Zašto nam odlikaši ne znaju riješiti logičke zadatke

57,47 % odlikasa je ogledalo ne uspjesnog obrazovnog sustava vec izostanka kriterija u ocijenjivanju. Kad se sjetim osnovne skole od 30 ucenika 2 do 3 ucenika nategnuta dvojka, 4 odlicnih, 3 nategnta ocijena pa odlicni, 6 njih dobrih a ostalih cca 14 vrlo dobrih. To je bilo u gradskoj skoli iz koje su gotovo svake godine klinci isli na republicka i savezna natjecanja iz matematike i fizike. Sad se sjetim te djece i ne mogu si zamisliti da njih 57% budu odlikasi - jednostavno nisu kapacitirani za to sto ne znaci da kasnije u zivotu mogu raditi neki posao bolje od odlikasa. U RH ionako ima vrlo malih potreba za izvrsnih ljudi i vecina ljudi sa fakultetom radi srednjoskolske poslove. Nema razvoja, znanosti niti visoke tehnologije. Za to treba otici do Munchena i dalje.

Jedini problem je u postotku odlikaša. On je nerealno visok i temeljen je na mišljenju roditelja da su svi jednaki i svi odlični. Sustav je poremećen. Postoji krivulja normalne razdiobe i ogromna većina bi morala biti prosječna, uz mali broj izuzetno loših i izuzetno dobrih. Žalosno je da je to funkcioniralo u Jugoslaviji, a u Hrvatskoj ne. ispada da tek sad imamo komunizam. To je zasluga politike i roditelja, ne nastavnika.

Svi napadate profesore i sustav, a ja mislim da bi prvenstveno trebalo napasti učenike. Ne znaju jer su lijeni i ne rade koliko bi trebalo. A onaj učenik koji ne može shvatiti (a ima i takvih), njemu ne može pomoći ni najbolji profesor, kao ni neprestano učenje. Nisu svi talentirani za sve. Možda je takav talentiran za pisanje romana, ali ne i za matematiku. I obratno.

Odgovor na pitanje iz naslova - prije sveg zato kaj večina navči gradivo na pamet i ni ga u stanju interpretirat, a dobrim djelom i zato jer roditelji vršiju pritisak na nastavnike....i to je to. U normalnim uvjetima bi i 20% odlikaša bilo izuzetan broj ali ah....

Prije fakulteta, u većini škola potiče se štrebanje činjenica bez shvaćanja. Tek u srednjoj školi povijest mi se pretvorila i analizu motiva za neke događaje, dok je osim toga fokus na razumijevanje imala matematika i informatika. Kako vi, nakon toga,, uz još gore škole, očekujete da netko zna primijeniti znanje i "evoluirati" prilikom rješavanja zadatka? Otpočetka školovanja dosta se širi to neko mišljenje da je škola teška i da nije učenik kriv. Time se potiče prijezir prema znanju i izlike za vlastitu nesposobnost i lijenost. Govorimo manje sposobnoj djeci da su sposobna i pohvaljujemo ih umjesto da ih naučimo da u životu svaki čovjek sam treba pokušati, a i na kraju uspjeti kompenzirati za neki svoj nedostatak. Kasnije u životu, ta ih činjenica, kao i mnoge druge zdrobe. Vidio sam takav slučaj iz prve ruke. Statistika odlikaša je tužna; u mojoj osnovnoj školi bilo je možda 15% odlikaša, dakle nešto malo više nego što je trebalo. U srednjoj školi, taj se broj povećao, ali to je tako zbog mature. U škole treba uvesti gaussa u drugoj fazi bodovanja, ili kurikulum drastično promijeniti. Kako se ovo drugo izgleda neće još dugo dogoditi jer su reformi na vrhu uglavnom propali znanstvenici robovi politici, možda je popravak flasterom, uvođenje Gaussovr krivulje, bolje privremeno rješenje. Gradivo nam je u redu, ali način prijenosa i shvaćanja je potpuno kriv.

U nasim generacijama 60/70-ih je bilo max 4-5 učenika koji su bili odlikasi. Razredi su bili 30-35 učenika. Mozda je nas 3-4 iz razreda završilo fakultet. Profesori su se poštivali, gradivo je bilo opsežno, ali se radilo. Radilo se doma, djeca sa djecom,trazila se pomoc obitelji, profesora, susjeda. Nije nam padalo na pamet ne donjeti knjige jer smo dobivali neopravdane satove i morali ici kuci po knjige, kasnjenja nije bilo, i nismo se suprostavljali INSTITUCIJI PROFESORA. Danas toga nema. Svi pričaju da je škola teška, i tek kad djeci na primjerima dokažes zašto im sve to treba, počne ih zanimati. Mišljenja sam da je zakazao sustav vrijednosti kod.svih nas. I da svi trebamo prvo sebe dubinski procesljati pa tek onda krenuti dalje.

Čast izuzecima, ali odlikaši su uglavnom štreberi. Znat,i ne znači ponoviti nešto za nekim, u nečemu. Znati, znači kako riješiti konkretan problem, na temelju usvojenih nastavnih sadržaja i razvijenih sposobnosti i vještina, utemeljenih na tim nastavnim sadržajima. Metodom indukcije, dedukcije,, komparacije, asocijacije, sinteze, analize,...se dolazi do poopćenja i do formule. Svaki algoritam se može "nabubati" i mnogi to rade, a da nisu uoće svijesni što rade.

Pričam o matematici, daklem,ovako: profesor u školi ne daje instrukcije svojim učenicima nego ih šalje svojim kolegama. Svi su pretrpani instrukcijama koje odrađuju jednako nekvalitetno kao i nastavu( čast RIJETKIM izuzetcima), tako da imate gimnazijalce u prvom razredu mioc-a koji ne znaju zbrajati i oduzimati pozitivne brojeve. U isto vrijeme, instrukcije se naplaćuju 10€/45min i bere se ogromna love na koju nitko ne plaća porez. Roditelji,pak, su još gori od profesora i djece zajedno, jer misle da kad su dali lovu da su riješili i problem. Djeca od 5. do 8. razreda idu na instrukcije iz SVIH (sic!) predmeta! O srednjoj školi neću ni pričati... Lijepo bi bilo kad bi uljudi upisivali učetljske akademije svjesni činjenice da neće imati plaću 5000€

To je zato što je ocjena jedini kriterij za daljnji upis. Opći uspjeh trebao bi biti valoriziran jednim dijelom (manje od 50%) dok bi drugi dio bio pismeni prijemni ispit (više od 50%). Tada bi možda ocjene bile nešto realnije. Iako, teško je očekivati da će profesori iz različitih sredina imati jednake kriterije.

57% odličnog uspjeha je poražavajući rezultat jer jedino može značiti da je plafon toliko nisko da morate ležati da ne maznete glavom