Pripremajući gospodarsku konferenciju koja će se sutra održati u Mostaru, proteklih sam se tjedana intenzivno družio s poslovnim ljudima iz BiH. Uvjerio sam se da, za razliku od bh. političara, oni imaju zajedničke interese i da među njima nema šumova u komunikaciji.
Kao i u ostatku svijeta, oni se bore za bolje poslovno okruženje, manje poreze i pristojbe. Vodi ih ekonomska logika u čijem središtu je novac, a on u današnjem globaliziranom svijetu nema ni boje ni nacije. Zbog toga je i gospodarska suradnja unutar BiH, ali i među zemljama regije znatno bolja i stabilnija od one političke.
Dovoljno je pogledati popis vodećih ulagača u BiH na kojem je Hrvatska već godinama u samom vrhu. Bez obzira na razne afere, verbalna prepucavanja između Sarajeva i Zagreba, nediplomatske pa i nekulturne opaske na račun najviših hrvatskih dužnosnika, statistika govori da su investitori iz Hrvatske u 2018. bili na drugom mjestu po izravnim stranim ulaganjima u Bosni i Hercegovini, a ista ta pozicija Hrvatskoj pripada po ukupnim dosadašnjim ulaganjima u susjednu zemlju.
Dakle, iako se svako malo u Sarajevu problematizira odnos Hrvatske prema BiH, službeni podaci govore da bi ekonomska situacija u toj zemlji bila znatno lošija da nije priljeva upravo hrvatskih investicija. Nekima su u BiH draži Turska, Srbija ili Rusija, ali te zemlje su iza Hrvatske po spremnosti da investiraju svoj novac u BiH. Ispred Hrvatske, koja je zaključno s prošlom godinom u BiH investirala 1,17 milijardi eura, samo je Austrija. Gledano u postocima, 17 posto svih inozemnih ulaganja u BiH dolazi iz Hrvatske. Zanimljivo je i indikativno i da najviše investicija iz BiH ide upravo u Hrvatsku, iako je riječ o mnogostruko manjim iznosima od ulaganja Hrvatske u BiH.
Trgovinska razmjena također potvrđuje da političke trzavice mnogo ne dotiču gospodarske odnose. BiH već godinama najviše roba uvozi iz Hrvatske, a na popisu zemalja u koje BiH najviše izvozi svoje proizvode Hrvatska je druga, odmah iza Njemačke. Problematiziranje izgradnje Pelješkog mosta, obavještajne afere, uzajamne optužbe glede propuštanja i vraćanja migranata, zagađenje Slavonije iz rafinerije u Bosanskom Brodu ili moguća izgradnja odlagališta nuklearnog otpada na Trgovskoj gori, nisu ni okrznuli trgovinsku razmjenu.
Među pet vodećih trgovinskih partnera BiH je i drugi susjed – Srbija, s kojom su politički odnosi, također, znatno lošiji od gospodarskih. Dvije zemlje ne mogu riješiti pitanje granice, primjerice, ali će zato zajednički graditi jedan od najvećih infrastrukturnih projekata u okružju – autocestu Sarajevo - Beograd.
Gospodarstvo tako ruši barijere koje gradi politika unutar BiH, ali i među državama. Što bi tek bilo kada tih političkih zidova uopće ne bi bilo, kada bi se predstavnici triju naroda u BiH korektno dogovorili o budućnosti ove zemlje, a odnosi s državama u susjedstvu relaksirali. I to će valjda biti jednog dana kada miris novca nadvlada zadah prljave politike na Balkanu.
Ne kužim čemu ulagati u državu koja ne postoji?