Ima li država dovoljno kapaciteta da pristane na većinu zahtjeva koje pred nju postavljaju poduzetnici radi sprečavanja gospodarske krize širih razmjera, ključno je pitanje koje se posljednjih dana nameće među ekonomistima.
Epidemija koronavirusa će proći, zagrebačke zgrade oštećene potresom će se lako obnoviti, ali gospodarstvo će se zbog obustave većine aktivnosti oporavljati mjesecima, poučeni hrvatskim recesijskim iskustvom – možda i godinama. Kako spriječiti scenarij gospodarske krize iz 2009. godine, u kojem hrvatska ekonomija šest godina grca u recesiji dok se većina zemalja Europske unije iz nje izvukla znatno ranije?
Pohvalno je da je Vlada reagirala s prvim mjerama za najugroženije, one će svakako amortizirati prvi val krize. Ali, sudeći prema sve većim zahtjevima iz realnog sektora, aktualne mjere gospodarske pomoći neće biti ni približno dovoljne da spriječe znatnije urušavanje domaće ekonomije na dulje razdoblje.
Pitanje je ima li država dovoljno kapaciteta da ispuni sve želje poduzetnika koje se protežu u rasponu od privremene suspenzije radnog zakonodavstva do tromjesečnog otpisa svih poreznih i parafiskalnih nameta. Od poreza i doprinosa država svaki mjesec uprihodi 10 milijardi kuna.
U optimističnom scenariju mjere ograničenog kretanja stanovništva i zatvaranja većine uslužnog sektora potrajat će mjesec dana pa tih 10 milijardi za državu ne bi bili veliki zalogaj. Međutim, realnije je očekivati da će obuzdavanje epidemije potrajati tri mjeseca, što bi značilo da bi se država trebala odreći četvrtine proračunskih prihoda.
Čak i kad se u obzir uzme angažman centralne banke oko otkupa državnih vrijednosnih papira, fleksibilniji tretman maastriških kriterija o javnom dugu i pomoć koju će Hrvatska dobiti na razini Europske unije, u to je već teže povjerovati. Stoga formiranje svojevrsnog kriznog stožera za spas gospodarstva nije ideja koju treba odbaciti, pogotovo u situaciji kada se u gospodarskim krugovima sve više nameće razdor između realnog i javnog sektora.
Nove podjele u ovome nam trenutku ne trebaju. Jasno je da će poduzetnici podnijeti velik teret nadolazeće krize, ali bilo bi apsurdno da žrtvu ne podnesu oni koji primaju plaće iz javnih budžeta. Više nego ikad Hrvatskoj treba nacionalni gospodarski konsenzus do kojeg se može doći samo dijalogom.
I opet, kao i svaki puta do sada, žrtvu će podnijeti isključivo privatni sektor. Ne morate se bojati da će biti drugačije, niti malo... Vidite da je država zabranila rad, ali čak nije ukinula niti jedan namet, bio državni ili parafiskalni. Poduzetnik je opet prepušten sam sebi i može birati - zatvaranje ili propast.