U Bruxellesu nikad dosadno. Od bizarnosti i gluposti do bitnih, povijesnih događaja, gdje god se čovjek osvrne u Bruxellesu imat će dojam da zaista živimo u zanimljivim vremenima. Krenimo od bizarnoga prema bitnome…
U moru slovenskih tužakanja Hrvatske europskim dužnosnicima - nakon tužakanja oko terana, hrvatskog izlaska iz arbitražnog sporazuma, da ne spominjemo sad bitke oko zaštite oznake izvornosti kranjskih kobasica i slavonskog kulena - novi slovenski premijer Marjan Šarec potužio se predsjedniku Europske komisije Jean-Claudeu Junckeru na najnoviji (ili najstariji?) primjer toga kako se Hrvatska ne drži onoga što dogovori sa Slovenijom.
“Rekao sam mu da Hrvatska još ljeta 1991. nije blokirala tenkove u vojarnama, da je hrvatski Sabor srušio sporazum Drnovšek-Račan, i da ne možemo više popuštati”, kaže premijer Šarec u intervjuu objavljenom proteklog vikenda na portalu siol.net.
Zvuči kao neki bizarni vic: premijer Slovenije trudi se uvjeriti čelnika EU da su Hrvati nepouzdani jer se navodno nisu držali dogovora da će blokirati vojarne JNA kad iz njih krenu vojnici i naoružanje na Sloveniju, i to bi trebao biti dokaz za slovensku tezu da Hrvatska danas nije dobra članica EU!? Veću glupost nismo čuli još od vijesti da je Donald Trump u Bijeloj kući kritizirao troje lidera baltičkih država članica EU zbog toga što se rasturili Jugoslaviju.
I dalje na putu od bizarnog prema važnome, a vezano je uz Trumpa, u Bruxellesu smo tijekom vikenda imali prilike upoznati i razgovarati s njegovim možda najvažnijim stjegonošom, bivšim glavnim strategom čije su ideje i dalje vrlo aktivne u Bijeloj kući, Steveom Bannonom.
Nakon susreta, opisanog u izvještaju objavljenom u našim novinama od ponedjeljka, Bannon je u nedjelju navečer u apartmanu svog briselskog hotela dao opširan intervju Večernjem listu, koji objavljujemo u subotnjem Obzoru. Samo kratko, o zanimljivim vremenima: Bannon vjeruje da će “2019. biti najgadnija godina u američkoj politici od 1858." i "apsolutno brutalna”. Najgadnija u američkoj ili i općenito u politici zapada? Vidjet ćemo. Za početak, čitajte Obzor.
I, konačno, do nečega zaista važnog. Ponedjeljak je bio dosad najkaotičniji dan u epopeji o Brexitu, u kojoj se događaju upravo nevjerojatne stvari, ali Brexit kao politički događaj (prvi izlazak jedne države članice iz EU) i dalje je ništa manje povijesno važan. U ponedjeljak je Sud Europske unije donio važnu presudu.
Ne samo važnu po suštini, a suština je da se Ujedinjena Kraljevina može, ako to želi i ako tako odluči, povući iz procedure izlaska iz EU, koju je započela aktiviranjem članka 50. Lisabonskog ugovora. Nego i važnu po objašnjenju, po argumentaciji koja dovodi do takve presude. Ta argumentacija je duboko suverenistička.
Potvrđuje se još jednom da, suprotno petparačkim parolama euroskeptika koji EU optužuju za nekakvo otimanje suvereniteta država, Unija dobro zna i pazi na to što je suverenitet država članica. Sud EU kaže da UK može sama, jednostrano, prekinuti proceduru izlaska i automatski se vratiti na iste one uvjete punopravnog članstva kakve je imala, kao da svega ovog oko Brexita nije ni bilo.
I da ni Komisija ni ostalih 27 država članica nema pravo glasa o tome jer je povlačenje iz procedure izlaska suvereno pravo, a ne uvjetno pravo države članice. Kao što nema načina da se državu zadrži u EU protiv njezine suverene volje, tako nema načina da se državu protiv njezine volje natjera da izađe iz EU. Ako Britanci to žele, mogu ostati.
Pitanje koje je i dalje otvoreno je, međutim, što Britanci žele. Kako vrijeme odmiče, Britanci nisu ništa pametniji u odgovoru na to pitanje, nego upravo suprotno: sve su neinteligentniji u vođenju svog Brexita. Parlament ne prihvaća sporazum o povlačenju, koji je ispregovaran i prihvaćen od strane britanske i 27 drugih europskih vlada. Priželjkuju nove pregovore kako bi ispregovarali bolje uvjete, premda im EU poručuje da nema novog pregovaranja o sadržaju, može biti samo pojašnjenja u obliku interpretativnih izjava.
Premijerka Theresa May povukla je glasanje o sporazumu o Brexitu jer bi poraz koji bi doživjela na tom glasanju bio ujedno i kraj njezine vlade. Odgađanjem glasanja, samo je kupila nekoliko dana ili tjedana. Možda 2019. neće biti samo najgadnija godina u američkoj, nego i u britanskoj i europskoj politici. Živjeti u zanimljivim vremena možda zvuči kao blagoslov, ali izraz je ušao u opticaj kao kletva.
da , zanimljivo je ..bilo bi dobro i ocjeniti nase parlametarce u eu -parlamentu..njihov rad , nastupi..da li jos uvjek parlamentarka iz vukovarsko -srijemske zupanije cini permanentno ama bas sve na stetu RH: