minorne političke skupine koja je davno otpala
od HDZ-a. Pričao mi je znanac, HDZ-ov zastupnik u prvom sazivu
Hrvatskoga sabora, kako je svojedobno Manolića, dok je ovaj
još bio visoko u Tuđmanovoj hijerarhiji, zadirkivao glede
njegove dugotrajne i bogate udbaške karijere. Mrtav-hladan
Manolić mu je u jednom trenutku rekao : – E moj dragi kolega,
a kako bi Tuđman stvorio državu da mu nije bilo mene i mojih dvadeset
tisuća agenata!? Jedna druga anegdota kaže kako je na jednom sastanku
političkog vrha u Tuđmanovo vrijeme Manolić upozoravao na
“pojave ustaštva” u Hrvatskoj, na
što mu je Gojko Šušak rekao:
– Ne može više u Hrvatskoj biti ustaša,
gospodine Manoliću! – Kako ne može? – upitao je
Manolić. – Pa vi ste ih sve pobili 1945.! –
odgovorio je Šušak. Manolić je
Šuška ne samo nadživio nego misli da u Hrvatskoj
za njega još uvijek ima posla!
PONEDJELJAK
30.6.
Medijska
božica Ana Magaš
Dok je na svim televizijama i u svim novinama gleda onako zgodnu,
mladu, osjećajnu i punu čežnje za životom, kome još uopće
pada na pamet da je netom iz zatvora izišla Ana
Magaš ubila čovjeka!? Istina, u samoobrani, ali ga je ubila.
Budimo iskreni, da se sve dogodilo na sličan način, a da je riječ o
ružnoj ženi, ni izdaleka ne bi imala takav publicitet i ni izdaleka ne
bi bilo toliko gladi za njezinom pojavom u medijima. Ana
Magaš je lik iz tisuća slika koje uljepšavaju
život, lik iz tisuća filmova s velikoga i maloga ekrana, more
ženstvenosti u kojem se mrlje krvi rastvaraju i nestaju brzinom kojom
publika čezne za javnim idealom. Bogovima i božicama s Olimpa (pa tako
i medijskim) sve je oprošteno. Bez ubojstava, osveta,
preljuba, spletaka... oni i ne bi bili ono što jesu
– bogovi i božice. Kad naše duše obuzme
opčinjenost nečim što kao ideal izaziva naše
poklonstvo, nečim što je iznad zemlje, onda gubi važnost sve
ono na zemlji, sve ono prizemno što je taj ideal učinio,
makar to bio nož zabijen u leđa. I doista tako, od noža do anđela, od
noža do udvaranja nacije – mogao bi se nazvati put Ane
Magaš od zločina do prvih dana izvan zatvora.
UTORAK
1.7.
Hrvatska
– prvakinja u striptizu
Današnji novinski naslov “Hrvatica europska
prvakinja u striptizu” u mislima prevodim u riječi
– Hrvatska europska prvakinja u striptizu. Počelo je prije
desetak godina, pogotovo otkad su Račan i Budiša
došli na vlast. Izišla je na pozornicu obučena
kao sav normalan svijet, ali s koketnom nakanom da počne skidanje. Prvo
se počela oslobađati banaka, bacala ih je jednu po jednu, uz burna
odobravanja i pljesak iz europske publike. Potom je prešla
na velike nacionalne tvrtke, opet uz buran pljesak i sladostrasne
povike. Onda se počela oslobađati nekretnina, pa gospodarskog pojasa na
Jadranu, hineći pokretima da će ga zadržati, ali i namigujući onima
koji su znali da će i njega svući. Onda se, na vrhuncu napetosti,
čekalo kad će skinuti i posljednju zaštitu koja je čuva od
golotinje i njezinih posljedica. Trebalo se u tom nacionalnom striptizu
pred pohotom Europske unije osloboditi Domovinskog rata, njegovih
simbola, Ante Gotovine i drugih generala. Ali kad je i to učinjeno s
majstorskom bestidnošću, kad je Hrvatska ostala gola
postavši prvakinjom u striptizu, i kad očekuje naknadu,
scenaristi predstave ne znaju što s njom učiniti jer na sebi
više ništa nema! Pardon!
SRIJEDA
2.7.
Pubertetlije
na čelu Francuske i Europske unije
Može vam smetati ili ne smetati kad se dvoje mladih ljubi u parku,
tramvaju, na pločniku... No kako god je doživljavali, tu neobuzdanost
pripisujete njihovim godinama i ne mislite da je ona baš
nacionalni problem. Ali putena bezobzirnost jednog slavnog para već
postaje nacionalni problem: elita jedne velike nacije, a zajedno s njom
i Europe, srozava se do slinavosti neiživljenih pubertetlija.
Najozbiljnijim francuskim novinarima dozlogrdili su francuski
predsjednik Sarkozy i supruga mu Carla Bruni i njihove vulgarne
fotografije po novinama, pa jedan od njih piše:
“Cijelo vrijeme vise jedno po drugom u javnosti,
što bi bilo normalno za tek vjenčani par, ali on je
predsjednik a ona je prva dama i nisu baš tako
mladi.” Velikana odavno nema u europskoj politici. Premijeri
i predsjednici sve manje izražavaju i štite veličinu i čast
nacija, sve manje su izdanci velikih tradicija, a sve više
proizvodi “niskoga roda”, sluge kapitala i moćnih
lobija koji državama upravljaju iz pozadine.
ČETVRTAK
3.7.
Goleme
plaće iz – Karađorđeva
Na početku jeseni istječu specijalni ugovori tzv. perjanicama Hrvatske
televizije – Denisu Latinu, Zoranu Šprajcu,
Aleksandru Stankoviću... – kojima je bivši
ravnatelj Mirko Galić dao goleme plaće kako tobože ne bi
otišli na neku konkurentsku televiziju. A neke od tih plaća
premašuju 30.000 kuna! Budući da gotovo ni za jednim
“specijalcem” na televizijskom tržištu
nije bilo jagme, budući da HTV uvelike živi od pristojbe koju plaćaju
gledatelji, budući da su stajališta goleme većine
tih gledatelja posve suprotna stajalištima
“zvijezda” Informativnog programa, pa su ankete u
nekim emisijama ukinute (!), prirodno je pitanje – po kojim
to mjerilima i zaslugama određen broj voditelja i urednika na HTV-u ima
bajoslovne plaće? Po istim kriterijima po kojima je u vrijeme Račanove
vlasti na HTV-u napravljena čistka koja je po stilu i
ideološkom obrascu bila ista kao čistka u medijima u
komunizmu nakon sloma Hrvatskog proljeća u Karađorđevu potkraj 1971. U
kojoj je – kako su zapazili i neki ljevičarski komentatori
– sudjelovao i bivši direktor HRT-a koji je
Latinu, Šprajcu, Stankoviću... dao goleme plaće.
PETAK
4.7.
Vice
Vukojević u Francuskoj revoluciji
Evo jednog vica iz vremena rata u BiH. Dakle, u nekom parku neki vojnik
međunarodnih snaga pravi sklekove baš kad je tuda prolazio
Huso, a sklekovi – traju li traju. Gleda Huso, pa kad je
vojnik okrenuo glavu prema njemu, reče: – Prijatelju, izgleda
da ti je pobjegla! Čini se da je, kako piše jedan tjednik,
zauvijek pobjegla i djevojka koju je navodno u logoru u Mostaru silovao
Vice Vukojević. Prije desetak godina pojavila se sa svojom
ispoviješću u jednoj knjizi o stradanju žena u ratu u BiH,
otada je traže na sve strane, ali je nigdje ne nalaze.
Zašto? Zato što nije postojala, što je
njezina priča izmišljena, ali je, unatoč toj krivotvorini, u
Hrvatskoj ponovljena na tisuće puta u svim dnevnim i tjednim listovima,
na svim televizijama, i iz usta mnoštva istaknutih lijevih
političara i intelektualaca. S Vesnom Pusić na čelu. S Vesnom Pusić,
koja se smatra legitimnim baštinikom građanskih ideala koje
je ostvarila krvoločna Francuska revolucija. A u toj revoluciji je i
prauzor ljevičarskih sklonosti lažima o silovanju: jedna od opužbi
protiv Marije Antoanete bila je i optužba da je silovala vlastitog sina
od osam i pol godina!
TJEDNA INVENTURA
