Snijeg i hladnoća okovali su Moskvu, no na jednom mjestu neuobičajeno je toplo. U predsjedničkim odajama dvojica ljudi pružaju si ruke te se zadovoljno osmjehuju. Mađarski premijer Viktor Orbán (50) i ruski predsjednik Vladimir Putin (61) dogovorili su veliki posao. Rusija će Mađarskoj odobriti kredit od 12 milijardi eura za proširenje nuklearnog postrojenja Paks, udaljenog 75 kilometara od granice s Hrvatskom. Kada bude završeno, Mađarska će smanjiti ovisnost o uvozu energije, napose iz Rusije, odakle uvozi većinu energenata.
Postrojenje će, pak, graditi ruska državna kompanija Rosatom, čime je Putin preko energetike proširio utjecaj i izvan zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza. Partnerstvo Orbána i Putina, dvojice nepopularnih lidera u Bruxellesu, sa zanimanjem i negodovanjem prate u Europskoj komisiji, izvršnom tijelu Europske unije. No Mađarska i Rusija ne obaziru se, uvjerene da je ovo raskrižje novo poglavlje u odnosima dviju zemalja opterećenih burnom prošlošću.
Od alergije do ljubavi
Putin je navršio četiri godine, a Orbán se nije ni rodio kada su sovjetski tenkovi, 1956., protutnjali Mađarskom. Mađarska revolucija ostavila je iza sebe više od 2000 mrtvih, no nije uspjela izbaciti Crvenu armiju koja se ondje utaborila nakon Drugog svjetskog rata u kojem su Mađari bili saveznici Njemačke. Mladi Orbán vjerojatno je slušao i priče o mitskoj vaterpolo utakmici s Olimpijade u Melbourneu 1956., kada se krv razlijevala bazenom u dvoboju Mađarske i SSSR-a, u jednom od najgrubljih susreta u povijesti najpopularnijeg sporta u Mađarskoj.
Hrvatski sjeverni susjed zatim je postao članom Varšavskog pakta, vojnog saveza istočnog komunističkog bloka nastalog kao odgovor na stvaranje zapadnog NATO-a. Dok je Vladimir Putin kao agent KGB-a operirao po istočnoj Njemačkoj, Orbán se pripremao za demokratske promjene i preuzimanje vlasti. U politiku je zagazio nekoliko mjeseci prije pada Berlinskog zida 1989., kada je kao antikomunistički student pozivao sovjetske trupe da napuste Mađarsku.
Gazpromova najsretnija vojarna
Dva desetljeća bio je sumnjičav prema ruskim motivima, upozoravajući na opasnost od utjecaja zemlje od koje Mađari kupuju čak 80 posto plina. Kada je studentski pokret Fidesz, tj. Savez mladih demokrata, kojem je bio jedan od osnivača, pretvoren u stranku, Orbán se prometnuo u opozicijskog vođu alergičnog na Ruse. Prije sedam godina kritizirao je ponašanje vlade zbog pretvaranja zemlje u “Gazpromovu najsretniju vojarnu”. “Vlada propušta vidjeti rizik potpadanja pod rusku sferu interesa koje će uslijediti zbog ekonomske ovisnosti, a ne vojne okupacije”, kritizirao je u jednim novinama tadašnjeg socijalističkog premijera Ferenca Gyurcsanya.
Godine 2008. optužio ga je za državni udar kada je bez potvrde parlamenta donio odluku o priključenju Mađarske projektu Južni tok, planiranom ruskom plinovodu koji bi dopremao plin u srednju Europu, a pritom zaobilazio Ukrajinu s kojom je Rusija bila u sporu. No na posljednjem sastanku s Putinom sasvim drukčiji ton. “Mađarska se opredijelila za Južni tok”, rekao je.
Kada je, pak, 2009. austrijski OMV prodao 21-postotni udio u mađarskom MOL-u ruskom Surgutnjeftgasu, krenula je uzbuna da to Rusi dolaze u tenkovima. Iduće godine Orbán je sa svojim Fidezom, strankom desnog centra, došao na vlast te podržao negativan stav uprave MOL-a prema ruskoj kompaniji, nazvavši njenu kupnju dionica neprijateljskom. To isto istaknuo je i čelnik MOL-a Zsolt Hernádi, optužen u Hrvatskoj za davanje mita u zamjenu za kontrolu nad Inom.
Jedan od najnepopularnijih političara
Uvjeren da je za Mađarsku i njenu nacionalnu sigurnost ključno da MOL i ostale energetske kompanije ostanu u domaćim rukama, Orbán je podržao otkup udjela od Surgutnjeftegasa, tvrtke na čijem je čelu Vladimir Bogdanov blizak Vladimiru Putinu. Mađarska je zatim kreditom od Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), odnosno jednim njegovim dijelom, za 1,88 milijardi eura otkupila udio. To je bio samo jedan od poteza premijera za kojega su glasovali pripadnici različitih grupa i dobi. Uz zaštitu suvereniteta zemlje, poručio je da je potrebno zaštititi i njen moral. To uključuje podršku tradicionalnoj obitelji, kršćanstvu, protivljenje abortusu i isticanje braka kao zajednice žene i muškarca. Došavši na vlast nacionalizirao je mirovinske fondove te povećao poreze bankama i multinacionalnim kompanijama.
To je, pak, isprovociralo žestoku reakciju Bruxellesa. Uskoro je postao jedan od najnepopularnijih političara iako su mu podršku davali neki članovi Europske pučke stranke, konzervativne grupacije u Europarlamentu.
“Viktor Orban pokušava igrati nezavisnu ulogu u Europi ne slušajući uvijek ono što kaže EU”, napominje ruski profesor Aleksej Drinočkin, ističući da je zbog toga dobio nadimak Viktator.
Ujedinila ih kritika EU
Anna Filimonova, istraživač na Institutu za slavenske studije, ruskim medijima je to objasnila ovako: “Nakon kolapsa Sovjetskog Saveza, istočni blok oslonio se na atlantske integracije, no sada se okreće Rusiji. Razlog leži u politici EU, a ne pritisku Rusije.”
“Europska unija izazvala je gospodarsko i političko urušavanje svojih članica, što je dovelo do dužničkog ropstva, nezaposlenosti, siromaštva i migracije mladih u zemlje zapadne Europe”, ističe. Filimonova tvrdi da EU ne samo da ne popravlja situaciju već svojom politikom dodatno uništava nacionalni suverenitet i samostalnost, što dovodi do destrukcije. Za nju je Orbán “mudar i pragmatičan državnik koji se odupire kritikama i traži drukčija rješenja, što će pomoći Mađarskoj da se održi kao zemlja”.
Europska komisija, istovremeno, to vidi kao nepoštovanje zajedničkih pravila. Mađarska je lani namjeravala organizirati javni natječaj za proširenje nuklearnog postrojenja, a vladini dužnosnici sastali su se s predstavnicima francuske Areve. Zainteresirani su bili i korejski Kepco, japanska Toshiba te američki Westinghouse Electric. No Mađarska je posao dogovorila bez natječaja, izravno s ruskim Rosatomom, tvrdeći da međunarodni natječaj nije potreban jer je riječ o proširenju postojećeg postrojenja, a ne gradnji novog. Ministar gospodarstva Mihaly Varga naglasio je da je dobivena suglasnost EU, ali glasnogovornica europskog povjerenika za unutarnje tržište Chantal Hughes to je demantirala.
“Europska komisija nije dala nikakvu izjavu o tome treba li Mađarska odbaciti natječaj za nuklearno postrojenje”, poručila je.
"Ovo je fiktivni brak"
Postrojenje Paks, koje se nalazi 115 kilometara južno od Budimpešte te 75 kilometara sjeverno od hrvatske granice, sagrađeno je između 1969. i 1987. Odande Mađari zadovoljavaju 40 posto potreba za strujom. Taj udio trebao bi se povećati tijekom deset godina nakon proširenja za čiju gradnju je Rusija dala tridesetogodišnji kredit između 10 i 12 milijardi eura, po kamatnoj stopi ispod tržišne. Strujom iz postrojenja opskrbljuju se, među ostalima, i lokalne tvornice Daimlera, Suzukija i Opela. Iako je Mađarska jedna od najzaduženijih zemalja srednje i istočne Europe te je 2008. od MMF-a morala zatražiti pomoć, vlada tvrdi da im je to “najbolji poslovni potez u posljednjih deset godina”.
“Ovo je fiktivni brak koji funkcionira sve bolje i bolje i u kojem obje strane uživaju sve više i više”, komentirao je János Lazar, Orbanov šef stožera. Dok kriza nagriza Europu, Orban u sklopu politike “istočnog otvaranja” uspostavlja odnose i sa zemljama poput Azerbajdžana, Kazahstana i Kine.
“Želimo povećati izvoz”, napomenuo je ministar vanjskih poslova Janos Martony. “Politička pozicija Fidesza bila je nešto drukčija prije koju godinu. No u međuvremenu su se stvari promijenile, a kada se one mijenjaju, i vi morate promijeniti mišljenje, zar ne?” dodao je.
Orbán, već navikao na kritike, zasad se ne uzbuđuje previše
Putinova politika je, međutim, ista. Rosatom gradi elektrane od Bangladeša do Irana, a Moskva je prošli mjesec obećala Ukrajini spustiti cijenu plina, dok je Bjelorusiji posudila dvije milijarde dolara.
Prošli mjesec nova njemačka vlada najavila je nužnost uspostavljanja boljih odnosa s Rusijom, putem zajedničke politike EU, a ne više isključivo vlastite. Mađarska je, pak, odlučila sama uspostaviti odnose kako njoj odgovara. Orbán, već navikao na kritike, zasad se ne uzbuđuje previše. Baš kao ni Putin kojeg Zapad već dugo optužuje za autoritativno vladanje i kršenje ljudskih prava. Kritika je, čini se, na neki način ujedinila dvojicu državnika.
>>Hrvatska gubi prijatelje u Europi, a sa susjedima se svađamo
>>Rusi dolaze: Putinov Gazprom traži Inu od Orbana
A gdje su u ovom kontekstu hrvatske podguzne gnjide.