Sad je potpuno jasno: u ovoj koronakrizi u prosjeku nismo postali bolji ljudi. A kamoli bolja nacija. U ovom trenutku Hrvatska proporcionalno ima najgore rezultate u borbi protiv pandemije u cijeloj EU! Zastanimo na trenutak na toj skandaloznoj i sramotnoj činjenici. Pustimo da ona odjekne od jednog do dugog uha! Minutom šutnje odajmo počast umrloj res-publici. Nek joj je vječna čast i slava!
Nažalost, to samo po sebi možda i nije najgora vijest. Udahnimo duboko. Naime, ono što je najporaznije u svemu jest da to možda nije posljedica kroničnih nesposobnosti ili realnih okolnosti već - svjesnog izbora nacionalnih lidera!
Nevoljkost i nespremnost hrvatskih vlasti da odgovore na sad već višemjesečne apele za poduzimanje mjera koje bi doista mogle početi smanjivati broj zaraženih i umrlih, a ne samo donekle usporavati njegov rast, može se protumačiti na samo jedan način: donijeli su svjesnu odluku da u ime ostvarivanja boljih ekonomskih pokazatelja žrtvuju sve one koji ne mogu pratiti korak. Bilo da se radi o zdravstveno ili ekonomski ugroženim pojedincima ili tvrtkama. Država je na koncu odlučila aktivno potpomoći u fizičkom ili financijskom preživljavanju samo one - koje smatra perspektivnima. Onima koji neto doprinose, a ne onima koji su trošak državnoj blagajni.
Mjere koje smo do prije par dana imali, koliko god se mnogima činile rigidne, u suštini su bile samo placebo. Jer, nijedna vlada sebi ne može dopustiti da ne radi baš ništa. Uvijek je nužno očuvati barem iluziju odlučnog djelovanja. Mjere su osmišljene tako da se ne plati ni prebijene lipe više no što bi se ionako platilo da se ne radi ništa. Zastrašujuća činjenica ostaje: unatoč recentnom kozmetičkom pojačanju, epidemiološki najgora zemlja u EU i dalje ima najliberalnije mjere. Podatak koji zaziva na odgovornost: među 10 najgorih regija u EU sad je 7 (sedam!) hrvatskih županija!
Kako smo mogli sebi dopustiti da dođemo do toga?!??
Kao član žirija Večernjeg lista za gospodarski događaj godine predložio sam upravo državne potpore za očuvanje radnih mjesta, imajući u vidu da su one doista bile spasonosna intervencija bez povijesnog presedana. Slično su prosudili i drugi članovi žirija. Bila je to sasvim sigurno i pohvala Vladi! Ali, time sam ponajviše htio sugerirati da je to ispravni put kojim valja nastaviti. Koliko god da se radilo o za Hrvatsku astronomskim iznosima, oni su i dalje daleko manji od cijene koju bismo ionako platili da je donesena odluka da se novcem poreznih obveznika ne spašava tvrtke ni pojedince već da ih se prepusti isključivo zakonu opstanka. Dapače, cijena tog kaosa vjerojatno bi bila daleko viša. Treba biti svjestan da je proračunskim novcem zapravo dugoročno - spašavan proračun.
No, u drugom valu, nekoliko mjeseci nakon izbora, kad više nisu u lovu na glasove, pristup vladajućih očito je dijametralno drugačiji. Prvi sad otpadaju blokirani građani, koje Vlada u najgoru vatru baca iz aviona bez ikakvog zaštitnog padobrana. Nevjerojatna je činjenica da je Vlada odlučila u jednom danu u blokadu ponovno poslati 300-tinjak tisuća svojih građana, 10-ak postotaka aktivnog stanovništva! Zatim su otpisani i mali poduzetnici i obrtnici koji proteklu godinu nisu preživjeli bez minusa - oni nemaju pravo na potporu u mjeri kao i svi ostali. Na koncu, pravičnu naknadu neće dobiti ni oni kojima je odlukama stožera zabranjen rad.
Vijest da agencije potvrđuju hrvatski kreditni rejting u tom smislu je dvosjekli mač. Ne može se zamjeriti ministru financija što pokušava očuvati integritet državne blagajne, no, to je zapravo indicija da Hrvatska u ovoj krizi jednostavno - nije potrošila dovoljno novca! Te da će cijenu platiti svi oni od kojih državna blagajna nema poreznih očekivanja. Svi neto gubitnici. Suvišni. Otpisani. Građani i tvrtke lošeg zdravlja. Ugrožene skupine. Njih čeka jedino zakon opstanka. Usred suše napojit će se ako na pojilu nešto ostane kad se napoje svi ostali.
I najava skorog dolaska cjepiva ima sličan efekt. S jedne strane pruža nadu da je kraj ove noćne more na horizontu, s druge čuvarima državnih pečata daje drskost da stegnu proračunske pipe koliko god to bez političke štete izdrže. Odnosno, koliko izdrže građani. No, od dolaska prvih doza do stvaranja "imuniteta krda" proći će nekoliko mjeseci.
Pripadnicima ugroženih skupina do tada će biti lutrija kako preživjeti. Zajedno s njima i liječnicima i sestrama koje Vlada razvlači do granice pucanja fizičkih i mentalnih snaga. Da, mjere koje sad imamo obuzdale bi epidemiju da su donesene početkom listopada. Donosimo nove mjere za trgovine, iako ne provodimo ni one stare, iako nema dokaza da su trgovine žarišta, a istovremenone radimo ništa kako bi smo kontrolirali dokazano stvarna žarišta – okupljanja i proizvodne pogone. Danas, ove mjere mogu samo usporiti rast na ovim dramatičnim razinama. One su samo politički placebo, krinka za nečinjenje, novi pokušaj kupovanja vremena.
Trenutno smo na 60-ak umrlih dnevno, brojevi se penju preko 70. Toliko ukupno nije umrlo u prvih mjesec dana epidemije. Dakle, trend je oko 2000 umrlih mjesečno!
Činjenica da čak ni to Vladu nije natjeralo na poduzimanje efikasni(ji)h mjera, te da iz Znanstvenog savjeta tjera ljude koji pozivaju na zdrav razum, a ostavlja one koji pristaju biti obične nijeme političke kulise ili koji svakodnevno šarlatanski iznose znanstveno nepodržane kvazičinjenice, može značiti samo jedno - da su u Banskim dvorima prevladali matematički izračuni sazdani na nevjerodostojnim ulaznim podacima koji su pogrešno sugerirali da smo odavna prešli vrhunac epidemije te skandalozni, znanstvenim istraživanjima nepotkrijepljeni darvinistički stavovi, kakve bez ikakvog prijekora iz Vlade, uporno projiciraju Miroslav Radman i Gordan Lauc.
Treba biti malo objektivniji, teško je biti pametan i naći pravi balans mjera, posebno kada jedna od najhvaljenijih država (Njemačka) dosiže maksimume broja mrtvih unatoč "pravovremenih" mjera. Mislili su da će uvođenjem čvrstih mjera imati slobodan Božić, a sada postrožavaju mjere i ne vide tome kraj. Mi ih samo kopiramo s kašnjenjem, uz još slabije rezultate.