Oduvijek me privlačila i zanimala Indija, njezina kultura i religija, tako da sam putovanje u tu zemlju dočekao s veseljem. Od malih sam nogu gledao indijske filmove koji su bili popularni u arapskom svijetu i uvijek sebe zamišljao u toj zemlji.
Dodatnu motivaciju dao mi je pokojni prijatelj Željko Malnar, koji je 10 godina živio u Indiji. Rekao mi je: “Nećeš znati što znači pravi život i svakodnevna borba za taj život ako ne posjetiš Indiju!”
Nakon dugog putovanja konačno sam sletio u zračnu luku u New Delhiju. Pri samom slijetanju mislio sam kako se velika magla nadvila nad grad, međutim, nakon slijetanja shvatio sam kako to nije magla, već smog koji je cijelo vrijeme iznad grada. Za izlaska iz zrakoplova dočekao nas je stotine metara dug tepih, jako neobično za bilo koju zračnu luku s obzirom na to da je praksa u svijetu da se takvi tepisi stavljaju samo pri dolasku visoke delegacije, a ne za obične putnike.
Iako nas je pozvala vlada Indije i prošli smo sve provjere prije dobivanja vize, za policijske djelatnike u zračnoj luci to nije ništa značilo. Zbog velikih mjera sigurnosti u zračnoj luci nakon ulasku u zemlju morao sam ponovno dati otiske prstiju. Nakon što sam prošao cijelu proceduru i mislio kako je to sve, pri izlasku iz zračne luke zaustavio nas je policajac koji je provjeravao ulazne pečate na putovnici.
S obzirom na to da je moja putovnica puna pečata i viza, nije odmah mogao naći indijsku te me stavio sa strane dok nije ponovno sve detaljno provjerio. Kad je došao do mene i rekao da je sve u redu i da mogu konačno izaći iz zračne luke, upitao sam ga što bi bilo da nisam imao taj pečat u putovnici, na što mi je samo odmahnuo rukom uz odgovor: “Bolje da ne znaš.”
Glavni grad Indije, New Delhi, ima oko 20 milijuna stanovnika, leži na obalama rijeke Yamuna, a glavnim gradom Indije postao je 1931., točno 20 godina nakon što su Britanci najavili napuštanje dotadašnjega glavnog grada Kolkate (Calcutta). Tih 20 godina trajala je izgradnja novog dijela grada New Delhija koji je projektiran južnije od starog Delhija kao tipičan europski grad sa širokim avenijama, brojnim parkovima, fontanama i statuama, i impozantnim palačama.
Vozeći se autobusom iz zračne luke prema hotelu Taj Palaze, u kojem su odsjeli gotovo svi visoki državnici, od britanske princeze Diane do ruskog predsjednika Vladimira Putina, gledam kroz prozor pse lutalice i puno krava koje pasu uz rub ceste, rikše, taksije, svi trube, beskućnici spavaju uz rub ceste... A zatim potpuni kontrast – prelijepi park, mnogo uređenih vila i drvored uz cestu. Tad shvatiš da je to zemlja suprotnosti. Odmah na početku dobili smo i odgovor na pitanje zašto toliki smog u zraku.
Naime, u New Delhiju broj se automobila posljednjih godina utrostručio. Sada ih je na prometnicama megalopolisa gotovo deset milijuna! Fascinantno je kako funkcionira promet u tom gradu. Vozi se lijevom stranom, što je ostavština Britanaca. Iako motori i rikše svako toliko zalutaju na desnu stranu. Prednost ima onaj tko se više gura i ima glasniju trubu. A to nisu vozači rikši na pedale. Semafora ima, ali se slabo poštuju te također vrijedi zakon jačega i snalažljivijeg.
Zebri za pješake ima mnogo, ali da ih prođeš, također moraš biti snalažljiv jer nitko ne staje niti propušta pješake. Pješaci se moraju izboriti za prijelaz preko ceste i zato je najbolje pričekati da se skupi kritična masa ljudi pa krenuti za njima. U širem centru, gdje su i šire ceste s dva-tri traka u oba smjera, semafori ipak imaju svoju ulogu. Zvukovi truba automobila i taksija, pretrpanih autobusa, slalom rikši, kamiona, motora i prijevoznih sredstava, ne nestaju ni tijekom noći. Imaš osjećaj da vozači ne miču ruku s trube.
Većina stanovnika europskih zemalja ne može ni zamisliti da još uvijek u nekim dijelovima svijeta postoji tradicionalni način prijevoza koji je u Europi nezamisliv, prijevoz rikšama. Sjesti u rikšu poseban je doživljaj i samo po sebi posebna avantura pogotovo kada vozač počne slalom vožnju između kamiona i autobusa. Najviše me uhvatila panika kada sam vidio da je moj vozač rikše uzeo mobitel u ruke i počeo tipkati, ali ubrzo sam shvatio koliko je dobar “šofer”.
– Smiješ li koristiti mobitel dok pedaliraš?
– Naravno, zašto ne? Vidiš da i ostali prtljaju po mobitelima.
– Neće te kazniti policija?
– Onda bi morali kazniti osam milijuna vozača koji su danas na ulici. Vidiš da svi tipkaju i razgovaraju mobitelom!
Rikše su se održale
U zemljama južne i jugoistočne Azije rikša se još upotrebljava kao glavno prijevozno sredstvo, kao što je u Europi to taksi. Prema podacima, u Indiji starija vrsta rikše košta oko 6000 američkih dolara. Za Indijce kojima je rikša jedini izvor egzistencije i preživljavanja ovo je iznimno velik novac koji se skuplja godinama. Obiteljima kojima je prijevoz rikšom uobičajen i malo povišenje cijena velik je problem. Glavne marke, odnosno tvrtke koje se bave proizvodnjom rikši su Tata i Bajaj.
Danas su više-manje rikše automatske, a sve je manje ručnih rikši iako još uvijek postoje. Uglavnom su im dimenzije takve da u njih stane maksimalno dvoje ljudi, a postoji i rikša za jednog čovjeka. Cijena vožnje rikšom za otprilike 10 kilometara stoji oko 15 kuna.
Indija je jedna od rijetkih zemalja u kojima se socijalna i religijska struktura održala i ostala netaknuta gotovo 4000 godina, i to unatoč invazijama, gladi, religijskim progonima i političkim prevratima.
To je zemlja suprotnosti gdje se isprepliću prošlost i sadašnjost, a život djeluje nestvarno. New Delhi, indijska prijestolnica, grad je koji nikada ne spava. U gradu su mnoge kulture i carstva ostavila trag. Raznolikost Indije očituje se na svakom koraku. To je druga najnapučenija zemlja svijeta i ima nešto više od milijardu i 300 milijuna stanovnika, od kojih je više od jedne trećine mlađe od 14 godina.
Indija poput kontinenta
Najviše je hinduista (80 posto), ali zastupljeni su i muslimani (14 posto), kršćani (2,4 posto), Sikhi (2 posto), budisti (0,7 posto) i đainisti (0,5 posto). Iako u Indiji postoji gotovo 1500 različitih jezika i narječja, službeni jezik u cijeloj je zemlji engleski i on je najvažniji za nacionalnu političku i trgovinsku komunikaciju. Uz engleski, od 1500 različitih jezika i narječja, još je 18 službeno priznatih jezika, a svakim od njih govori više milijuna ljudi. Indija je kontinent sam za sebe. Svakih se 100 kilometara sve mijenja, od ljudi i govora pa do klime i navika.
To je i zemlja prelijepih palača poznatih maharadža, ali i najraznolikijeg reljefa: od visokih planina Himalaje i tibetanske visoravni, preko naplavnih ravnica stare visoravni Dekana sve do Indijskog oceana. U Indiji se nalaze dva od tri najskuplja hotela na svijetu, a u jednom sam ja boravio.
Dok s jedne strane stoje impozantne građevine, od kojih mnoge služe kao mauzoleji i udomljuju samo jedan jedini grob, samo nekoliko kilometara dalje ljudi žive na smetištu, a podvožnjaci su puni na desetke tisuća beskućnika. Tijekom boravka u New Delhiju bilo je dosta hladno i zastrašujuće mi je bilo vidjeti obitelji s oskudno odjevenom djecom kako ispod mosta spavaju u improviziranim kartonskim kućama.
Iako u Indiji vlada veliko siromaštvo i plaće su veoma niske, gotovo svi Indijci s kojima sam se susreo, bilo u hotelu, bilo na javnom mjestu, bilo na bazaru, veoma su srdačni i ljubazni ljudi koji, za razliku od ljudi iz mnogih azijskih zemalja kojima sam proputovao tijekom karijere, nisu nametljivi ni napasni. Štoviše, imaš osjećaj da izuzetno vole i poštuju strance.
U svakom mjestu koje smo posjetili bili smo blagoslovljeni njihovim ritualom stavljanjem tilaka ili tika, religioznog znaka koji hinduisti stavljaju na čelo. On može biti u obliku točke, okomite ili vodoravne crte i u različitim bojama. Stavlja se u raznim prigodama kao znak blagoslova ili kao znak pripadnosti jednom od hinduističkih smjerova.
Isto tako, bindi je točka na čelu između obrva, a potječe od religioznog znaka tika. Nekada su to nosile samo udane žene, a danas se koristi čak i kao modni ukras. Bez obzira na to kojoj vjeri pripadaš i u što vjeruješ, stavljanjem točkice na čelo osjećaš neku mistiku i moć, olakšanje. Kako mi je znao reći jedan stari mudrac – vjerovanje je vjerovanje bez razlike u što vjeruješ jer nemoguće je da na stotine milijuna ljudi slijedi jedno vjerovanje na temelju bajki, već moraju nešto osjećati.
Hinduizam je jedna od najstarijih religija na svijetu. Nastala je oko 2000. g. pr. Krista u Indiji, gdje je i dalje većinska religija. Temelji se na svetim tekstovima. Hinduistička religija danas u svijetu ima oko 700 milijuna vjernika. Dominantna je u jugoistočnoj Aziji, posebno u Indiji i na Baliju. Hinduizam se temelji na više kategorija tekstova. Posebno se izdvaja Veda, sveti tekstovi, od kojih najstariji datiraju od 1500. g. pr. Krista, a najmlađi od 5. st. pr. Krista te epovi Mahabharata i Ramayana. Hinduizam je istodobno i način života.
Četiri kaste i nedodirljivi
Život hinduista u svakom je stupnju života označen obiteljskim obredima. Rođenje, inicijacija, vjenčanje i smrt – svaki pojedini događaj ima svoj obred. Pojedinca se podsjeća da je dio obitelji. Također postaje svjestan da je obitelj dio kaste, a kasta dio društvenog sloja.
Postoje četiri kaste: svećenici (brahmani), plemići (kšatrije), trgovci, seljaci (vaišije) i obični radnici (šudre). Bog Brahman, stvoritelj svijeta, uspostavio je tu društvenu organizaciju. Svaka kasta potječe iz jednog dijela njegova tijela: iz usta je izašla kasta brahmana koji proučavaju svete tekstove, iz ruku je nastala kasta kšatrija, iz bedara je nastala kasta vaišija, iz nogu kasta šudra. Hinduisti koji ne pripadaju ni jednoj od nabrojenih kasta smatraju se nečistima i nazivaju se „nedodirljivima“. Sustav kasta službeno je ukinut 1947. godine, no ipak u nekim regijama još postoji.
Kastinski sustav jedan je od indijskih misterija koji najviše zbunjuju upravo zato što je nevjerojatno kako se uspio održati sve do danas. Taj su sustav vjerojatno stvorili brahmani, odnosno svećenici, kako bi uspjeli zadržati nadmoć nad što više ljudi. Stvorene su četiri kaste, a svaka od njih ima propisana pravila ponašanja. U Indiji postoji i peta grupa ljudi koji se još zovu nedodirljivi, a njihov je status toliko nizak u društvu da ne zavređuju ni da budu svrstani u određenu kastu.
Imaju dobre škole
Zanimljivo je da se svi pridržavaju strogo propisanih pravila o nemiješanju kasta tako da na javnim mjestima, pa čak ni u autobusu, vlaku, nije moguće vidjeti kako zajedno sjede osobe iz različitih kasta. Za svaku kastu točno su propisana zaposlenja, a čovjek iz niže kaste ne smije dodirnuti čovjeka iz više kaste.
U Indiji je 2009. donesen zakon koji svakom djetetu između 6 i 14 godina jamči besplatno obrazovanje koje je obvezno. Iako je broj djece koja napuste školu velik, svi imaju jednaku početnu šansu, a od malih nogu traje borba za opstanak. Indija ima dobre javne škole, učitelji su dobro plaćeni, dobru infrastrukturu i veliko ulaganje u nju. S više od 300 sveučilišta diljem zemlje godišnje izađe dva i pol milijuna mladih s diplomom. Godišnje u Indiji diplomira dvostruko više inženjera nego u Americi, njih oko 400 tisuća. Četvrtina njih tehnološki su lumeni koji izvrsno govore engleski.
Prije putovanja u Indiju bio sam jako zabrinut zbog hrane. Međutim, hrana u Indiji je odlična iako jako ljuta. Imaju bogatu i šaroliku kuhinju. Razne juhe, riža na sto načina, tjestenina u obliku lepinja ili kroštula punjenih željenim nadjevom, razne mješavine povrća, razno meso, ribe, škampi...
Uskoro će preteći V. Britaniju
Indija je u velikoj ekspanziji, uspješna zemlja te jedna od najvećih svjetskih ekonomija. Ona nastoji postići ambiciozan cilj: a to je postati gospodarstvo od 5000 milijardi dolara, i to u sljedećih pet godina. Indijsko gospodarstvo gotovo se šest puta povećalo u manje od 20 godina.
Na prijelazu tisućljeća, bruto domaći proizvod zemlje iznosio je oko 459 milijardi dolara prema podacima Svjetske banke. Prošle je godine ostvarila ekvivalent od 2726 milijarde dolara. To je šest puta više, za manje od dva desetljeća. Indija ima najbrže rastuće glavno gospodarstvo na svijetu.
Očekuje se da će gospodarstvo južnoazijske zemlje porasti 7,4 posto u fiskalnoj godini 2019. Indijski godišnji BDP sustigao je Francuski prošle godine, a predviđa se da će uskoro nadmašiti BDP Velike Britanije i Japana. Indijski bruto domaći proizvod (BDP) za 2017. godinu, od 2726 milijarde dolara, bio je nešto manji od francuskog BDP-a, od 2778 milijardi dolara, navodi Svjetska banka. Indija očekuje da će do 2025. godine dosegnuti 5900 milijardi dolara, navodi globalna konzultantska tvrtka IHS Markit.
Predviđa se da će Indija nadmašiti Ujedinjeno Kraljevstvo do kraja godine i postati jedno od pet najvećih svjetskih gospodarstava. Potom će zemlji biti potrebno još samo šest godina da preuzme mjesto Japana, kao trećeg po veličini gospodarstva na svijetu, kaže se u studiji.
Indija i Grcka majke svjetske kulture? Ma sta mi naprica? Prvi Egipatski faraon je bio okrunjen oko 3000 pr.Kr.,prve piramide oko 2700 pr.Kr. Toliko o tvojim majkama, svjetske kulture..Nitko nikada nije cuo ni jednog popa osim,vjerovatno tebe,koji je tvrdio daa je Judeja majka civilizacije. Sam Abraham, praotac Izraelaca potice iz Mezopotamije iz Ura Kadejskog(danas jugoistocni Irak).