Zadar se zadnji u nizu upisao kao poprište teške prometne nesreće u kojoj su životi ugašeni pod rukom premladog vozača koji nije mogao obuzdati presnažan automobil. Navodno vozač, 20-godišnjak je mrtav. Putnik u automobilu, 17-godišnjak, također je mrtav. Treći mladić, također 17-godišnjak, u teškom je stanju u bolnici. Nakon 30-minutne reanimacije bori se za život.
Četvrti, 22-godišnji mladić, dan nesreće može slaviti kao drugi rođendan, rođendan gorkoga okusa jer stanje šoka dugo će se zadržati, bar u njegovoj podsvijesti. Teško da će tako skoro biti u stanju zaroniti, a da ga to ne vrati u trenutke kad se roneći iz automobila koji je potonuo na osam metara dubine izborio za život. Njegova dva prijatelja utopila su se u tom Audiju A6 i to samo još jednom pokazuje da ključ uspjeha nije u onome što ćete pokazati prema van, u automobilu ili skupoj odjeći i blještavom nakitu, nego u onome što ćete razviti iznutra: u zrelosti, mudrosti, sposobnosti da shvatite gdje su vam granice. Granice mladog vozača (bile) su daleko ispod granica automobila kojeg je (po trenutačnim informacijama) vozio. Audi A6 može puno toga, može predvidjeti neke vozačeve greške, može reagirati i anulirati neke vozačeve propuste, njegovi sigurnosni sustavi mogu ublažiti posljedice prometne nesreće. No, nije svemoćan.
Primjerice, ne može se zadržati na cesti ako mu vozač uporno stišće gas tjerajući i sebe i automobil preko limita. Ne može plutati na površini mora, u kojeg je sletio nakon što je jureći izletio s kolnika, pritom za dlaku promašivši nekolicinu pješaka i biciklista. Ne može putnike spasiti od utapanja na morskom dnu, osam metara ispod površine. Sve to pametnom vožnjom koja bi automobil zadržala na cesti mogao je napraviti odgovoran vozač, kakvoga u mislima i imaju inženjeri koji stvaraju moćne automobile. Niti jedan od automobila - sve redom snažni modeli Audija, BMW-a, Mercedesa - kakvima su zadnjih godina mladi vozači pod zemlju poslali nedužne ljude koji su se samo našli na krivom mjestu u krivo vrijeme nije namijenjen mladim vozačima. Postoje jasni razlozi za to, puno ih je i svi su ozbiljni.
VIDEO Strašna nesreća u Zadru - Četiri mladića Audijem sletjeli u more
Prije svega, mlad vozač nema iskustva ni znanja za upravljanje automobilom s velikom snagom u odnosu na težinu vozila. Namjerno ovdje ističem omjer snage i težine, jer samo se njime može odrediti i propisati koji bi automobil trebalo dati neiskusnom vozaču u ruke, a za koji mu treba još i konkretan broj godina posjedovanja vozačke dozvole, ali i konkretan broj godina stvarnog iskustva vožnje, prevaljenih kilometara. Nije bitna ukupna snaga vozila, već koliko toga ta snaga treba povući, koliko brzo automobil ubrzava, koliko snage i umijeća vozaču treba da tim automobilom vlada. Stoga ovdje valja dodati i nikad zaživjelu obvezu da se nakon polaganja vozačkog ispita prođe i trening sigurne vožnje. U nekim je europskim zemljama to obveza. Zašto nije i u našoj?
Nadalje, jako je bitno zna li konkretan vozač vladati sobom. Jer, ako je za upravljač sjeo zbog drugih, da se prikaže frajerom, onda mu u snažnom automobilu posve sigurno nije mjesto. Potom, zna li konkretan vozač vrijednost tog automobila, mjerenu u godinama rada kojeg treba uložiti da bi se zaradilo toliko novca koliko taj automobil košta. Ne zna? Nije ga zaradio? Onda taj automobil nije ni za njega, jer takva situacija opet vodi u stanje uma u kojem (neopravdano) vjerujemo da smo bolji od drugih, da nam nitko nije ravan, pa da stoga za nas ne vrijede ni prometna pravila.
Iznimno je važno i zna li konkretan vozač vrijednost ljudskog života. Onog života koji nema rezervne dijelove, kako je istaknuto sloganom lanjskog Svjetskog dana sjećanja na žrtve prometa, obilježenog u studenome. Zna li da su ljudi smrtni i da svatko ima nekoga tko će za njim patiti? U svijetu svake godine u prometnim nesrećama pogine više od 1,3 milijuna ljudi. U Hrvatskoj je u zadnjih deset godina u prometnim nesrećama poginulo nešto manje od 4000 ljudi. Zakon o sigurnosti prometa je postrožen, kazne za najteže prekršaje su povećane, kamere gušće načičkane po cestama. A klinci koji u brzim autima siju smrt po cestama samo se množe... Zašto? Zašto u Hrvatskoj, a ne, recimo, u Švicarskoj, Italiji, Njemačkoj,... Zato što bi u drugim europskim zemljama - u zemljama koje su zaista htjele riješiti problem brzih vozača-ubojica pa su to i napravile - takav vozač bio na više godina pohranjen ili u zatvor ili u psihijatrijsku bolnicu za teže slučajeve. Kod nas se u velikim brojkama broji samo broj mjeseci na koliko se protegne sudsko vještačenje, odnosno broj godina suđenja.
GALERIJA Strašna nesreća u Zadru: Autom sletjeli u more, poginula dvojica mladića
Protiv dvadesetogodišnjeg Marina Kameničkog koji je u kolovozu 2018. u Zagrebu, u Ilici, divljajući Mercedesom brzinom od čak 195 km/h ubio dvije osobe tek je prošlog mjeseca podignuta optužnica. Pitanje je koliko će trajati suđenje, hoće li se razvući godinama, poput suđenja za nesreću u kojoj je 2010. poginula 20-godišnja Ivana Obad, nakon što su u jurilicama snage odmjeravali Marin Čolak i Dalibor Opačak. Nažalost, zvučne slučajeve poput ovih mogla bih dugo nabrajati. Presuda koje su rezultirale višegodišnjim kaznama baš i nema toliko. Ako obitelj žrtve i dočeka presudu, ona je u većini slučajeva preblaga jer suci obično prilikom izricanja presude u obzir uzimaju za vozača olakotne okolnosti, poput one da nikad ranije nije nikoga ubio na cesti, da je iz društveno prihvatljive (!) obitelji ili da je nedavno dobio dijete... Čitav taj sustav naopako je postavljen! Ne treba biti olakšavajuća okolnost kad netko divljajući ubije prvu žrtvu. Treba biti otežavajuća jer je sjeo u automobil s namjerom da divlja, znajući da može nekoga ubiti, i ako ga se ne kazni adekvatno počinjenom djelu time se drugima šalje poruka da se bahati vozači i krvavih ruku mogu izvući. Bogata obitelj ne treba biti razlog za blažu kaznu.
Ubojstvo automobilom tijekom obijesne vožnje treba tretirati kao ubojstvo iz nehaja. Automobil treba zaplijeniti kao sredstvo počinjenja tog djela. Tko je tako mladoj osobi dao u ruke takav automobil? Roditeljima treba otvoreno reći, njihovoj tuzi unatoč, da - u slučaju da su tako mladom vozaču dali presnažan automobil - i sami snose dio krivnje. Bar moralno. Suci trebaju manje gledati na životne okolnosti obijesnog vozača, jer kakve god te okolnosti bile, on ih ima. Osoba koju je taj vozač obijesnom vožnjom ubio više nema životne okolnosti.
Bravo za članak! Tu se nema što dodati.