Pred kamerama vidimo Kolindu Grabar-Kitarović, Zorana Milanovića, Miroslava Škoru. Svaki sa svojim manama i vrlinama odbija ili privlači birače. Njihovi timovi su u sjeni, bilo savjetnici na formalnoj funkciji predsjednika, bilo savjetnici u izbornom stožeru. Iako su u utrci za predsjedničku funkciju najvažniji sami kandidati jer samo o njima ovisi kako će ih javnost i birači percipirati, iza njih je ipak tim ljudi koji ih savjetuje, usmjerava, pomaže im u osmišljavanju političkih poruka, pa i stavova. To ne znači da svi kandidati jednako prihvaćaju i slušaju savjete, neki su prilično autonomni u donošenju odluka, pa makar i na vlastitu štetu. Nisu ni svi “savjetnici” savjetnici, nekima je zadaća, premda oni sami to ne vide tako, da zamute vodu, poljuljaju odluke, dovedu u pitanje svaki dogovor... Ovo je priča i o kandidatima koji (ne) slušaju savjete i o savjetnicima i suflerima koji živciraju ostale savjetnike.
Ne da se smesti
Kolinda Grabar-Kitarović tek je objavila kandidaturu za drugi predsjednički mandat. Predsjedničin stožer vodi Ivan Anušić, HDZ-ov osječko-baranjski župan, u stožeru je i ravnatelj Verna Ivo Ivančić na preporuku šefa HDZ-a Andreja Plenkovića, glasnogovornik je Zoltan Kabok, a predsjednica će u kampanji angažirati popularne HDZ-ove konzervativce i desno orijentirane političare - Stiera, Penavu, Jelića... U krugu predsjednice kažu kako ona razgovara sa svojim savjetnicima i suradnicima, ali da odluke donosi sama. Često ni njezini najbliži suradnici ne znaju za neke njezine poteze. Recimo, njoj bliski ljudi tvrdili su da nisu imali pojma da će dati intervju desničarskom listu Hrvatski tjednik.
Uz predsjednicu su uvijek Natalija Hmelina, pročelnica kabineta predsjednice i Anamarija Kirinić, predstojnica Ureda predsjednice. I one imaju veliki utjecaj na Kolindu Grabar-Kitarović. Međutim, zanimljivo je da i neki prošli i neki sadašnji suradnici aktualne predsjednice Hmelinu i Kirinić opisuju kao osobe koje vrlo lako svaku odluku, koja je dogovorena s predsjednicom, dovedu u pitanje. I zato se stječe dojam da Hmelina i Kirinić nisu najomiljenije osobe u krugu predsjednice. One su po prirodi posla gotovo stalno uz Kolindu Grabar-Kitarović, pa čak i kad predsjednica na dva-tri dana skokne na Brijune i ondje snima reportažu za Gloriju ili kad je na navijačkim tribinama. Neki prošli i neki sadašnji suradnici reći će i da je bivši savjetnik Mate Radeljić prilično “rasturio” odnose u Uredu predsjednice jer je sve kontakte s predsjednicom bio centralizirao i vezao za sebe. Neki će reći da nitko s njom nije imao odnos kakav je imao on. Poznato je da je Radeljić prilično usmjeravao predsjedničinu politiku i da je u njegovo vrijeme Kolinda Grabar-Kitarović imala znatno oštriji pristup Vladi i premijeru Plenkoviću. Danas su odnosi u krugu predsjednice drukčiji. Ona, izuzev Hmeline i Kirinić, čuje se, nije ni s kim posebno bliska i ni s kim se posebno ne konzultira oko svojih odluka.
U krugu ljudi s kojima dogovara strategiju ili na operativnim sastancima sudjeluju, doznajemo, Ivan Anušić, šef njezina izbornog stožera, neizostavne Hmelina i Kirinić, savjetnici za unutarnju politiku i ekonomska pitanja Vladimir Lončarević (koji joj piše i govore) i Marko Primorac... Primijećenu ulogu ima i Ante Deur, savjetnik predsjednice za branitelje, za kojeg se čuje da ima utjecaj na braniteljsku populaciju, da radi za predsjednicu na terenu te da joj je vrlo lojalan. Upućeni kažu da predsjednica izvan Ureda, a možda i izvan politike uopće, ima dvije-tri osobe s kojima voli porazgovarati i konzultirati se, ali njihova imena nisu otkrivena. Predsjednica je u svom mandatu pokazala da je ostala usidrena u desnom centru s naglašenom crtom nacionalizma, ali je unutar tog okvira povremeno lutala i mijenjala stavove oko pozdrava “za dom spremni”, oko referendumskih inicijativa, odnosa prema Vladi itd. Međutim, pokazala je i jednu prkosnu crtu, pa unatoč kritikama nezaustavljivo nastavlja po svom. Pjeva, gestikulira, vesela je i ne da smesti.
I u krugu Zorana Milanovića istaknut će njegov snažan integritet i potpuno samostalno odlučivanje kako će i s kojim temama voditi predsjedničku kampanju. Naglasit će da su mali stožer u kojem su angažirani mladi ljudi koji vode društvene mreže, a primjetno je da se Milanović prilično angažirao na Facebooku i Instagramu. Stožer mu vodi Orsat Miljenić, koji je u Milanovićevoj Vladi bio ministar pravosuđa, glasnogovornik kampanje mu je bivši novinar i bivši glasnogovornik Vlade Nikola Jelić, u stožeru je i Ivan Račan, koji je Milanovića podržavao i 2007. godine kada je preuzeo SDP te Joško Klisović i Biljana Borzan, SDP-ova eurozastupnica. U operativnom smislu, spona između stožera i SDP je i glavni tajnik stranke Nikša Vukas, a svoju ulogu ima i Igor Dragovan. Možda Milanovićev stožer nije tako formalno strukturiran kao što smo naveli imena, ali to su ljudi koji na određenim područjima pomažu Milanoviću.
Biljana Borzan pokriva područje europskih tema, Ivan Račan vlasnik je i PR agencije, pa njegovi savjeti sigurno idu i u smjeru komunikacijskih politika. Međutim, svi iz Milanovićeva kruga reći će da je on karakterno tip koji nije sklon savjetima i sugestijama, a smatraju ga formiranim političarem sa stavom i karakterom kojem posebni savjeti nisu ni potrebni. S druge strane, pojedini sugovornici smatraju kako će Milanoviću najveći problem biti upravo to što je “on najpametniji” i što će kampanju voditi na svoju ruku. I koliko se predsjednici zamjera sve bezbrižniji pristup i opuštenije ponašanje pred kamerama, toliko čude i Milanovićeve izjave “iz žbunja”, na cesti, bez nekog osmišljenog plana. U odnosu na sve ostale kandidate, ipak treba reći da su Milanovića u tijeku neformalnog dijela kampanje pogodile dvije teške obiteljske situacije, budući da su mu u kratkom razmaku preminuli otac i brat.
– Ako nešto i želim reći Milanoviću kao dobru ideju ili savjet, ne zovem izravno njega, nego to prenesem najčešće Orsatu Miljeniću. Jer znam da je težak u prihvaćanju savjeta. S njim nikad ne znaš na kojoj ćeš ga nozi uloviti i trebaš pogoditi trenutak kada je on raspoložen da mu nešto kažeš – opisao nam je jedan SDP-ovac. On je istaknuo kako će Milanovićev stožer imati dvije razine; onu operativnu koju će činiti SDP-ovi ljudi iz lokalnih organizacija na terenu i koja će biti infrastrukturna u smislu stranačke mašinerije koja treba odraditi izbore na terenu, i onu stratešku razinu koju čini uski krug ljudi oko Milanovića. Ovaj potonji dio stožera vodi Orsat Miljenić, a ekipa je smještena na drugom katu na Iblerovu trgu gdje je središnjica SDP-a. Slično je i kod Kolinde Grabar-Kitarović. Njezin stožer smješten je u Matici hrvatskoj, dok će HDZ odrađivati teren.
– Mi imamo kandidata koji ima svoje jasne stavove, koji je bio premijer i koji točno zna što zastupa. Imamo razrađenu strategiju i taktiku koju, naravno, nećemo sada otkrivati. A kad predsjednica službeno objavi svoju kandidaturu, onda će se možda i naša taktika više usmjeriti na nju. Zoran otvara društveno važne teme i nastupa kao da je predsjednik koji mora biti korektiv svakoj vlasti – rekli su nam u Milanovićevu stožeru.
Osveta predsjednici
Kod Miroslava Škore, neočekivanog predsjedničkog kandidata, koji se vrlo brzo nametnuo kao jedan od tri favorita, situacija je nešto drukčija. On, doznajemo, neće imati stožer u klasičnom smislu, nego je okružen ljudima koje uglavnom godinama poznaje i s kojima je prijateljski ili rodbinski vezan. Pa važnu ulogu u njegovu izbornom timu ima njegova sestra Vesna Vučemilović, doktorica ekonomskih znanosti, njegov menadžer Miljenko Ćurić, profesor Željko Požega s Ekonomskog fakulteta u Osijeku, direktor komunikacija mu je Mate Mijić, koji je bio savjetnik Ruži Tomašić. Dio ekipe je i komičar Željko Pervan. To su ljudi koje Škoro “priznaje”.
Javna je tajna da je dio tima i Mate Radeljić, bivši savjetnik predsjednice koji se s njom rastao u lošem ozračju, ali njega Škoro u službenim izjavama stavlja u kategoriju “razgovarao sam i s Matom Radeljićem, i opet ćemo razgovarati, on puno zna kako to funkcionira”. Radeljiću se možda i neopravdano pripisuje prevelik utjecaj i osmišljavanje političke strategije, ali činjenica je da on ima golemo političko iskustvo i da je sklon zakulisnim igricama. Radeljić, pak, Škori nije savjetovao da istrči s radikalnom idejom o ukidanju SDSS-a, što je u javnosti negativno percipirano. I što bi, ako se nastavi, od Škore moglo otjerati potencijalne birače s desnog centra. Stječe se dojam da se Škoro, rođeni Osječanin, ponajviše okružio osječkom ekipom, osim prof. Požege, Radeljića.., manje je poznato da se Škoro konzultira s još jednim Osječaninom – Josipom Budimirom, bivšim HSLS-ovcem i bivšim članom uprave Francka. Škoro i Budimir, doznajemo, poznaju se već 30 godina iz rodnog Osijeka, zajedno planinare, druže se, ali i komentiraju gospodarske i političke aktualnosti. Iako je Škoro doktor ekonomskih znanosti, Budimirovo znanje i iskustvo, očito, mu dobro dođu. Stječe se dojam da među troje kandidata Škoro, kao politički najmanje iskusan, i najviše sluša savjete. Zato se u krugu ljudi bliskih Škori čuje da ga se pokušava previše gurnuti u desno iako on izvorno nije tvrdi desničar.
– Ekipa s desnice nanjušila je da je Škoro potentan kandidat, pa ga žele na svom spektru. Ali daleko je on od aktualne predsjednice da bi mu netko određivao stavove i što će on govoriti. On se konzultira i razgovara s ljudima, ali samostalno donosi odluke – rekao nam je izvor upućen u zbivanja u Škorinu timu.
Budući da Škoru podržavaju Suverenisti, ali i Most u savjetodavno vijeće, koje će Škoro osnovati, ući će i dvoje mostovaca - Slaven Dobrović i Sonja Čikotić. Kada je riječ o Suverenistima, Škoro razgovara sa Željkom Sačićem, Hrvojem Zekanovićem... Iako se bi se na prvu odmah reklo da je dio Škorine osječke ekipe i profesor ustavnog prava Mato Palić, i Škoro i Palić tvrde da se ni ne poznaju i da Palić ne savjetuje Škoru. S druge strane, spona između njih dvojice mogao bi biti Mate Radeljić, ali i prof. Požega kojeg Palić, također, osobno poznaje. Budući da je Škoro u sklopu svog programa najavio povećanje predsjedničkih ovlasti kao i izmjene Ustava kroz referendum, teško je ne zaključiti da je savjetnik u tom slučaju bio Mato Palić. Premda će Palić to negirati i reći da su se neke njegove poruke na Facebooku slučajno poklopile sa Škorinim političkim najavama. Škoro bi preko Radeljića mogao imati doticaj i s nekim istaknutim članovima HDZ-a, a nije tajna da jedan dio članova HDZ-a okreće leđa Plenkoviću i Kolindi Grabar-Kitarović i svoju političku nadu vidi u Miroslavu Škori.
Nervoza u HDZ-u sve više otkriva da u toj stranci nisu uvjereni u pobjedu Kolinde Grabar-Kitarović. Uostalom, na jednom od recentnih Predsjedništva i Vladimir Šeks je upozorio kako bi se poraz predsjednice na izborima krajem prosinca mogao odraziti na poziciju Andreja Plenkovića na stranačkim izborima. Plenković tada nije odgovorio da gubitak predsjednice nije uopće opcija nego je odrezao da se njegova politička sudbina ne veže za nekoga drugoga. Iako će i u slučaju Milanovića i u slučaju aktualne predsjednice SDP i HDZ na terenu motivirati birače da izađu na predsjedničke izbore, a neki će vjerojatno i sabotirati, Škoro će se više morati osloniti na vlastito angažiranje birača. Ni Most ni Suverenisti nemaju ni približno infrastrukturu koju imaju HDZ i SDP, ali ni njihovi dosezi nisu za baciti.
Škoro će imati i potporu kontroverznog voditelja Velimira Bujanca koji će medijski među desnim biračima gurati isključivo njega. Bujanec je prije pet godina bio medijski zagovornik Kolinde Grabar-Kitarović, ali nakon njezina raskola s Radeljićem Bujanec je zauzeo suprotnu poziciju. Iako Škoro jako negativno doživljava komentare da je on projekt Bujanca i Radeljića za osvetu Kolindi Grabar-Kitarović, činjenica je da su njih dvojica doslovno tražila kandidata kojeg će suprotstaviti aktualnoj predsjednici. Kruži anegdota da je Radeljić na odlasku s Pantovčaka poručio da predsjednici i njezinoj ekipi neće zadati udarac tamo gdje očekuju, nego tamo gdje uopće ne očekuju. I u taj kontekst se onda stavlja Škoru.
Sve i da Radeljić i Bujanec nemaju nikakve veze sa Škorinom kandidaturom, Škoro se ne može riješiti te percepcije. Kao što se Kolinda Grabar-Kitarović ne može riješiti percepcije o Mamiću i ekipi kojoj je mjesto na marginama, a kojom se ona ispočetka bila okružila. I kao što Milanović nakon slučaja Saucha i SDP-ovih prebjega više neće moći prodavati priču o velikom poštenju SDP-a. Izborna utrka za Pantovčak bit će vjerojatno najneizvjesnija dosad. Ali i najzanimljivija.
Škoro laprda markove konake, hrabro je 91. zbrisao u Ameriku i tamo branio Hrvatsku a sad bi bio predsjednik i soli pamet rvackim ovcama.