Osamdesetak tisuća oboljelih od gripe prošle sezone u Hrvatskoj mnoge je natjeralo da se predomisle i cijepe protiv te nimalo bezazlene virusne bolesti uoči ove sezone gripe, zbog čega je čak došlo i do nestašice cjepiva u nekim županijama jer već nekoliko godina zaredom naručuje se jednak broj doza.
Jedan drugi virus, ebola, izazvao je epidemiju u zapadnoj Africi koja je prošle i ove godine odnijela više od 11 tisuća života.
Ptičja i svinjska gripa prije nekoliko godina uzrokovale su paniku širom svijeta, usmrćeno je na stotine tisuća životinja, a sve informacije o njenom širenju bile su mjesecima svjetske top vijesti. Kad bukne pandemija, na noge diže javnozdravstvene službe i milijune ljudi diljem svijeta, a potom prestane jednako naglo kao što je i počela. Zašto se zarazne bolesti pojave tako naglo i nestanu? Kako virusi djeluju, kojim ritmom se šire i može li ih se obuzdati? Razgovarali smo o tome s virusologom dr. Vladimirom Draženovićem iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, voditeljem Nacionalnog centra za influencu Svjetske zdravstvene organizacije te voditeljem portala gripa.hr.
Kolijevka svih infektivnih bolesti prvenstveno je ekvatorijalna i podsaharska Afrika, a puno je virusa hemoragičnih groznica pronađeno i u brazilskim prašumama. Džungla je prirodan inkubator u kojem se razmnožavaju i rekombiniraju svi virusi i inficiraju životinje na koje se prilagode, a onda je pitanje kombinacija i preslagivanja tih virusa do trenutka kada "skoče" na čovjeka. Epidemiolozi se vole našaliti i reći da kralj džungle nije lav, nego – virus.
– Ebola se, primjerice, adaptirala na šišmiše, sisavce koji, za razliku od drugih životinja i čovjeka koji žive na temperaturi od 36,5 Celzijevih stupnjeva, žive na 39 stupnjeva. Virus ebole naučio se tako razmnožavati na temperaturi višoj od uobičajene, što je vrlo opasno kad zarazi čovjeka jer povišena temperatura, koja je naš obrambeni mehanizam, na ebolu ne djeluje – objašnjava dr. Draženović.
Virusi se jako množe i na glodavcima i pticama, a u adaptaciji prema čovjeku bitna karika su primati – ima ih u čimpanzama, gorilama, raznim majmunčićima, s kojih se mogu prenijeti na čovjeka drže li se kao kućni ljubimci ili ih ubijaju i jedu. U Kinshasi je 1976. ispitivanjem krvi primata i lovaca na primate nađeno da 10 od 1000 lovaca ima protutijela za retroviruse, preteče HIV-a. Virusi gripe ptičjeg su porijekla, a glavni rezervoar je bio jugoistočna Azija, tj. Kina, gdje su do prije 20-ak godina živjeli u neposrednom kontaktu ljudi i životinje, u zajedničkim kolibama, a virusi su slobodno harali i po tržnicama sa živim životinjama. Za razliku od ljudi koji viruse prenose kapljičnim putem, ptice ga prenose izmetom, a kad se on osuši, mahanje krilima raznosi zaraznu prašinu.
Klima i migracije pogoduju
Kad jednom skoči na čovjeka, brojni uvjeti pogoduju virusu da se širi.
– Sve ono što mijenja naš okoliš i klimu, ujedno utječe i na zarazne bolesti. Primjerice, globalno zagrijavanje mijenja stanište životinja, njihov radijus kretanja, životinje koje su živjele u toplijim podnebljima pomiču se u regije koje nisu prije imale tako visoku temperaturu, a ujedno se šire i virusi koji žive u njima. Drugo, sijemo jako puno novih kultura, a s njima dolaze i novi nametnici, a kukci su isto vektor koji prenosi zarazne bolesti. Jedan je od razloga i ekstenzivan način uzgoja životinja, npr. hemoragične groznice u Brazilu su se pojavile nakon ekstenzivnog širenja svinjogojskih farmi na područja prašume. Jedan od razloga je i to što od 2014. prvi put u ljudskoj povijesti više ljudi živi u gradovima nego u ruralnim sredinama. Grad je koncentracija ljudi na malom prostoru i normalno da je to pogodno za razvoj svih mogućih infektivnih bolesti i posljedica koje izazivaju. Tu je i više od 2,5 mlrd. turista, dakle velike migracije ljudi. Problem je i u situacijama koje kompromitiraju javnozdravstvene napore, kao što su ratovi, krize gladi, izbjeglice... Zbog njih javnozdravstveni sustav više ne odgovara uvjetima za koje je postavljen i dovodi ga u krizu – opisuje dr. Draženović.
Zanimalo nas je zašto smo prošle sezone imali epidemiju gripe i ako smo je preboljeli, jesmo li sigurni od nje. Međutim, virus gripe karakterizira visoka nepredvidljivost.
– Virus influence stalno stvara sojeve na koje je populacija imunološki naivna, tj. nema imuniteta. Dakle, ako ste prošle godine preboljeli gripu, ne znači da ste zaštićeni i da je nećete dobiti ove godine. Virusi gripe nesavršeni su i nisu u stanju razmnožiti se i stvoriti isti virus, nego je njegov genetski materijal toliko nesavršen da prave krive kopije, a praveći krive kopije, stvaraju mogućnost da je neka od tih kopija za populaciju u kojoj virus cirkulira visoko opasna. Kad će se stvoriti takva nasumična kopija – ne može se predvidjeti. Virus "štanca" kopije, a kad se dogodi "prava", dogodi se teška epidemija, pandemija ili slično – objašnjava dr. Draženović dodajući da je to karakteristika RNK virusa. Virusi s RNK imaju samo pola DNK informacije i teže se repliciraju, nemaju pripadajuću kopiju kao DNK virusi. Zbog toga stvaraju nesavršene replikante i de facto se stalno mijenjaju.
– Za RNK viruse stoga ne možete napraviti učinkovito cjepivo, koje bi odgovaralo za stalne sojeve koji se mijenjaju. To su ebola, HIV. Zato za DNK viruse imamo savršena cjepiva, kao što je moparu (morbile, parotitis, rubela), koji su u programu obveznog cijepljenja za djecu – navodi naš stručnjak, inače voditelj EMERGE projekta, europske mreže četrdesetak dijagnostičkih laboratorija usmjerenih na bakterije i viruse rizičnih skupina 3 i 4, ujedno voditelj projekta CDC-SECID (Surveillance and response to avian and pandemic influenza).
Iako je riječ o RNK virusu koji se drastično promijeni svake godine, za gripu se cjepivo proizvodi jer od gripe i njenih posljedica umiru milijuni ljudi svake godine. Golema mreža Svjetske zdravstvene organizacije, čiji smo i mi dio, stalno prati promjene virusa gripe i svake godine mijenja aktivnu komponentu u cjepivu. To je cjepivo na kojem radi najviše ljudi na svijetu otkad postoje zarazne bolest. Naime, influenca je za SZO desetljećima model za sve infektivne bolesti, kad je riječ o praćenju i načinu borbe protiv njih, jer gripa ima najuhodanije mehanizme. Čak 92% ostalih protupandemijskih planova za druge krizne situacije napravljeno je prema matrici plana za gripu.
Ipak, dok bakterije suzbijamo antibiotikom, za viruse lijek ne postoji. Postoje neki virostatici koji donekle zaustavljaju bolest, ali je ne unište jer virusi žive u našim stanicama, nisu zasebne molekule poput bakterija, pa bismo ubijajući njih ubili i vlastite stanice. Mora se stoga stimulirati vlastiti imunološki sustav da odradi obranu protiv virusa. – Neki protuvirusni lijekovi djeluju na funkciju razmnožavanja kod gripe, ali se moraju popiti u prva 24 sata – napominje dr. Draženović.
Kako je djelovanje virusa na životinje vrlo dinamično područje, javnozdravstvene službe surađuju s veterinarskim sektorom. Veterinari su dokazali da u Hrvatskoj upravo cirkulira virus gripe među psima.
– Dokazane su rekombinacije, preslagivanje novih tipova virusa influence u pasa. Pandemijski virus opasan za mlađe ljude rekombinirao se sa sezonskim H3N2 koji je također dosta opasan. Lani je bilo puno atipičnih pneumonija uzrokovanih upravo gripom, no problem je u tome što je virus gripe moguće dokazati prva 3-4 dana, poslije toga on ode u donji respiratorni trakt i ne možete ga dokazati. H3N2 se rekombinirao s novim pandemijskim H1N1 i nastao je novi H3N1 – otkriva nam naš svjetski priznati stručnjak.
Smrtonosna mutacija
Ta se "pseća" kombinacija, međutim, očito nije pokazala idealnom u stalnoj potrazi virusa za novim domaćinima pa se nije dogodila epidemija. Međutim, ta mogućnost postoji. Slična stvar uočena je početkom ove godine. Velika epidemija influence H3N8 pogodila je konje, pa je na stotine rasnih konja u Hrvatskoj gripozno kašljalo, frktalo i kihalo, a kao i čovjek, bili su u opasnosti od teže upale pluća i smrti.
Velike su šanse da se, jednim od brojnih pokušaja, u budućnosti rekombiniraju novi virusi jer živimo jako blisko sa svojim ljubimcima.
– Virus gripe hara, a laboratorijskom je analizom dokazano da samo s pet mutacija taj virus može zaraziti deset ljudi u urbanoj sredini. To nije ebola kod koje jedan zaraženi zarazi eventualno jednog od 10 tisuća ljudi, ovo je jedan na deset, to su strašne brojke! Hoće li se u prirodi ta mutacija dogoditi? Nadajmo se da neće – govori dr. Draženović.
Virus gripe koji je 1918. usmrtio više ljudi nego dva svjetska rata zajedno skočio je izravno s ptice na čovjeka, nije se preslagivao sa sojevima virusa između životinja, što bi ga oslabilo. Taj virus H1N1 s manjim izmjenama i danas cirkulira, kao i H3N2 iz 1968. i nekoliko drugih. Zadnje dvije godine počelo se sekvencionirati viruse gripe – određivati njihov genetski kod, ne bi li se vidjelo gdje je ta smrtonosna mutacija, objašnjava dr. Draženović i zaključuje:
– Možemo pročitati koji je virus rezistentan na postojeće lijekove, koji izaziva određene nuspojave, ali još je daleko od toga da se može sa sigurnošću reći: e, taj će biti pandemijski!*
