U posljednjih desetak godina u vojnim misijama širom svijeta sudjelovalo je od 300 do čak 600 naših vojnika istodobno. Za vojsku koja broji 16.000 pripadnika, a još i manje onih “pod oružjem”, to jesu znatne brojke. Ove i iduće godine, Hrvatski sabor odobrio je odlazak više od 500 vojnika u UN-ove i NATO misije.
Moglo bi se reći da rado Hrvat ide u vojnike, no ako je riječ o opasnom zanimanju i pozivu, nažalost, realno je da se dogode i situacije kakva se sada dogodila u Afganistanu, gdje je tragično poginuo mladi skupnik Josip Briški. U Hrvatsku vojsku sada odlaze isključivo dragovoljci, koji su uglavnom motivirani jakim domoljubljem, čiji su roditelji, gotovo u pravilu bili sudionici Domovinskog rata, te oni kojima se vojničko zanimanje čini atraktivno i aktivno.
Video: Krstičević o napadu na hrvatske vojnike
A kad završe osnovnu obuku i specijalizacije, jedan od primarnih ciljeva naših vojnika jest – sudjelovanje u stranim vojnim operacijama. To često i jest jedan od vrhunaca vojničkih karijera, jer se naši vojnici tamo mogu do kraja “izmjeriti” s pripadnicima drugih savezničkih vojski svijeta.
Stoga je kroz sve operacije, UN-ove i NATO-ove dosad prošlo oko 11.000 vojnika. Neki od njih prošli su i više od jedne šestomjesečne rotacije, neki već broje i tri. Najtraženiji su vojni policajci i voditelji specijalnih pasa, neki od njih bilježe već i četiri rotacije. Jedan od većih motiva prijavljivanja za vojne misije u svijetu, naravno, jest i materijalna strana te priče. Vojnicima je ministar Damir Krstičević uspio vratiti neka njihova prava i terenske dodatke, no premda sada u startu mogu zaraditi oko šest tisuća kuna, to je još uvijek malo. Specijalci, u kojima je bio Briški, zarađuju više.
No, u Afganistanu se ne troše te osnovne vojničke plaće, one ostaju obiteljima, a vojnici na terenu dobivaju dnevnice od oko 110 eura. Puta 180 dana, a kako im je sve plaćeno, i vojnik može u rotaciji u Afganistanu zaraditi oko 20.000 eura. Oni u Poljskoj, Litvi, zarađuju nešto manje, oko 90 eura po danu. Govoriti sada o njihovim dnevnicama može se činiti neprimjerenim, u situaciji kada je jedan naš vojnik smrtno stradao, a dvojica teško ranjena, no to je, jednostavno sastavni dio vojničke priče, kao i motivacije vojnika HV-a da se uvijek iznova prijavljuju za sudjelovanje u vojnim operacijama NATO-a i UN-a. I uvijek ih se javi više nego što ima mjesta. Ova tragedija teško da će smanjiti odlučnost vojnika da se isprobaju u vanjskim operacijama, no nagnat će ih da budu još oprezniji, koliko to bude moguće.
zbog cega je mladi francuz dobrovoljac bio u tudjoj zemlji, u domovinskom obrambenom ratu gdje je zrtvovao cak i svoj zivot???, valjalo bi malo analizirat i ne zaboravit. ..onda bi se vjerovatno u komentarima manje spominjali suhi novci...mozemo samo zakljucitit kako je pali francuz sluzio za primjer i ostao nezaboravan i velik.