Glavni državni odvjetnik Dražen Jelenić, sudeći po odnosu prema novinarima u prvim danima svoga mandata, želi mijenjati medijsku sliku o državnom odvjetništvu.
Kad ste doznali za kandidaturu i koliko vam je trebalo za odgovor?
Da sam jedan od kandidata doznao sam mjesec ili dva ranije. Naravno, moj odgovor nije odmah bio “da, kako da ne” već sam si uzeo nekoliko dana kako bih razgovarao sa suprugom i obitelji. Supruga mi je zamjenica državnog odvjetnika u Velikoj Gorici, tako da jako dobro poznaje sustav i svjesna je kolika je to odgovornost i kakva je to promjena načina života. Moji susjedi su znali što radim, ali percepcija je od tog jutra u 10.30 sati kad je objavljena odluka Vlade o mojoj kandidaturi, nešto sasvim drugo. Što se medija tiče, ne bih želio ispasti nekakav zatvoreni tip, zakopčan do grla, ali svoj trenutačni položaj ne bih želio ni estradizirati.
Je li s vama kontaktirao ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković?
Razgovarali smo jer je on nadležni ministar.
Jeste li se čuli s premijerom Plenkovićem, sada ili prije?
Čuo, nikada prije. Kod premijera sam na razgovoru kao jedan od kandidata bio jednom i drugi put dan ili dva prije sjednice Vlade. Taj drugi put sam shvatio da sam ja (jedini) kandidat.
Jeste li se nakon toga čuli? I dogovarali zajedničku presicu (aludiramo na Cvitanov gaf)?
Ne, nismo se čuli (osmijeh). Ali, moram priznati, nakon stupanja na dužnost isti dan dobio sam pismo od premijera u kojem mi jako lijepo čestita na imenovanju i uza sve uvažavanje neovisnosti pozicije na kojoj jesam izražava uvjerenje da ću svojim radom pridonijeti da državno odvjetništvo očuva svoju samostalnost i neovisnost. Dobio sam čestitku i od predsjednika Vrhovnog suda.
Koja vam je bila prva asocijacija na ponudu?
Prvo mi je palo na pamet ono u što sam najbolje upućen, jer sam do utorka bio predsjednik Državnoodvjetničkog vijeća, a to je kako unaprijediti organizacijski dio, kadrovski.
Je li “kliknulo” između vas i ravnateljice Tamare Laptoš?
Ne znam, to morate nju pitati.
Niste se još čuli!?
U srijedu smo imali sastanak na kojem sam predočio što očekujem od ravnatelja USKOK-a i dao sam joj dogledno vrijeme, otprilike mjesec dana, da mi izloži svoja viđenja, pa ću to pogledati, porazgovarati i donijeti odluku. Do tada ima punu podršku da kao vršiteljica dužnosti radi kao da se ništa ne mijenja.
Koliko će vam plaća biti veća?
Nisam se time bavio. Nije bitna razlika. Odnosno, štoviše, mislim da je moja plaća koju sam imao kao zamjenik plus naknada koju sam dobivao kao predsjednik Državnoodvjetničkog vijeća veća nego plaća glavnog državnog odvjetnika s puno većom odgovornošću.
Što vam je prednost u odnosu na Mladena Bajića i Dinka Cvitana, a po čemu ste u lošijoj poziciji?
Nisam razmišljao o svojim prednostima i manama u odnosu na njih. Sve ove godine gledao sam kako to drugi rade i sve dobro što sam uočio pokušao sam ugraditi u sebe, bez obzira na to je li to bilo od kolege Bajića, Cvitana ili Žganjera, imao sam puno šefova. Jedno vrijeme sam i sam bio šef pa sam učio i od svojih zamjenika. Ne uspoređujem se. Jednostavno, dobio sam mogućnost koja se svakom zamjeniku državnog odvjetnika pruža jednom u životu, pa da vidimo u čemu ja sa svime što donosim mogu pridonijeti državnoodvjetničkoj organizaciji.
Percepcija vašeg rada uvelike će ovisiti o predmetima pokrenutim u njihovu mandatu, Agrokor, Mamić, Sanader i HDZ...?
Ako ti slučajevi završe u mojem mandatu, svjestan sam da će se kroz njih mjeriti moj mandat bez obzira na to što su pokrenuti prije. Ne dvojim da su ti slučajevi utemeljeno pokrenuti. Uostalom, osim predmeta Saucha gdje je optužnica vraćena na doradu radi provođenja još jednog grafološkog vještačenja, u ostalim predmetima su ne samo potvrđene optužnice nego smo imali i presude, tako da potvrda opravdanosti optuženja stoji.
Rekli ste da je optužnica za Agrokor moguća za 2 do 4 mjeseca, zbog vještačenja i 10 svjedočenja.
Ne, u povodu izjave odvjetnice Jadranke Sloković da vještačenje ne može biti gotovo za manje od osam mjeseci, rekao sam da je realno tri do četiri mjeseca. Nisam toliko upućen u predmet da bih mogao tvrditi da nakon vještačenja možemo podići optužnicu, jer moguće je da ono ukaže na još neko otvoreno pitanje. Ako ne, istraga može biti završena za tri-četiri do šest mjeseci.
Kad se saslušaju preostali svjedoci više neće biti razloga za istražni zatvor protiv Ivice Todorića?
Takva je odluka suda jer je pritvor određen zbog sprječavanja utjecaja na svjedoke. Tako sada stvari stoje, a postoji li i neki drugi razlog za istražni zatvor i hoće li nadležni državni odvjetnik zbog toga predložiti određivanje istražnog zatvora, teško mi je reći.
Hoćete li se angažirati u slučaju prijetnji Vojislava Šešelja upućenih hrvatskim državljanima i zbog povrede ugleda RH u srbijanskom parlamentu?
Naravno, postoji naša nadležnost i radimo na tome. Što se tiče povrede ugleda gaženjem zastave, na žalost, ispada da snimka ne postoji, što bi nam pomoglo.
Ali, možete saslušati Gordana Jandrokovića, Milorada Pupovca i druge članove izaslanstva?
Prema mom viđenju situacije, to je put kojim bi trebalo krenuti te na osnovi toga vidjeti kuda i što dalje, jer svi ostali dokazi su u Srbiji.
Što ako do ročišta u slučaju Lovrić-Merzel Vrhovni sud ne riješi vaš zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv odluke suca Ivana Turudića o neprihvaćanju nagodbe o uvjetnoj osudi Željka Žužića zbog podmićivanja županice s a100.000 eura. Krene li se u raspravu, to bi moglo zakomplicirati slučaj?
Da, može se zakomplicirati. Odluka je na sudu ako zahtjev do tada ne bude riješen na Vrhovnom sudu. Po mojem mišljenju, sud će procjenjivati je li to od nekog značaja za nastavak postupka ili nije.
I prema državnoodvjetničkoj uputi, uvjetna osuda nije primjerena za takvo mito.
Ne znam detalje jer u tom sporazumijevanju nisam sudjelovao.
Možemo li načelno?
Možemo. Dakle, to je pitanje okolnosti, kojeg se dužnosnika podmićuje i što ako vam je to jedini dokaz. To se uvijek mora od slučaja do slučaja procjenjivati.
Ne bi li trebalo podastrijeti razloge koji su doveli do nagodbe?
Naravno da bi bilo poželjno s javnošću podijeliti razloge s kojima se državni odvjetnik rukovodio kada je s nekim zaključio sporazum o vrsti i visini kazne. No, to nekad nije moguće jer bi se time ugrozili probici samog postupka.
Tanka je ta linija. I, ako sudac Turudić nije u pravu onda državni odvjetnici imaju veće ovlasti i od sudaca čiju odluku po žalbi kontrolira viši sud. A za nagodbu, bez kontrole, moramo vjerovati da je u javnom interesu, koliko god se činila neumjesnom. Možete li vi intervenirati?
Tijek sporazumijevanja je tajan jer se mora zaštititi povjerenje. Tek je rezultat sporazuma javan i ide na sud. O tijeku razgovara treba biti obaviješten sam čelnik Državnog odvjetništva. Viši državni odvjetnik u okviru nadzora nad radom može i to nadzirati i staviti primjedbu ili korigirati opću uputu... Ali, intervenirati u sam sporazum, to bi stvarno trebalo biti odstupanje od upute i zakona.
I pri odbačaju kaznene prijave ako nema oštećenika ili je to RH, nema kontrole?
Zašto vi mislite da bi trebalo kontrolirati svaki odbačaj?
Zbog mogućih “spisa koji leže u ladicama”.
Nema takvih spisa. Meni se čini da se polazi od potpunog nepovjerenja u rad državnog odvjetništva.
Ali ne vjeruje se ni sudu jer inače ne bi bilo žalbenog postupka?
Nije da ne vjerujemo sudu nego preispitujemo odluke suda.
Tako je, preispitajmo i odluku državnog odvjetništva. Nije li to bila i preporuka iz EU?
Bila je preporuka tijekom pregovora za 23. poglavlje za predmete USKOK-a jer se radilo o kaznenim djelima u kojima se štiti javni interes, posebno pri davanju mita, a kod kojih nema oštećenika. U tom slučaju postoji zakonski sustav kontrole odluka unutar sustava. Osobno, teško mi je reći što bi bilo nakon uvođenja sudske kontrole i o primjerenosti kazne. Do odluke suca Turudića sud se bavio samo zakonitošću određivanja i odmjeravanja kazne. Ne znam bi li to smanjilo broj sporazuma i utjecalo na mogućnost državnog odvjetništva da kazneno progoni nekog drugog za koga smatra da je to više u javnom interesu. Trebalo bi napraviti analizu i u to uključiti i odvjetnike s iskustvom u nagodbama. Pri sporazumijevanju važno je povjerenje između dviju strana s izvjesnošću onoga što će biti na sudu. To je meni temeljni problem odluke suca Turudića jer smo imali ustaljenu sudsku praksu koja nije propitivala primjerenost nagodbe i onda, i obrana i optužba s tim očekivanjem dođu na sud, gdje se dogodi ono što nisu mogli predvidjeti dok su pregovarali.
Ispada da što je više korupcije u vrhu države, to bolje za DORH jer će vas javnost više cijeniti? Baš je sudac Turudić govorio kako je splasnuo entuzijazam za borbu protiv korupcije. Je li to pokazatelj preventivnog učinka Bajićeva rada ili lošeg Cvitanova rada? Cvitan se hvalio omjerom osuđujućih presuda iznad 90%, dok su neki to tumačili ziheraškim pristupom u optuživanju. Kako ćemo ocjenjivati vaš rad?
Ne znam kako ćete me ocjenjivati, ha-ha. Očito je da se svaki kriterij može različito tumačiti. Smatram da uspjeh na sudu 85-90% je očekivan, a što je bliži 100% to više zvoni za uzbunu jer je pitanje pišu li tužitelji optužnice samo kad su sto posto sigurni. Mora se preuzeti dio rizika. Čini mi se da je uspjeh dosad bio dobar. Borba protiv korupcije nije posustala. Postoje metodologije otkrivanja, ali budimo iskreni, nekad je i pitanje sreće što vam se pojavi pravi dokaz koji otvara nove perspektive. To se ponekad u javnosti ne razumije. Zadatak glavnog državnog odvjetnika je ostvariti uvjete da se u što većem broju i u što kraćem vremenu otvore nove perspektive, a to je da imate zainteresirane i motivirane ljude, koji nisu birokrati te ne gledaju predmet samo plošno već dubinski, te su voljni zakopati ispod površine, potruditi se doći do dokaza koji možda na prvu nije vidljiv. I ne baviti se sudom, jer svatko radi svoj posao, a naš je što bolje pripremiti optužbu.
Neki apeli iz Cvitanova izvješća za 2016. ponavljaju se još od 2011. ili 2013. Stalno nedostaju sredstva za temeljne potrebe, vještačenja, tumače, osobito u ljetnoj sezoni... Cvitan piše da su se provodila vještačenja samo gdje je to bilo neophodno, neke stručne osobe odbijali su angažman zbog prijašnjih nepodmirenih dugovanja... Pa to je sramotno!
To se događalo, ali koliko znam, više se ne događa. Bolje je stanje informatičke opremljenosti, još nam trebaju skeneri kako bismo mogli sve prilagoditi potrebi e-spisa. Visoka razina prava koju imaju sudionici postupka zahtijeva i ulaganja države da bi se u praksi realizirala. Sad nas čeka i Direktiva o besplatnoj pravnoj pomoći te dodatni troškovi.
Umjesto da vas politika, s obzirom na to kako deklariraju prioritet borbe protiv kriminala, pita što vam treba. I kadrovi su problem?
Nedostaje 150 zamjenika državnih odvjetnika, oko 20%. Problem su nam službenici s posebnim stručnim znanjima, jer recimo IT stručnjak je za državu službenik kao svaki drugi i ne možete ga platiti više.
Oprostite, ali to je pitanje političke volje i jedne uredbe o specijalnim službenicima. Sve što se uloži u jednog takvog stručnjaka može se isplatiti na jednom uspješno riješenom slučaju.
Apsolutno se slažem s vama. To već u trećem godišnjem izvješću tražimo kako bi se izmjenom uredbe omogućilo koliko toliko pristojna primanja za te stručnjake koji su nam nužni.
Koja je svrha godišnjih izvješća ako se ne čitaju i ništa ne poduzima, puko birokratiziranje?
Ja se nadam da se čitaju.
Pa kako, izvješća od 2015. skupljaju se u Hrvatskom saboru, primjedbe se ponavljaju...!?
S naše je strane svrha upoznati Hrvatski sabor sa stanjem u državnom odvjetništvu.
Postoji li situacija u kojoj biste zbog odnosa politike rekli “dosta je” i dali ostavku?
Moram priznati da ne znam kako bih reagirao kad bismo DORH i ja došli do zida koji ne možemo preskočiti.
Dok državno odvjetništvo uzalud upozorava da nema i za neke elementarne stvari, politika je vrlo bučna kad treba kritizirati pravosuđe. Istodobno sami sebe fino opremaju...
To stvarno ne znam.
Znamo mi novinari. Vozni park im se redovito obnavlja, a državni odvjetnici voze se i u 20 godina starim službenim vozilima.
Bitno je i zdravstvo, školstvo... Pretpostavljam, ima se koliko se ima, a prioriteti su koji jesu. Naravno da pri slaganju proračuna i ministar zdravstva govori sve drugo je nebitno, zdravlje je bitno. Onda dođe ministar pravosuđa pa kaže što će ti zdravlje ako zdravi ljudi ne mogu živjeti u uređenoj državi bez korupcije...
Za pravosuđe nikad nema.
I mi mislimo da bi trebalo izdvajati više. Ne očekujemo luksuz već normalne uvjete za rad. Ne može se reći da se ne ulaže, lani smo dobili nekoliko novih automobila, Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu-Kazneni odjel preseljen je u novi prostor... Uskok je od početka u neadekvatnom prostoru sa sve većim brojem zaposlenika i doista je došlo vrijeme da se taj problem riješi. DORH je na kraju 2017. bio najpotkapacitiranije državno odvjetništvo jer nam fali relativno najviše ljudi.
Državnom odvjetništvu proračun iz godine u godinu raste...
...Ali samo za zastupanje u arbitražama. To je novac koji samo prođe kroz DORH. Predlagali smo da se ti iznosi osiguravaju na računima ministarstava i drugih tijela iz čijeg su rada arbitražni sporovi i nastali. Ovako je dojam da mi baratamo sa šezdesetak milijuna kuna, a 70 % toga je za arbitraže čiji se broj i lani povećao.
Ovako je ministrima lako biti drčan u provociranju sporova koje plaćaju drugi.
Možda bi se više vodilo računa, iako je pitanje jer su to događaji koji dolaze na naplatu nakon šest, sedam godina pa bi se jedino, kad do spora dođe, unaprijed mogla predvidjeti sredstva za opunomoćenike, vještačenja...
Po prvim potezima čini se da ste odlučili promijeniti komunikaciju DORH-a s javnošću. Bajić nije davao intervjue, ali je u prvobitnoj akumulaciji antikorupcijskih predmeta vodio kampanje preko svojih novinara.
To ja ne znam, bio sam daleko od toga.
Cvitan gotovo i da nije imao odnos s medijima.
Radit ćemo na otvorenosti koliko je moguće. Ono o čemu se i prije puno razgovaralo, ali ne znam zbog čega nije zaživjelo, vezano je uz famozno “držanje spisa u ladicama”. O nekim prijavama se piše i razglaba u javnosti, državni odvjetnik odradi svoj posao i ako to rezultira istragom ili optuženjem, javnost će to saznati. Ali ako je zaključak da tu nema ničega javnost to neće saznati pa se stvara dojam da to stoji u ladicama. A ne stoji, već to nije priopćeno zainteresiranoj javnosti. To je odgovornost općinskih i županijskih državnih odvjetništava, koja moraju znati što je od interesa za sredinu u kojoj rade i to objasniti. Ili recimo naš građansko-upravni odjel obavlja lavovski dio posla zastupajući državu u parnicama, ali tek tu i tamo pojavi se priopćenje o njegovu radu.
U 2016. je 2,9 milijardi kuna vrijednost parnica koje vode, i to vrlo uspješno, a 2,5 milijardi “teški” su zahtjevi protiv RH. I u tomu se ogleda isplativost investiranja u DORH?
Tu povlačim ručnu da ne ispadne kako prenaglašavam neke stvari i tražim previše. Ali, kad je tužena država, svaka dobivena parnica je ušteda za državu.
Jeste li već tražili da vas se upozna s nekim spisom?
Jesam, danas ujutro prva dva sata. Htio sam čuti stanje jednog predmeta od važnosti za rad državnog odvjetništva, kamo to ide i što se događa, te može li se pomoći nekim savjetom.
Ako je Šešelj prvi i najveći problem kojim se državni odvjetnik mora baviti, jao si ga nama.