Subota 6. siječnja
Gdje moral pada, karcinom taštine buja
Tko je najveći hrvatski znanstvenik? Ivan Đikić. Tko je najmoralniji Hrvat i znanstvenik? Ivan Đikić. Tko je najbolji u istraživanju tumora? Ivan Đikić. Tko je najmjerodavniji suditi o drugim znanstvenicima? Ivan Đikić. Pa, ako se u području kojim se bavi pojavi neki drugi Hrvat koji se drznuo otkriti lijek protiv raka pluća i najaviti njegovu primjenu u Hrvatskoj, kao Igor Štagljar, ajme njemu. Zašto? Jer samo se Đikić smije i može dičiti takvim postignućima. Pa je Štagljara optužio da je senzacionalist, da svoje otkriće nije objavio ni u jednom znanstvenom časopisu, da nije kazao o kakvoj se vrsti lijeka i liječenja radi niti kako se lijek zove... Štagljar je već prije objavio i u odgovoru Đikiću ponovio da su informacije o lijeku oskudne jer su još pod embargom i poželio mu uspjeh u radu. Uspjeh svojedobno nije poželio Đikić jednom svom znanstvenom bratu blizancu Miroslavu Radmanu – jedan su drugoga godinama veličali i štitili sve dok se nisu posvađali. A potom je jedan govorio o “mizernoj znanstvenoj razini” drugoga, no ovaj mu nije ostao dužan. To potpuno ljudsko srozavanje nije naudilo Đikićevoj samoljubivosti, dapače, potvrdilo se – gdje moral pada, karcinom taštine buja. I protiv njega nema lijeka.
Nedjelja 7. siječnja
Plenković bi mogao ponoviti Sanaderove riječi
Samo loše obaviješteni mogu misliti da Plenkovićevo imenovanje Kazimira Bačića za ravnatelja HRT-a nije u svezi s još većim skretanjem te medijske kuće ulijevo, pa i u protuhrvatstvo. To se događa u seriji – u promicanju velikosrpske teze o građanskom ratu u Hrvatskoj Aleksandra Stankovića, u sve većem prostoru koji dobiva srbovanje Milorada Pupovca, u poplavi ljevičarenja na HTV-u, pa i u današnjem “partizanskom” gostovanju Stjepana Mesića u emisiji Nedjeljom u dva. Sustavno potiranje domoljublja, ne bez pljeska iz Londona i Bruxellesa, iznimno je opasno u kulturi i obrazovanju, gdje ga uspješno provode ministrice Obuljen i Divjak, i na najutjecajnijem javnom mediju, HRT-u, pod palicom Kazimira Bačića. Nekako u ovo vrijeme 2009., kad je Slovenija blokirala naš ulazak u EU, pisao sam o tome kako se Sanader studentima u Oxfordu pohvalio da je nacionalizam u Hrvatskoj “sveo na minimum”. I ironično sam dodao kako je i slovenski predsjednik Pahor tamo predavao o porastu nacionalizma u Sloveniji uperenom protiv Hrvatske i zaradio pljesak. I danas bi gazdama u Londonu Plenković i Pahor mogli ponoviti isto.
Ponedjeljak 8. siječnja
Ante Tomić posramit će i povijest književnosti?!
Želite li čitati vrhunsku humorističku prozu, posegnut ćete, naravno, za češkim piscima. Želite li mjerodavne sudove o humoru u književnosti, možete posegnuti za češkim kritičarima jer sigurno imaju kriterija. Pa je tako u uglednom listu Lidove noviny kritičar Ondrej Horak isjeckao prijevod razglašenog romana “Što je muškarac bez brkova?” Ante Tomića i komadiće bacio u koš. Napisao je da čitanjem toga romana “čovjek ništa ne dobiva”, da je pohvalno što se Hrvati žele “sprdati sa sobom” no “to im, sudeći bar po romanu Ante Tomića, ne ide“. Zašto? Zato što se Tomić služi “otrcanim vicevima”, što “pretjeruje u korištenju vulgarizama” i što “nema osjećaj za težinu riječi”, pa “nema ni razloga takve knjige prevoditi”. Samo su jedne novine u Hrvatskoj prenijele taj osvrt, koji su, dakako, prešutjeli i Jagna Pogačnik, i Jurica Pavičić, i tvorci sprdačine od filma napravljenog po tom romanu. Nitko nije tako uvjeren u svoju veličinu kao pisci koji je nemaju pa će je i drugima odreći. Ovih je dana Tomić o velikom Dragutinu Tadijanoviću napisao da je “slab pjesnik koji je jednom u mladosti... napisao rijetku pristojnu pjesmu o majci... a zatim je desetljećima kasnije po školama čitao generacijama zbunjene djece”. Jednoga će dana pljucnuti po Homeru, Sofoklu, Shakespeareu..., jer je cijeloj povijesti književnosti suđeno da posrne pred vulgarizmom zvanim Ante Tomić.
Utorak 9. siječnja
Gospodarski pojas tone u Junckerovu štipanju
Most opet zahtijeva da Sabor proglasi isključivi gospodarski pojas u Jadranu sa svim sadržajima koje predviđa Konvencija UN-a, što državama koje imaju more preporučuju i međunarodne institucije. HDZ je u posljednjih dvadesetak godina prvo tražio da se gospodarski pojas pošto-poto uvede, pa se rugao Račanovu “čudnovatom kljunašu” ZERP-u, potom se za ZERP žestoko zagrijao da bi pod pritiskom nekih moćnika iz EU od njega odustao. Napokon je lani pali Sanader, koji je u Saboru grmio za pojas i čak se obrušavao na EU, objasnio zašto je od njega odustao. Reče – nije ga uvela ni bivša država, ni Tuđman, jer je štetan! Sanaderovska dosljednost – jučer prvorazredna nacionalna zadaća, danas štetan! “Bruxelleski projekt” Plenković ipak je dosljedniji, on se Bruxellesu nikad nije protivio pa neće ni poslije Mostove inicijative. Jer Talijani, koji u ZERP-u godišnje ulove (otmu!) ribe vrijedne oko 2,5 milijarde kuna, reći će “ne”, Juncker će to ponoviti, uštipnuti Plenkovića za stražnjicu, naš će se premijer na to nasmijati i gospodarski pojas u tom će osmijehu potonuti.
Srijeda 10. siječnja
Mamić je izdresirao javnost, trči mu kao pas
Novinare nitko nije toliko obasipao gadostima kao Zdravko Mamić. Psovao im je mater, nazivao ih smradovima, trčao za njima da ih tuče, prijetio da će ih “pojesti mrak” i da ih “mrtva majka neće spasiti”, do gola se pred njima skidao, divljao glasom i stasom, šokirao je javnost hrvatskim šovinizmom i jugonostalgičarskim ulizivanjem beogradskim medijima, zatvaran je i optužen za krađu desetaka milijuna kuna Dinamu, sebe i svoju obitelj postavlja u središte svijeta... Pa ipak, novinarima i medijima od Mamića nitko nije draži, naglavce i masovno trče na njegove konferencije za tisak, a u izvještajima s tih susreta s novinarima, kao i ovaj tjedan, daje mu se počasno mjesto u vrhu stranice. Mamić je javnost savršeno izdresirao, vjerna mu je kao pas, poletjet će za svakom lopticom koju joj baci i donijeti mu je natrag, ponekad će zalajati, ali onako, više od radosti. Ni on njoj ne ostaje dužan. Hrani je najslađom hranom, glumljenim ludilom kojim zastire umijeće zgrtanja golemog novca, dok mu se ona divi sama nemajući za ludilo hrabrosti ni sposobnosti za takav grabež.
Četvrtak 11. siječnja
Ništa kapitulantsko nije učinjeno niti smije biti
Vukovarskog branitelja Petra Janjića Tromblona, koji je uništio 30-ak neprijateljskih tenkova te je četiri puta ranjen i preživio je pakao srbijanskog logora, a sada je konvojem plovila u Savudrijskoj vali 3. veljače namjeravao “riješiti” hrvatsko-slovenski granični spor, treba razumjeti kao ratnika. No nije hrvatska granica ni Hrvatska samo njegova, u “ratu” je sa Slovencima cijela zemlja te je njezina zaštita dužnost cijele države a ne ekskluzivno pravo neke samovoljne skupine s Tromblonom na čelu. A ta država ima svoju vlast, zakone, policiju vojsku... Stoga je ono što je on bio naumio hajdučija, zacijelo s domoljubnim motivima, ali bi, pogotovo u međunarodnim odjecima, imala nedomoljubni učinak. Stoga ga je, da od svoje nakane nije odustao, trebalo spriječiti. Koliko god može biti ogorčen zbog toga što vlast nije bila odlučnija, što pitanje granice sa Slovenijom nije već riješila, što hrvatska policija nije privodila i kažnjavala slovenske policijske čamce koji su upadali u naše more, nego ih je samo upozoravala, ipak Plenkovićeva Vlada nije napravila ništa kapitulantsko. Ali neostvarena namjera vukovarskog branitelja i velika je opomena – Vlada ništa kapitulantsko i ne smije učiniti. Tromblon je jedan od najpozvanijih da joj to dade do znanja.
Petak 12. siječnja
Zar i udvaranje postaje seksualno zlostavljanje!
Trebaju li muškarci uopće postojati? Ako je suditi po kampanji koja se zbog “seksualnog zlostavljanja” vodi u filmskom svijetu, trebalo bi ih potamaniti. Jer, zločinom se može proglasiti svaki oblik udvaranja. Optužbe su otprilike iste kao i one (Tolstojeve, na primjer) da su žene uzroci svih zala na svijetu. Počelo je pričom o napasniku Harveyu Weinsteinu, filmskom producentu, javljalo se sve više žena koje su navodno bile njegove žrtve, a onda su uslijedile prozivke i mnogih drugih filmskih moćnika, redatelja, glumaca... Sada se oglasilo stotinjak Francuskinja na čelu sa slavnom Catherine Deneuve koje prosvjeduju i kažu da je ta kampanja “puritanizam”, da je pokreće “mržnja prema muškarcima”, da se nasiljem proglašava “pipkanje po koljenima, pokušaj poljupca, razgovor o intimnim pitanjima na poslovnoj večeri ili slanje poruka seksualnog sadržaja” te da je udvaranje bitan dio “seksualne slobode”. Na kraju, ne vode li kampanju protiv muškaraca žene koje i te kako vole muškarce, makar bili napasnici, ali su u sreći ostale uskraćene, što vrijedi i za muškarce koji mrze žene!?
Ali Igor Stigljar nije otkrio lijek za rak pluca. Tocka. Potvrdio i predstojnik klinike na Jordanovcu.