Hrvatska Vlada još nije donijela odluku o izboru višenamjenskog borbenog zrakoplova, premda je to bilo planirano do kraja prošle godine.
Izgleda da su se stvari zakomplicirale, da je daljnji proces odlučivanja zakočen i, što je najgore, nema nagovještaja o tome kada bi se Vlada mogla ponovno pokrenuti. Mogu se čuti samo špekulacije da sjednica Vijeća za obranu neće biti tako skoro, možda tek za mjesec-dva. (!?) To vijeće sazivaju zajednički predsjednici Vlade i države, a kada se ono usuglasi o nabavi eskadrile, još samo slijedi potvrda Vlade RH. Kako je cijeli posao s pripremom i objavom natječaja, otvaranjem ponuda i višemjesečnom izradom tzv. studije izvodljivosti koja sadrži stotine varijabli između četiri ponude, tekao glatko, pedantno i uz poštovanje rokova, optimisti su računali da će premijer dovršiti posao do kraja 2017.
Razina optimizma naročito je narasla kada je 14. prosinca MORH-ova analiza i preporuka prošla prvi filtar – onaj saborskog Odbora za obranu. Prošlo je nezapamćeno dobro, aplauzom i davanjem jednoglasnog pozitivnog mišljenja za opremanje Hrvatske višenamjenskim borbenim avionima, a svi su isticali čudo da su vlast i oporba napokon u nečemu jedinstveni. No, optimisti nisu bili u pravu kada su očekivali brz nastavak. Realisti su, pak, upozoravali da se posao ne smije smatrati obavljenim, nego da se još može zakomplicirati, bez obzira na to što je, gledajući posljednjih 15 godina, Hrvatska sada otišla najdalje u odabiru borbenog lovca. Da bi problema moglo biti osjetilo se ni tjedan dana nakon spektakularnog zajedništva vlasti i oporbe u Saboru, kada je premijer Andrej Plenković izjavio da želi još jednom analizirati sve pristigle ponude.
– Želimo još temeljito s nadležnim ministarstvom provjeriti ponude. Zahvaljujem ministru obrane i njegovu timu koji su proteklih osam mjeseci vodili cijeli proces razgovora s onim zemljama koje su se uključile u ponudu”, rekao je tada Plenković. To njegovo “želimo da se ponude detaljno analiziraju” primljeno je s iznenađenjem u stručnim krugovima, a vojnim analitičarima uključio se alarm. U prošlosti su se, naime, već nagledali sličnih scena i odustajanja od već, činilo se, obavljena posla. Ubrzo su kuloari počeli brujati o “pritscima jednog od ponuditelja koji je shvatio da njegova ponuda nije najbolja, te bi poboljšao svoju prvu ponudu”.
Problem je bio što je natječaj završen, a 3. listopada su javno otvorene sve četiri ponude, nakon čega je stručno povjerenstvo MORH-a pristupilo analizi ponuda. Sva tajnovitost oko tog ponuditelja je nestala kada je švedski SAAB, ponuditelj JAS 39 Gripena, sam hrvatskim novinarima još prošloga studenoga neslužbeno potvrdio da ne odustaje od posla, bez obzira na to što su i oni čuli da će preporuka MORH-a ići više u prilog nabave rabljenih izraelskih F-16 Baraka. No, jedini preostali manevarski prostor za “popravljanje” svoje ponude, izvori kažu papreno skupe, Šveđani mogu imati jedino ako se u hrvatskoj Vladi, bez obzira na to što je natječaj formalno dovršen, odluče da će još jednom poslati zahtjev za tzv. BAFO – najbolju i konačnu ponudu. Ako bi se hrvatska Vlada odlučila na to, slijedi i prilično nezgodna situacija u kojoj će morati preostalim ponuđačima objasniti, a i ponuditi jednaku prliku da budu i oni povoljniji. Prije nekoliko dana, u MORH-u je ministar obrane Damir Krstičević ugostio visoku delegaciju iz Švedske u kojoj su bili prvi ljudi SAAB-a, ali i državne tvrtke za izvoz oružja.
Premda svi kriju o čemu je razgovarano tvrdeći da je sve bilo kurtoazno, realisti ipak i taj nenajavljeni posjet stavljaju u kontekst Plenkovićeve najavljene “detaljne analize”. Neki će sada zaključiti da se Plenković neće miješati u izbor aviona, nego odugovlači jer mu je to stil, te ga jedino brine kako će javnost reagirati što uopće troši novac za nabavu aviona, a ne gradnju vrtića, dok se drugi čude zašto i ovdje automatski ne protežira mišljenje stručnjaka u ministarstvu koje vodi ministar Krstičević, kao što je to učinio u slučaju bure zbog Plitvica i novog ravnatelja parka gdje je, nanijevši Milinoviću ponižavajući poraz, podržao svog ministra Ćorića i “izbor struke”. I to a da nije “podignuo ručnu”, kao u slučaju aviona.
Odustajanje od nabave borbenih zrakoplova bio bi prvorazredan politički skandal,na žalost sve ukazuje na takav razvoj događaja. Gripen je solidan aviončić ali šveđani su nam nesklona i ne baš prijateljski naklonjena zemlja,komponente za njihov avion radi desetak zemalja,dakle bilo koja od njih može nam u određenom trenutku zabranit dostavu pričuvnih djelova što nikako nije element koji treba zaboravit. Puzajuća agresija u Piranskom zaljevu uz više teritorijalnih pretenzija susjednih zemalja prema našem teritoriju ukazuju da moramo biti spremni braniti suverenitet države. Oni koji su rat i stradanja našeg naroda gledali iz Minkena očito to ne razumiju!