Vijeće Europske unije opet je u kriznom modalitetu rada, u kakav je, prvi put u povijesti EU, upalo baš za vrijeme hrvatskog predsjedanja u prvoj polovici ove godine, odmah po izbijanju globalne pandemije koronavirusa. Njemačko predsjedanje preuzelo je kormilo između dva vala rasta novozaraženih i u početku se moglo oslanjati na fizičke sastanke, kako radnih skupina, tako i ministarskih vijeća, pa i šefova država i vlada u formatu Europskog vijeća.
Ali nema više fizičkih okupljanja, osim na razini Corepera ili Odbora stalnih predstavnika. Europa ponovo izgleda pusto, kao u onom šokantnom trenutku krajem ožujka ili početkom travnja. Uvjerili smo se u to i vožnjom od Zagreba do Bruxellesa tijekom vikenda. Autoceste po Njemačkoj, čak i u onim najprometnijim dijelovima gdje radio uvijek javlja “stau… stau… stau…” (zastoj ovdje, zastoj ondje), sada izgledaju kao dionica Buševec – Lekenik na nedovršenoj autocesti Zagreb – Sisak. Vijeće EU, o čijem radu zapravo ovisi oporavak Unije od ove pošasti koja je pustoši sve pred sobom, sastanči videokonferencijski, na daljinu, ili jednostavno ne sastanči i ne bavi se temama koje ovog trena nisu goruće. A videokonferencije nisu najidealniji oblik za donošenje teških odluka, oko kojih ne postoji jasan konsensus među 27 različitih suverenih država okupljenih u zajednicu zvanu EU. Događaju se i bizarni tehnički problemi: krajem rujna njemački ministar za digitalnu infrastrukturu morao je otkazati videokonferencijski sastanak Vijeća za promet zbog “tehničkih poteškoća” u digitalnoj infrastrukturi za sigurno odvijanje videokonferencije.
Ali, osim bizarnih tehničkih, pojavili su se puno bitniji politički problemi. To je puno lakše rješavati na pravim susretima, a katkad je nemoguće to postići videokonferencijama. Na sastanku Corepera u ponedjeljak poslijepodne mađarski i poljski veleposlanik nisu ni morali ulagati veto, odnosno izjašnjavati se protiv odluke koju su njihove vlade odlučile rušiti, nego su jednostavno odšutjeli, odnosno ostali pri stavu da nemaju ovlasti uime svojih vlada pristati na početak pismene procedure usvajanja te odluke. I to je to, blokada možda najvažnijeg iskoraka za Europsku uniju još od stvaranja eura dogodila se na taj način.
Mađarska i Poljska, dakle, blokiraju usvajanje čitavog financijskog paketa vrijednog 1824 milijarde eura, u kojemu je sedmogodišnji proračun Unije i potpuno novi koncept fonda za oporavak od koronakrize.
Kakve to posljedice može imati i gdje je mogući izlaz iz ove krizne situacije? Posljedice mogu biti takve da 1. siječnja 2021. EU nema redovni proračun, nego se mora oslanjati na propisani režim “privremenih dvanaestina”: mjesečno EU ne bi smjela trošiti više od jedne dvanaestine proračuna iz prošle godine. Bilo bi ugroženo financiranje niza velikih i važnih projekata koji ovise o proračunu EU. U pitanje bi došao početak isplata novca iz sasvim novog fonda za oporavak i otpornost od koronakrize, jer Europska komisija ne bi mogla na vrijeme krenuti u izdavanje zajedničkih, europskih obveznica kojima bi se namaknuo novac za dijeljenje najpogođenijim državama članicama.
Gdje je izlaz? Upravo u tome što je ova blokada izazvala krizu. Kriza je loša jer može imati opisane štetne posljedice, ali očito se i njemačko predsjedništvo nada da osjećaj krize i alarmiranosti može stvoriti preduvjete da se neki dogovor s Mađarskom i Poljskom ipak postigne i da se njihova blokada ukloni. Njemačka kancelarka Angela Merkel i ostali najutjecajniji lideri vjerojatno će se, s ovim novim osjećajem krize, snažnije uključiti u nagovaranje Viktora Orbána. Pokušat će ga uvjeriti da ne bi trebao dovesti svoju zemlju u ulogu nekoga tko blokira oporavak i napredak Europe u jednom tako teškom trenutku kao što je pandemija koja u drugom valu ozbiljno pogađa sve države, ne samo njih nekoliko. No nije sigurno da će Merkel i ostali u tome uspjeti.
Već su pokušali, pa im je Orbán poručio da se EU pretvara u SSSR, što je iracionalan, uvredljivo netočan argument s kojim je teško pronaći suvisao kompromis. Bit će tragično, ponajprije za Mađarsku i Poljsku, ako se vlade tih dviju zemalja zbog svog protivljenja europskim vrijednostima poput vladavine prava pretvore u grobare Europske unije. A ulozi su, zbog pandemije koronavirusa i zbog toga što odgovor Unije mora biti jednako moćan, zaista tako veliki da se radi o životu ili smrti EU.
">Žele li Mađarska i Poljska zaista postati grobari Europske unije?-protu pitanje je dal EU zeli biti grobar demokracije??