Hrvatski mediji ovaj su tjedan prenijeli vrlo lijepu njemačku reklamu za trgovinu djecom iz Ukrajine. Radi se o intervjuu koji je za Deutsche Welle dala Alina Stahorska iz Harkova, koja je kao surogat-majka rodila troje djece, po jedno za irski, indijski i njemački bračni par, te za svako dobila, procjenjuje se, 15.000 eura.
Da je riječ o legalnom, profitabilnom, laganom i korisnom poslu, sugerira već naslov: “Od troje djece sam zaradila dva stana i kuću. Muž ne prigovara, kupila sam mu auto”. Alina Stahorska, i majka dvoje svoje djece, u intervjuu kaže da je sve bilo “bez problema” i da u tome “ne vidi neko iskorištavanje”, a da je od zarade kupila kuću i dva automobila. Toliko je zadovoljna da je 15-ak njezinih prijateljica na njezinu preporuku postalo surogat-majke.
Mali joj je problem bio to što se boji injekcija, a to što su joj ubrizgavali estrogen, ne smatra problemom. Stahorska kaže da je teže bilo njenu mužu: “Teško mu je padalo što sam nosila tuđe dijete. On bi želio još jednu kćer, ali ja ne želim više djece. I s tim se pomirio. Sada ima automobil i dobro mu je”. Ispod te reklamne pozlate u intervjuu nazire se ružniji dio iznajmljivanja maternica. Dok je bila trudna sa svojom djecom, pričala je nerođenim bebama, ali s tuđom djecom nije razgovarala; Indijci su joj poslali CD s indijskim pjesmama da ih pušta djetešcetu, ali nije to baš činila.
“Iskreno rečeno, nisam imala osjećaj ljubavi”, kaže Stahorska. “Kada sam prvi put vidjela posljednje dijete, ležalo je u rodilištu. Upravo sam potpisivala dokumente, a dječak je počeo plakati. Nitko od liječnika ili sestara nije reagirao, bili su zaokupljeni administracijom. Nekako mi ga je bilo žao i htjela sam ga uzeti na ruke. No osoblje me zamolilo da odem. Onda sam, naravno, malo plakala”. Tu je bebu poslije vidjela u Harkovu kad su Nijemci došli po nju: “Tamo sam bebu uzela u naručje. Dlanovi su mi se počeli znojiti, a ruke drhtati. Odmah sam dječaka vratila nazad, njegovu ocu. A muž mi je rekao da bi bilo bolje da odmah idemo kući”. Surogat-majčinstvo je u Ukrajini legalno te se godišnje izveze 1500 beba.
Trenutno je u Kijevu, u tvrtki BioTexCom, ograđenoj betonom i bodljikavom žicom, zapelo između 50 i 100 beba – zbog koronavirusa vlasnici ne mogu doći po njih. Kako doznajemo iz jedne druge reportaže načinjene za Deutsche Welle, također afirmativne, jedan njemački par, u 40-im godinama, nazvani Julija i Peter, u Ukrajinu su otputovali prije zatvaranja granica. Ondje su dva mjeseca čekali rođenje bebe, ali isplatilo se: “Upravo su prvi tjedni tako važni za vezu između mame i bebe”, kaže Julija. I to prave mame, a ne one koja je samo rodila, i kojoj ruke drhte i znoje se kad primi novorođenče, i koja u srcu nema za nj ljubavi. Ima duboki razlog zašto Deutsche Welle tako afirmativno piše o surogat-majčinstvu u Ukrajini i zašto se ne vidi problem u tome da se maternice pretvaraju u male industrijske pogone.
U Njemačkoj je, naime, od 2002. legalizirana prostitucija, to jest prihvaćen je koncept “seksualnog rada”. Kako piše u izvrsnom intervjuu koji je za hrvatske medije svojedobno dala njemačka psihoterapeutkinja Ingeborg Kraus, to znači da je “vagina degradirana u alat”, što “anatomski i psihološki nije moguće”. Dr. Kraus točno kaže da su ženski spolni organi najintimniji dio žene, i da se ne mogu razdvojiti od ženskog tijela, jer su povezani s mozgom i cijelim tijelom – a ja bih, neznanstveno, dodao da su povezani i sa srcem. Jedan od argumenata protiv zabrane surogat-majčinstva u Ukrajini je i taj da bi tako ta djelatnost postala ilegalna. Međutim, iskustvo legalizacije prostitucije pokazuje da su se iskorištavanje žena i njihove patnje samo povećale. Njemačka ima 30-postotno povećanje prostitucije, pri čemu su nastali i megabordeli s po tisuću prostitutki.
Zbog toga uvoze sve više žena s istoka Europe koje u Njemačkoj čine više od 80 posto seksualne radne snage. Tako su kriminalci postali poslovni ljudi, a trafiking legalan – na račun žena koje bi željele izaći iz tog pakla, ali ne mogu. Stahorska je posvjedočila da je rađanje tuđeg djeteta dovelo do njezina podvajanja, a takva su iskustva normalna za prostitutke, koje trpe teške duševne i tjelesne posljedice – primjerice, tipičan je gubitak osjeta mirisa, jer im je odvratno održavati spolne odnose s nepoznatom osobom. Prostitucija i surogat-majčinstvo su isti poslovni model: ženama s Istoka razaraju se duše i tijela tako da se njihovi spolni organi koriste kao alati za užitak ili proizvodnju djece ljudi sa Zapada. Nema ljubavi u trgovini ljubavlju.
Ne razumijem zašto šute njemačke feministice i raznorazne udruge za zaštitu ljudskih prava. Ovo je horor.