Andrej Plenković u široj javnosti, ali ni u krugu političkih analitičara i “kibicira” ne uživa status snažnog vođe i hrabrog političara. Etiketira ga se kao “bruxelleskog birokrata”, što sugerira sklonost kompromisu i izostanak vodstva, te kao “anemičnog” političara, izvodeći karakternu crtu iz fiziološke činjenice. No Plenković je u barem tri navrata pokazao veliku dozu političke odlučnosti, ako ne i hrabrosti.
Prvi put kada je izbacio Most iz Vlade i vladajuće koalicije i upustio se u avanturu sklapanja politički neprirodne većine s HNS-om. Tim je potezom faktički na dulje vrijeme uništio model ucjenjivačkoga političkog partnerstva koji je Most počeo uvoditi kao standard u hrvatski politički život. Način na koji je Most pokušavao funkcionirati u vladajućoj većini, zapravo, na dulji rok nije poželjan model u normalnom demokratskom političkom sustavu. Plenković je poznatom molbom tajnici urušio takav model te sebe i HDZ doveo u posve novu i riskantnu situaciju koaliranja s jednom strankom koja je, barem na razini retorike, bila među najvećim kritičarima HDZ-a i njegove politike.
Drugi rizičan potez bilo je sastavljanje liste za europske parlamentarne izbore i vođenje kampanje mimo svih prokušanih HDZ-ovih običaja. HDZ ima dobro uhodan recept kako dobiva izbore. To je kombinacija tehnokrata i njihovih programskih poruka s jedne strane te s druge strane nacionalista i njihovih tvrdih političkih poruka. U pravom omjeru, ta kombinacija HDZ-u gotovo sigurno donosi pobjedu na izborima. Plenković je odlučio, hrabro, testirati novi recept. Jelo nije bilo baš po ukusu baze, ali ni samog Plenkovića, no barem je probao. Treba se sjetiti da Sanader nikada nije imao hrabrosti (ili ludosti!) eksperimentirati s HDZ-ovom dobitnom formulom.
Treći takav potez aktualna je rekonstrukcija Vlade. Rijetki su premijeri koji su u jednom potezu faktički uklonili sve ministre koji su obilježeni aferama, i to u situaciji kada je po nizu indikatora izvjesno da njegov autoritet unutar stranke nije na visokoj razini. Po svim medijskim izvještajima ovih dana dalo se zaključiti kako mnogi od onih koji odlaze smatraju da to nisu zaslužili, bilo da su uvjereni u to da su im afere posve montirane, bilo da smatraju da one nisu bitne. A među onima koji odlaze ima hadezeovskih kapitalaca kao što su Tolušić i Goran Marić, za što će Plenković “plaćati cijenu” unutar stranke. Čišćenje Vlade od svih “uprljanih” ministara dobra je poruka i još jedan dobar standard.
Posve je drugo pitanje kako se Plenković uopće doveo u situaciju da bude okružen tolikim brojem ministara uz koje se lako vežu afere. To pitanje dotiče dubinske probleme hrvatskog društva, a ne samo politike ili HDZ-a. Možemo se samo nadati da je “drugi put” bio oprezniji. Naravno, ima u Vladi i nesposobnih i neučinkovitih ministara koji bi smjenu zaslužili zbog tog razloga. No, nažalost, daleko smo i od toga da se ministri smjenjuju zbog loših ishoda svojih javnih politika. Da bismo došli do toga, najprije bismo ih morali birati prema planovima i prijedlozima javnih politika u pojedinim resorima, što čak i kada izgleda tako zapravo nije slučaj.
Plenković, dakle, pokazuje određenu dozu političke hrabrosti u povlačenju čisto političkih poteza. Ostaje pitanje ima li te odlučnosti kada su u pitanju javne politike. Tu je puno manje argumenata, ali se mogu na brzinu ipak pronaći neki. Primjerice, guranje Uljanika i 3. maja u stečaj jest prilično odvažan potez. Naravno, test bi bio vjerodostojniji da se radi o jednom od dalmatinskih brodogradilišta, koja se nalaze u HDZ-ovoj bazi, ali ipak se broji. Produljenje roka za odlazak u mirovinu primjer je poteza od kojeg Vlada ima malo kratkoročnih koristi, a izložila se ozbiljnom političkom riziku zbog navodnih dugoročnih makroekonomskih nužnosti. Nedavno formaliziranje procesa ulaska u eurozonu također nije baš politički zicer koji donosi popularnost i aplauze sa svih strana. To zasigurno budi strahove kod velikog dijela birača, pogotovo onih na koje računa HDZ. A nije da nema na političkom tržištu onih koji eksploatiraju razne strahove biračkog tijela.
najbolji i najhrabriji potez bi bio da je raspustio ovu nesposobnu vladu dok je ovo što radi igrokaz za naivne - u ovoj vladi ima samo jedan ministar koji je sposoban Zdravko Marić i koji nije član zločinačke