U predsjedničkoj pretkampanji hrvatske birače zapljuskuje sve veći val najjeftinijeg populizma

Nije pitanje koliko troše, na što troše, kolike plače imaju već je pitanje dali vrijede toliko koliko nas koštaju.

Jednog zadrtog Medulinca označio sam kao čovjeke koji ima lijevim betonom zabetoniran mozak. Ne prime u sebe ništa što imalo miriše na desno. Naš kolumnist z. Depot kao da u svom mozgu ima natruhe toga lijevoga betona. Okomio se nana populizam predsj. kandidata, ali glavna mu je meta popularni Miroslav Škoro. Među inim Despot je kao zabrinut za to hoće li Hrvatskom "šefovati" bolesni čovjek, a zapravo ima posve prizemni cilj: obezvrijediti Škoru kao kandidata i zbog njegovog zdravstvenog stanja. Činjenica je da je Škoro bio podvrgnut kirurškom zahvatu na srcu i da to ne taji. Bez sumnje taj dohgađakj je u njemu ostavio traga, jer je shavtio ograničenost svoga života, pa je na poticaj svojih brojnih prijatelja, i nakon dužeg razmišljanja odlučio da, dok još može, učini nešto za Hrvatsku što ne će učiniti nitko drugi ako to on ne učini. Ne misli biti ni maneken , ni fikusm, nego od Vlade, Sabora i naroda tražiti podršku za ono što će unaprijediti Hrvatsku. Uvjeren sam da će sam dati ostavku na predsjedničku dužnost, ako ne bude imao podršku ni Vlade, ni Sabora i na koncu niti naroda. To g. Despotu ne dopire do njegovog mozga.

Zdravo društvo se gradi na istini i samo istina može biti temelj društvenog napretka. Zato je prvi zadatak budućeg hrvatskog predsjednika zauzimanje za izlazak istine na svjetlo dana. To je osnovni preduvjet da Hrvatska krene u bolje i ljepše sutra. Sve drugo su floskule i gubljenje dragocjenog vremena.

Ma treba se za predsjednika kandidirati drug Z. Despot. Za dva dana bumo prestigli i Emirate i Švicarce... Mnogo bre pametan čovek, v sve se on razme, sve zna... "kritikovati".

Da se podvrgavaju lječničkoj pretrazi svi oni koji javno djeluju, pitanje je kako bi i ovaj kolumnist prošao i bi li mu bilo zabranjeno obavljati posao koji obavlja, jer smatrati populizmom kritiku prigrabljenih materijalnih dobara, preko tzv. uobičajenih povlastica ii to javno poticati i odobravati, može samo mentalni jugokomunistički sklop, sličan onom kojeg jasno oslikava Akademik IVAN ARALICA: "Plenković je izvrnuo naglavačke Tuđmanovu politiku. Crni labud su birači koji su kaznili Plenkovića jer je skrenuo s Tuđmanova puta .Kad se sretnemo Plenković i ja, pravimo se da se ne poznajemo i izbjegavamo rukovanje. Prosudio sam da je on izvorno komunist koji se transponirao u bezidejnog administratora koji život u razlikama političkih stavova ne doživljava kao demokratsku blagodat…. Odlučio sam s tim čovjekom ne imati nikakva posla i nikakav kontakt. Kad bi se Tuđman digao, glasao bi za suvereniste jer je to bila, što se globalizacije i individualizacije tiče, i Tuđmanova politika… Ljevičari likuju jer u Plenkoviću prepoznaju  svog djelatnika na mprivremenom poslu u HDZ-u. Plenković je, sudeći po progonu i animozitetu prema desnom i desničarima, pokazivao otkako je na čelu HDZ-e i vlade – ponašanje prema Karamarku, izgon Hasanbegovića i Esih, odstranjenje Glasnovića, Istambulska konvencija… od političara koji baštine lijevu ideologiju  i svjetona

Škoro ima pravo. Državne rezidencije političari koriste kao u bivšem komunističkom sistemu, jer su oni razmišljanjem i duhom ostali u komunizmu, iako po njemu pljuju. Švedski političari nemaju nikakve privilegije, pa ni takva ljetovanja. Mi trebamo učiti od takvih koji su pametniji od nas, a zbog toga su i bogatiji.

Zar samo Škoro mora o svom zdravstvenom stanju izvijestiti naciju. Što je s KGK, čije je zdravlje vrlo upitno, naročito psihičko i duhovno?