Očigledno je da je svoj “dobar izbor” po kriterijima lokalnog HDZ-a, Tomislav Ćorić loše obrazložio pa je predsjednik Skupštine Šibensko-kninske županije i županijskog HDZ-a Nediljko Dujić za Slobodnu Dalmaciju morao dodatno pojasniti koga je ministar i po kojim kriterijima izabrao za ravnateljicu Nacionalnog parka Krka.
“Tražio se menadžer, a da se tražio stručni voditelj NP-a, prvi bih podržao gospođu Zmijanović kao stručnjaka”, obrazložio je Dujić. Što se tiče Zakona koji favorizira branitelje među jednakim kandidatima na natječajima, kaže, “meni je malo nelogičan”, pa valjda kad ih moćnici ocijene takvima, ne treba ih niti poštivati.
Zanimljivo, s druge strane, kad Ljiljana Zmijanović prepričava svoj životni put, ona kaže “kako sam studirala u Opatiji, bilo je logično da se prijavim baš u postrojbe koje su novačile na tom području i tako sam dospjela na ličko ratište”. Stoga je još šokantnije što je čovjeku Dujićeva političkog iskustva logično da mjesto ravnateljice NP Krka ne dobije stručno kvalitetnija kandidatkinja s iznimnim životnim i društveno angažiranim iskustvom, uz to nezaposlena, već kandidatkinja koja uz dvije stranačke iskaznice, HNS-a i HDZ-a, ima i dva zaposlenja - kao direktorica očeve tvrtke i ravnateljica Studentskog centra u Šibeniku.
Uzalud je danas Lj. Zmijanović, pa i pod dojmom nepravde i poniženja koje proživljava, razbijati glavu time je li devedesetih dobro postupila kad je olovku i studij zamijenila puškom s optičkim nišanom na ličkom ratištu, te kao brigadni izvidnik na šibenskom ratištu. Bi li bilo bolje da je, recimo, poput Andrije Mikulića, godinu starijeg od nje, svoj obol Domovini dala brinući se za svoju karijeru. Doduše, dok je Zmijanović ulazila, ne svojom krivnjom, i u sukobe sa strukturama moći, Mikulić je sve vrijeme imao svesrdnu podršku gradskih i državnih struktura.
Doduše, malo je takvih poput Mikulića koji su u stanju vrhunski raditi na više polja, političkom, znanstvenom, gradskom te državnom, a uz sve to imao je vremena i za bavljenje hobijima, među ostalima, kako sam ističe, lovom i streljaštvom. Mikulić nikad nije govorio koliko su hobiji utjecali na njegovu karijeru. Bio je član više različitih ispitnih i stručnih povjerenstava za obnašanja dužnosti i od famozne čelnice GLAS-a Anke Mrak Taritaš. Bio bi i danas unatoč brojnim funkcijama koje obnaša da ga Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa nije spriječilo u nekim od tih angažmana. Fascinantno je kako je Mikulić sve to uspijevao istodobno. Nikad nije odbijao preuzeti odgovornost pa je kao stručnjak za rudarstvo bio i član nadzornih odbora HŽ Carga, HŽ infrastrukture, hotela Palace, suzbijao je sivu ekonomiju... I eto, dogurao je do šefa Državnog inspektorata, dakako ne zbog toga što je član HDZ-a ili predmet interesa iz nekih zakulisnih Plenkovićevih planova, već isključivo kao kadar koji će dokazano taj posao odraditi profesionalno i neovisno, kako to i priliči visokopozicioniranom članu najjače stranke.
Za razliku od dr. Mikulića, dr. Zmijanović je dogurala do toga da je primorana povesti još jednu bitku ne samo radi sebe već prije svega radi bolje Hrvatske. Znanstvenik Ćorić ne samo da je ignorirao Zakon o pravima hrvatskih branitelja već je uveo u natječaj za ravnatelja NP Krka kriterij “entuzijazma”, koji je sam po sebi neznanstveni kriterij podoban za eliminaciju svakog kandidata jer se zapravo svodi na dojam. Uz takav kriterij svaki je natječaj posve suvišan i bilo bi poštenije da ga nema. S tim da po kriteriju entuzijazma dati prednost bilo kome ispred žene koja je prekinula studij radi obrane domovine, a u travnju 2018. je doktorirala, je društveni zločin.
To više što se entuzijazam izabrane Nelle Slavice prema njezinu vlastitom kazivanju dosad manifestirao u šetnjama Krkom, nasuprot dosadašnjem znanstvenom angažmanu dr. Zmijanović upravo na temu NP Krka.
“Menadžeru” Ćoriću ovo je treće sporno imenovanje nakon što je imenovanje ravnatelja NP Plitvička jezera izazvalo raskol u HDZ-u, te nakon što je za člana upravnog vijeća parka Biokovo imenovao Marka Raosa, za kojeg su i mediji znali da je premijerov ujak, ali ne i ministar koji se navodno bavio njegovim profilom prije nego ga je imenovao. Ćorić je tumačio kako je Raosa izabrao zbog njegova iskustva.
Dujić je pak objasnio kako je izbor ravnatelja NP Krka bio prilika da se mladim ljudima dade prilika da dokažu svoje sposobnosti. Zmijanović nikako da dobije tu priliku iako je 90-ih tako beskrupulozno “zgrabila priliku” i stala u obranu sviju nas. Sad je bila prilika da joj se odužimo. Ovdje nije riječ o HDZ-u i braniteljima već prije svega o odnosu politike prema znanju i stručnosti, a o tome govore i multitasking biografije Ćorića i Mikulića spremnih za sve funkcije pa i kad je to u sukobu sa zdravim razumom. Između slučaja dr. Zmijanović i ostavke demografa Marina Strmote nema bitne razlike.
plenki i desno krilo partije sa ovim i slicnim slucajevima, pucaju si u nogu .....al budu to vec skuzili na iducim izborima....