Sve države nastale na tlu bivše Jugoslavije upiru poglede u novog američkog predsjednika Donalda Trumpa, traže i iščitavaju skrivene poruke, i već vide kako će od Trumpa dobiti nešto što osjećaju da nisu uspjeli dobiti ili da im je namjerno ostalo uskraćeno u vrijeme Trumpovih prethodnika.
Slovenija ne gleda toliko na Trumpove mane, koliko na Trumpovu Melaniju. Američka prva dama slovenskih korijena, nadaju se u Ljubljani, može pomoći Sloveniji: možda oko spora s Hrvatskom oko Piranskog zaljeva, možda oko toga da Slovenija posluži kao lokacija očekivanog susreta Trumpa s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.
Tako stvari stoje na Triglavu, a na Vardaru pristaše vladajuće stranke VMRO-DPMNE nadaju se da im Trump može pomoći da se zaboravi afera s masovnim prisluškivanjem političkih protivnika u vrijeme bivšeg/budućeg premijera Gruevskog te da se krene u globalnu borbu protiv zajedničkog “neprijatelja” Georgea Sorosa.
Između Vardara i Triglava postoji još niz različitih pogleda na Trumpovu eru. U Prištini se nadaju da Trump neće oslabiti ili potpuno povući američku potporu bez koje Republika Kosovo nikad ne bi uspjela proglasiti i održavati svoju neovisnost. U Banja Luci, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik doživljava Trumpa u Bijeloj kući kao zlatnu priliku za ostvarenje snova bosanskih Srba o odcjepljenju od Bosne i Hercegovine i pripojenju Srbiji. U Crnoj Gori, velik dio onih koji su protiv euroatlantskog puta te zemlje također u Trumpu vidi posljednju priliku da poremete već praktički gotovo uplovljavanje Crne Gore u NATO. Čak i samoproglašeni utemeljitelj izmišljene i nepriznate države Liberland, zamišljene na dijelu obale Dunava na granici Hrvatske i Srbije, gaji nadu da će dolaskom Trumpa u Bijelu kuću porasti šanse da netko prizna njegovu fantaziju od države.
Ta utrka u redefiniranju nije nešto tipično samo za Balkan u ovim turbulentnim vremenima. Predsjednik Trump svakim danom podsjeća ostatak svijeta da je spreman preokrenuti američku vanjskopolitičku retoriku naglavačke i mnoge države u svijetu trude se shvatiti kako od toga mogu imati koristi, prijeti li im od toga kakva opasnost, ili sve ostaje isto kao i prije.
No, na Balkanu takva utrka može stvoriti dodatnu nestabilnost. Najopasnija od novostvorenih perspektiva je ponovo ona koja, čini se, dolazi iz Srbije. Diplomat jedne države članice EU ovih je dana ustvrdio da Srbija, zapravo, računa da će imati koristi od Trumpove vladavine s obzirom na Trumpovu sklonost Rusiji te njegovu javno proklamiranu nenaklonost NATO-u, ali (Srbija računa) dodatno i na to da će na izborima u Francuskoj pobijediti opcija koja će i tu državu osnivačicu EU približiti Moskvi. Trenutni državni vrh u Beogradu nada se da će im takvo približavanje SAD-a i Francuske Rusiji, koja je od Miloševićeva režima do danas najbliža saveznica Srbije u svijetu, dati priliku da promijene politički i sigurnosni poredak na Balkanu. Ako se takvo predviđanje pokaže točnim, takav razvoj događaja zaista bi, bez pretjerivanja, doveo do nove velikosrpske agresije na Balkanu, samo 20-ak godina od posljednje koja je završila pobjedama Hrvatske vojske u Hrvatskoj i BiH te NATO-ovim bombardiranjem Srbije i povlačenjem srpskih snaga s Kosova. Sami srpski dužnosnici daju puno povoda za razmišljanje i analizu kakvu je s nama podijelio jedan diplomat.
Ministar Ivica Dačić u prosincu je izjavio kako bi, svaki put kad nazove Washington želeći se požaliti na nešto u vezi s Kosovom, dobio odgovor da je Amerika uložila puno svojih diplomatskih i političkih napora u nezavisnost Kosova. Drugim riječima, da Beograd ne smije dirati u nezavisnost Kosova. Bilo bi loše kad bi pod Trumpovom administracijom takvi pozivi iz Beograda dobivali poruku: pitajte Moskvu što da radite oko Kosova, Trumpu je OK što god Putin kaže da činite. Opet, može se dogoditi i sasvim drukčiji scenarij: da Putin prizna nezavisnost Kosova “kao uslugu Trumpu”, kako piše naslovnica Blica pozivajući se na analizu britanske komentatorice Mary Dejevsky.
Zasad jednostavno ne znamo, a ne pomaže ni to što je Trumpova administracija u prvim danima pokazala da će toliko lutati, manipulirati pa i otvoreno lagati američkoj i svjetskoj javnosti da je zaista teško znati u izostanku vjerodostojnih najava i konkretnih poteza. Ono što, međutim, možemo predvidjeti jest da Trumpova izolacionistička politika (pogotovo ako je praćena retoričkim miniranjem NATO-a i EU-a), u kombinaciji s probuđenim velikosrpskim snovima o pripojenju Republike Srpske ili (sjevera) Kosova Srbiji, može izazvati novi rat na Balkanu.
