Rođen sam 1990. i dijete sam novog milenija. S nepunih deset godina već sam bio pod njegovim terorom. Novi milenij obećavao je kraj starog svijeta, svih nepravdi, ratova i komunizama.
Pred nama su se rastvarala beskonačna polja interneta i globalnog tržišta. Novi milenij obećavao je kraj povijesti, kraj književnosti, umjetnosti i svakako kraj čovjeka.
Devedesete su bile mračne. Tri nule iza jedne dvojke bile su zalog novog svijeta i nove budućnosti. Bilo je to prije dvadeset godina. Djeca milenija, mi zadnji relikti koji imaju uspomene iz starog svijeta, su odrasla. Smakovi svijeta nisu se dogodili. Povijest je nastavila svojim okrutnim i tromim širenjem. Umjetnosti, književnosti i ljudi još uvijek postoje, nešto siromašniji duhom, intelektom i humorom, ali zato puno poduzetniji, profitabilniji i profesionalniji nego ikada prije.
Ja napokon uviđam da sam se izmaknuo teroru tisućljeća. I napokon uviđam da postoji nešto jednostavno, puno više user friendly – jedno desetljeće.
2. DESETLJEĆE U RIJEČIMA
Znam da nisam dovoljno mudar da izvlačim velike zaključke o ovome svijetu. Ipak, uviđam da ljudi neobično vole raditi popise. Valjda u strahu od zaborava. I kako će se na kalendaru ponovno pojaviti jedna nula, krenuli smo s popisima. Malo što će tako precizno objasniti proteklo desetljeće poput pregleda riječi godine koje biraju prestižni svjetski rječnici.
Za potrebe ovog teksta uzeo sam riječi koje je odabrao Oxford University Press. Po oxfordskom rječniku desetljeće smo započeli optimistično, idejom velikog društva, gotovo utopističke ideje koja bi trebala spojiti otvoreno globalno tržište i društvenu solidarnost. Već iduće godine odabrali su squeezed middle, urušavanje ili stezanje srednje klase. 2012. riječ godine bio je neologizam skrojen u remek-djelu od serije “The Thick of It” – omnishambles.
Riječ označava niz paralelnih katastrofalnih situacija – omnisranja. Iduće tri godine riječi godine su se zakopale u sadašnji trenutak: selfie, trenutak kad smo naučili okrenuti kameru mobitela prema sebi, vape, kada smo se uvjerili da smo prevarili ovisnost o nikotinu, te ovaj emotikon, lice koje plače od sreće, kada smo shvatili da više ne moramo koristiti dosadne riječi za kompleksne emocije. Od 2016. otpočinje novi dramatični ciklus našeg vremena riječju postistina.
Iste smo godine naučili da političari lažu i da je broj klikova i lajkova važniji od temeljnih načela humanizma. Odmah iduće godine slijedi youthquake (potres mladosti). Na ruševinama potresa 2018. pronalazimo riječ toksično(st). Prošle smo se godine morali suočiti s činjenicom da živimo u šovinističkom društvu gdje su žene zlostavljane i potplaćene.
I iz nekog razloga svijet je, a posebice Amerika, bio šokiran. Iz toksičnosti je izašao climate emergency (klimatski izvanredan slučaj), povezan s pokretom mladih od prije dvije godine. I bez obzira na to što su obećavali okultistički i ekonomski časopisi tamo s kraja devedesetih, ove riječi ukazuju da smo još uvijek samo tik do katastrofe, stari se svijet razlio i njegov se kraj još uvijek odgađa. Riječ koja će nas najviše deprimirati 2020. još uvijek čekamo.
3. LJUBAZNOST GOSPODINA ROGERSA
Fred Rogers bio je voditelj popularne američke emisije za djecu “Susjedstvo gospodina Rogersa” koja je imala neprekinut televizijski život od čak četrdeset tri godine. Zadnjih godinu dana interes za Freda Rogersa naglo je porastao. Prošle je godine izašao izvrstan dokumentarac “Želiš li biti moj susjed” (Won’t You Be My Neighbour) redatelja Morgana Nevillea.
Ove godine izašao je film “Prekrasan dan u susjedstvu” (A Beautiful Day in the Neighbourhood) s Tomom Hanksom u glavnoj ulozi. Fred Rogers je krenuo od jednostavne ideje da smo svi jednom bili djeca. I da se tako trebamo odnositi jedni prema drugima. Jednom je svijet bio zbunjujući i velik i činio se opasnim i okrutnim.
I, iako nam je teško to priznati, mi tako još uvijek živimo i kao odrasli. Fred Rogers je otvarao svaku od tema za koju je smatrao da počinje plašiti djecu. Kultna je njegova emisija o značenju riječi atentat odmah po ubojstvu Johna F. Kennedyja. Fred Rogers se zalagao za radikalnu ljubaznost i dobrotu, koliko već naših riječi stane u englesku kindness.
U njegovu susjedstvu bilo je prostora za sve, bez obzira na rasu, klasu, rod, pa čak i zločestoću. Dobroćudni Rogers, u svome ugodnom džemperu i šlapama, započinje s jednostavnom premisom: “Ti si poseban, ne postoji nitko poput tebe. I baš zato, zbog te posebnosti, trebaš biti moj susjed.
A kada smo već zajedno, trebamo iskoristiti ovaj dan i baš zato – hoćeš li, molim te, biti moj susjed.” Interes za rad i ideje gospodina Rogersa pojavio se iz nužde, želje za preživljavanjem. Desetljeće iza nas bilo je desetljeće isključenja. Bili smo razdvojeni recesijom, političkim opredjeljenjem, žičanim ogradama, ustavnim referendumima.
I možda je jedna nula na kraju godine šansa da u rječnik uvedemo neke pomalo zaboravljene riječi: empatija, ljubaznost, znatiželja. Možda nije prekasno. I sam uviđam koliko je lako zaboraviti da smo ljudi, a ne fenomeni, da djelujemo kroz osjećaje, a ne kroz osviještene misli. Prošlo je desetljeće uvelo bijes u sve naše razgovore. Bijes se prelio preko naših ekrana, u dnevne sobe, ulice, festivale, u naše krevete, u umove nesretnih i usamljenih muškaraca s previše vatrenog oružja. Bijes polako postaje mjerna jedinica osjećanja.
4. IDUĆIH DESET GODINA
I dok smo čekali novi početak svijeta, Fred Rogers izjavio je kako je naš jedini zadatak za tzv. idući milenij ponovno učiniti dobrotu atraktivnom. Vjerujem kako nije kasno. Nastavit ću se na Freda Rogersa, zamolit ću vas isto što je i on zamolio publiku kada je primao nagradu Emmy za životno djelo.
Ja bih vas zamolio da si uzmete deset sekundi za zadnjih deset godina, da zamislite sve ljude zbog kojih ste baš vi baš ovdje i čitate baš ovaj članak. Možda ti ljudi više nisu s nama, a možda je nešto pošlo po zlu. No njihova dobrota nekada i negdje učinila je od vas osobu ovdje i sada, uz šalicu kave, u kafiću, staračkom domu ili svojoj dnevnoj sobi.
Ne bojte se. Neće vam nikamo pobjeći cinizam.
Zažmirite. Neka vam netko gleda u sat. U deset sekundi pomislite na ljude koji su vas svojom dobrotom oblikovali i zbog kojih ste postali osoba koja jeste sada, u ovom trenutku, ovom danu, godini, desetljeću.
10, 9, 8, 7, 6, 5, 4, 3, 2, 1.
5.
Mirna, Lada, Adrian, Katarina, Đuro, Đurđica, Marija, Mate, Olaf, Goran, Jonas, Benny…
Želim nam svima idućih deset godina osjećaja s kojim smo otvorili oči.
