Javnost, ali i pravosuđe već su sedam mjeseci taoci Franje Varge, 37-godišnjeg bivšeg MUP-ova informatičara iz Belišća.
Varga se pojavio niotkud i, nesumnjivo, dobrano protresao političku scenu, pogotovo HDZ, iako vladajuća stranka odbija to javno priznati. Vrlo brzo afera SMS pretvorila se u pravu političko-špijunsku sapunicu kojoj se ne nazire kraj i zasjenila ono što bi trebao biti apsolutni prioriet - a to je žurna i ozbiljna pravosudna istraga. Jer, potvrde li se optužbe, Varga i Curić, i njihovi nalogodavci, ma tko oni bili, pokušali su kompromitirati sudske postupke za malverzacije "teške" na stotine milijuna kuna, u slučajevima Zdravka Mamića i Ivice Todorića.
U državi koja vodi teške bitke s korupcijom, a nerijetko ih i gubi, takva bi se situacija trebala doživljavati alarmantnom i zahtijevati ozbiljnu i promptnu reakciju svih institucija. Umjesto toga, javnost se zabavlja pričama kako je visoki dužnosnik, preko informatičara koji je svojedobno dobio otkaz u MUP-u zbog krivotvorenja, pratio elektroničku poštu bivše supruge i još triju žena. Dok taj dužnosnik šuti, u medijima se javlja Franjo Varga i "prijeti" da će napokon otkriti tko mu je dao sporne SMS-ove u slučaju Zdravka Mamića, istoga onoga koji se, bit će tome uskoro godina dana, od hrvatskog pravosuđa skriva u BiH.
U pravoj cirkuskoj maniri, pet je puta već Varga pristupao iznošenju obrane, od čega tri puta na vlastiti zahtjev, a dva puta - nije ni usta otvorio. Propao je i prekjučerašnji, šesti pokušaj "iznošenja prave istine".
Vrhunac su afere SMS najnoviji navodi o špijuniranju ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića, što u pitanje dovodi i nacionalnu sigurnost.
Sve to, pak, ruši kredibilitet hrvatskog pravosuđa i ozbiljno je poljuljalo povjerenje u institucije. Jer, javnost će se teško oteti dojmu da Franjo Varga USKOK-ove i policijske istražitelje uspješno vuče za nos, kao i da ispod površine te priče i zabave za javnost postoji daleko tamnija istina, i sve manje vjeruje da će ona biti otkrivena i, u konačnici, procesuirana.
Kak to ruši kredibilitet pravosuđa kad taj kredibilitet ne postoji?