Vukovarskom se ulicom može proći u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Osijeku, Čakovcu, Varaždinu, Puli, Dubrovniku, Zadru, Požegi, Šibeniku, Pagu, Slavonskom Brodu, Samoboru i još cijelom nizu hrvatskih gradova, ali odnedavno i u – Bratislavi. Slovačka je metropola postala, naime, prvi grad izvan hrvatskih granica koji je jednu ulicu nazvao po gradu heroju, a ovu je nesvakidašnju priču inicirao tamošnji načelnik općine Devínska Nová Ves Dárius Krajčír, podrijetlom upravo Hrvat. S njime smo razgovarali o tome kako je došao na tu ideju te kako ju je realizirao, ali i o svim planovima za daljnje povezivanje Hrvatske i Slovačke.
Tradicija od pola tisućljeća
Iako bi se prema tečnom hrvatskom kojim se javlja na telefon ili pak prema entuzijazmu kojim priča o domovini svojih predaka, moglo pomisliti da je obitelj Dáriusa Krajčíra još donedavno živjela u Hrvatskoj, odgovor na pitanje kada su Krajčíri stigli u Bratislavu pomalo šokira – u 16. stoljeću.
– Istražujući podrijetlo svog prezimena, doznao sam da su moji preci pobjegli pred Turcima iz predjela Like. Nastanili su se na ovom području, ali u gotovo 500 godina nisu zaboravili odakle su, i dalje su iz generacije u generaciju na djecu prenosili znanje o hrvatskom jeziku, kulturi i običajima – govori nam mladi načelnik.
Tek su mu 32 godine, a vođenje općine koja se smjestila 15 kilometara sjeverozapadno od središta Bratislave preuzeo je prije točno godinu dana. Bratislava sa svojih oko pola milijuna stanovnika ima 17 općina koje su zapravo prema hrvatskoj terminologiji gradske četvrti, a Devínska Nová Ves poznata je upravo po najvećoj hrvatskoj zajednici u Slovačkoj. Hrvatski joj je naziv Devinsko Novo Selo, a to se mjesto prvi puta u dokumentima spominje 1451. godine kao malo samostalno naselje.
– Nedugo poslije toga počeli su dolaziti Hrvati bježeći pred Turcima i oni su praktički izgradili cijelo selo. Njihov je utjecaj bio toliki da je naziv mjesta u 17. stoljeću bio Chorvátska Nová Ves, odnosno Hrvatsko Novo Selo, a današnji je naziv dobilo 1848. godine – objašnjava Krajčír.
Za Devínsku Novu Ves potom su uslijedile godine turbulentne povijesti budući da su baš tamo čehoslovačke snage pobijedile mađarsku vojsku 1918. godine. U Drugom svjetskom ratu Nijemci su pak zapalili selo, a nakon toga je obnovljeno te je u vrijeme Hladnog rata bilo jedna od polaznih točaka za bijeg u Zapadnu Europu preko željezne zavjese budući da se nalazi veoma blizu austrijske granice. Širenjem Bratislave, Devínska Nová Ves postala je jednom od njezinih općina 1972. godine, a potom se tamo počinje snažno razvijati automobilska industrija što je potaknulo doseljavanje novog stanovništva. Danas na oko 25 kilometara četvornih tamo živi 18 tisuća stanovnika, a nekadašnja hrvatska zajednica poprilično se integrirala i smanjila.
Osim u Devínskoj, Hrvati u Slovačkoj žive još u tri sela južno od Bratislave. To su Čunovo, Hrvatski Jandrof i Rosvar, a sjeverno od Bratislave su Chorvatsky Grob, odnosno Hrvatski Grob te Šenkvice. Riječ je zapravo o skupini koja je podrijetlom povezana s gradišćanskim Hrvatima u Austriji i moravskim Hrvatima u Češkoj, a koji su pred Turcima pobjegli na sjever tadašnje Habsburške Monarhije, no razdvojile su ih nove državne granice u 20. stoljeću. Hrvati danas u Slovačkoj imaju priznat status nacionalne manjine, a procjenjuje se da ih ima oko 4000.
– Ukupno u Devínskoj živi oko 1000 ljudi hrvatskog podrijetla, a 500-tinjak ih je aktivno uključeno u rad hrvatske zajednice koja je možda brojčano mala, ali ima veliko srce i snažan duh – kaže Dárius Krajčír te dodaje kako je dokaz tome novoimenovana Vukovarska ulica. Ploča s natpisom svečano je otkrivena početkom prosinca, a službenom imenovanju nazočili su i gradonačelnik Vukovara Ivan Penava, kao i hrvatski veleposlanik u Slovačkoj Aleksandar Heina.
– Kada se neka ulica u Hrvatskoj imenuje Vukovarskom, to je lijepo, ali je i očekivano. No kada se takvo nešto dogodi izvan Hrvatske, to je nešto posebno, nešto što treba prepoznati jer time se dokazuje istinitost o razaranju Vukovara – poručio je na svečanosti veleposlanik Heina, dok je vukovarski gradonačelnik Penava izrazio divljenje hrvatskoj zajednici u Slovačkoj koja ne prestaje njegovati sjećanje na Hrvatsku više od 500 godina. A na pitanje zašto se uopće odlučio na takav potez, Krajčír nam je otkrio da njegovi motivi sežu još u djetinjstvo.
– Bio sam dijete za vrijeme ratnih razaranja u Hrvatskoj, no sjećam se da sam 90-ih godina s obitelji posjetio Osijek. Tada sam prvi i posljednji put čuo sirene i možda tada nisam ni shvatio u potpunosti što one znače, ali s vremenom, kako sam postajao stariji i kako sam sve više promišljao o Domovinskom ratu, shvatio sam koliko se Hrvatska morala snažno boriti za svoju slobodu – govori te ističe kako je još jednom poslije posjetio i razoreni Vukovar što ga je posebno potreslo. Iako se u njegovoj obitelji puno pričalo o toj temi, s vremenom je shvatio da Slovaci općenito ne znaju puno o Domovinskom ratu.
– Raspad Čehoslovačke bio je nenasilan te kroz razgovor sa svojim sunarodnjacima vidim da oni sasvim drukčije gledaju na rat i na borbu za slobodu. Također, mnogi uopće ne znaju koliko je teško bilo stvaranje Hrvatske i koliko su strašne bile te ratne godine – zaključuje Krajčír koji je baš radi podizanja svijesti o herojstvu Vukovara odlučio tako imenovati ulicu u svojoj općini. Naravno, nije to mogao učiniti na svoju ruku jer su za sva imenovanja ulica i trgova u Bratislavi nadležni tamošnje Gradsko vijeće i gradonačelnik.
– Pred njima sam prezentirao ovu ideju i oni su je jednoglasno i s oduševljenjem prihvatili. Vukovar nije samo grad, on je simbol svih Hrvata u svijetu, ali i upozorenje da se nikada više ništa takvo ne smije dogoditi – kaže Krajčír koji podsjeća na to da, osim ulice, Bratislavu i Vukovar spaja i rijeka Dunav. Posebno mu je drago što su njegovu poruku poštovanja i dobre volje prema Hrvatima odlično prihvatili u Hrvatskoj.
– Kada sam im javio, nisu mogli vjerovati – kroz smijeh kaže Krajčír te dodaje kako Vukovarska ipak nije jedina hrvatska ulica u Devínskoj.
Već ih postoji nekoliko, ali su nazive dobile davno, a najpoznatija je Istarska ulica budući da se tamo doselilo i puno ljudi iz Istre i Primorja. Osim imena ulica, Hrvatsku i Bratislavu, odnosno Devinsko Novo Selo povezuje još cijeli niz aktivnosti u organizaciji tamošnje hrvatske zajednice. U toj se općini, naime, svake godine organizira Festival chorvátskej kultúry, odnosno Festival hrvatske kulture, a od 2006. godine postoji i Muzej hrvatske kulture. On je dio Slovačkog narodnog muzeja, a u njemu se mogu vidjeti mnogi hrvatski povijesni predmeti, zemljovidi, knjige…
Muzej dokumentira povijest i kulturu Hrvata u Slovačkoj od doseljenja do danas, a upravo se tamo često organiziraju i razne manifestacije. Također, Hrvati u Slovačkoj imaju svoj časopis, informativno-kulturnu radijsku emisiju pod nazivom Hrvatski magazin, a redovito se održavaju i mise na hrvatskom jeziku.
VIDEO Najšokantnije i najzabavnije snimke 2019.: Prizori s Visa posebno su vas ostavili u čudu
– Jako smo aktivni i to je jako simpatično i Slovacima koji nas podržavaju. Imamo, primjerice, hrvatsko folklorno društvo, no kako ima malo hrvatske djece, većina su članova zapravo Slovaci kojima se sviđa hrvatska kultura – kaže načelnik te dodaje kako njihovo folklorno društvo često putuje u Hrvatsku, baš kao i vatrogasno društvo, a organiziraju se i zajednički sportski turniri.
Uveo učenje jezika
Devínska Nová Ves ostvarila je prijateljstvo s brojnim općinama i gradovima u Hrvatskoj, poput Omišlja na Krku i Ugljana, a najstarija je suradnja s općinom Sveti Ilija u blizini Varaždina. Njihovo prijateljstvo službeno traje od 1997. godine, no iz Slovačke su im i prije toga, za vrijeme rata, slali humanitarnu pomoć.
– Osim folklora, sporta i vatrogasaca, cilj mi je u idućim godinama intenzivirati suradnju u području turizma i poduzetništva, možda čak osnovati hrvatsko-slovački forum za poduzetnike. Još uvijek nema puno primjera ljudi koji su u novije vrijeme došli raditi u Slovačku iz Hrvatske i obrnuto – kaže Krajčír koji je baš iz tog razloga za vatrogasce, ali i zaposlenike svoje općine uveo tečaj hrvatskoj jezika. Zajednica Hrvata u Devínskoj, naime, i dalje njeguje jezik svojih predaka, no riječ je o dijalektu koji je već poprilično različit od standardnog jezika i sličniji je, primjerice, gradišćanskom govoru.
– Vjerojatno biste malo teže razumjeli ljude da pričate ovdje s njima. Ja pričam standardni hrvatski jer sam ga učio u školi, a pohađao sam i Sveučilišnu školu za Hrvate izvan domovine – ističe Krajčír. U Bratislavi, naime, postoji Privatna slavenska gimnazija koja je sastavni dio redovnog školskog sustava Slovačke i u njoj se može učiti hrvatski, a ponekad se organiziraju dodatni tečajevi za djecu, ali i odrasle.
– Do sada je bilo nekoliko načelnika općine koji su bili podrijetlom Hrvati, ali ja sam prvi koji baš tečno govori hrvatski – govori nam Krajčír koji u općini radi već 11 godina, a cijelo to vrijeme bavio se upravo hrvatsko-slovačkim odnosima.
Iako mu je majka Slovakinja, a korijene vuče samo s očeve strane, za njega nema dileme da ima dvije domovine. Dapače, cijela njegova obitelj aktivna je u očuvanju hrvatske kulture, pa mu je tako sestra voditeljica hrvatske folklorne skupine, a i brat aktivno uči hrvatski. Svake godine više puta posjete Hrvatsku, kako privatno tako i poslovno, a obavezno dolaze ljetovati na Jadran.
– Iako sam možda najviše vezan uz Zadar, meni je cijela Hrvatska toliko lijepa zemlja da je moram cijelu obići – zaključuje Krajčír koji se nada da će se ljubav Hrvata u Slovačkoj prema Hrvatskoj njegovati još stoljećima baš kao i proteklih pola tisućljeća.
Nažalost zaboravljeni su mnogi Česi i Slovaci ubijeni tijekom Domovinskog rata. Sve što nije bilo velikosrpsko moralo je umrijeti.