Subota 29. lipnja
Poistovjećivanja s ustaštvom nije ni bilo
Slovenski Upravni sud proglasio je nezakonitim otkazivanje Thompsonova koncerta u Mariboru “po svim točkama”. Ali u crvenoj Rijeci i Istri za Thompsona nema milosti. Nakon što mu je lani zabranjen nastup u Kostreni, podsjećajući i na Obersnelov napad na ulici na građanku koja ga je nazvala “debelim govnom”, jedan je portal napisao: “Četnički pjevač Bajaga na pozornici, nasilje nad građanima na Korzu, zabrana Thompsona u Kostreni – tako se brani čast crvene Rijeke i okolice.” “Čast” Rijeke i Istre osim četničkim pjevačem Bajagom, brani se i ustrajnim slavljenjem antifašizma i antifašista koji su svećenika Miroslava Bulešiča zaklali (!!!) u župnom dvoru u Lanišću samo zato što je htio krizmati djecu. Predsjednik IDS-a Boris Miletić u povodu jedne zabrane Thompsonova nastupa u pulskoj Areni, rekao je da “ne može podržati ustašku ikonografiju koja se pojavljuje na njegovim koncertima, a od koje se Thompson nikada nije jasno i nedvosmisleno ogradio.” Thompson se nikad nije poistovjetio s ustaštvom i ustaškim zločinima, a Miletić, Obersnel i drugi nikad se nisu ogradili od ikona komunizma u ime kojih su i u Istri učinjena nezapamćena zla.
Nedjelja 30. lipnja
Ujedinjene podložnosti Bruxellesu i Beogradu
Da nije bilo Mosta, u Hrvatskoj se ne bi ni znalo da je Srbija otvorila novo poglavlje u pregovorima s Europskom unijom. Njegov politički tajnik Grmoja rekao je kako se time “iskazuje nepoštivanje žrtava velikosrpske agresije” te napomenuo: “Glasovanje u Vijeću Europe je tajno, pa ne znamo jesu li srbijanski predstavnici podržali Mariju Pejčinović Burić, ali glasovanje u EU o otvaranju novog srbijanskog poglavlja je jednoglasno, pa pouzdano znamo da je predstavnik Hrvatske podržao otvaranje novog srbijanskog poglavlja... Plenkovićeva i Vučićeva vlada slave te diplomatske uspjehe, a jedini koji ne slave su hrvatske žrtve srbijanske agresije na čiji račun se... ostvaruju interesi države odgovorne za najveće zločine u Europi od Drugog svjetskog rata”. Tako se nastavlja poslušnost Hrvatske Bruxellesu koja je počela s Račanom, progonom generala, uslužnošću Haagu pod pritiskom Bruxellesa, ustupcima Srbiji i drugim pokleknućima praćenim rasprodajom nacionalnih bogatstava, što nastavljaju sve vlasti do danas. Ujedinile su se politička podložnost EU i mentalna podložnost Beogradu, koje su Plenković, Božinović i drugi naslijedili iz vremena mladenačkog marksizma i jugopatriotizma.
Ponedjeljak 1. srpnja
Podbadanja gubitnika Milanovića i Josipovića
Novi izbori za predsjednika države među ostalim su i nastavak proteklih. Ne baš previše strastveno, ali Milanović je 2014. podupirao kandidata Ivu Josipovića, koji sad podupire njega, ali ipak nešto škripi. Komentirajući anketu po kojoj Kolinda dobiva 37,1 posto a on 31 posto glasova, Milanović reče kako ne treba dati da te ankete “ponesu i opsjednu, onda je to anketomanija, postaneš rejting efendija” te je spomenuo primjer: “Prema anketama, Ivo Josipović je još trebao biti predsjednik Republike, i to kažem bez zlobe”. Onda se javio Josipović, a mediji su se raspisali kako je “raspalio” po Milanoviću jer “ne nudi ozbiljan program, omalovažava ankete, teško će dostići Grabar-Kitarović”. Potom slijedi “ubojita” rečenica: “Mislim da svi koji ga podržavamo očekujemo da izađe s novom, lijevom politikom, a ne da zabavlja javnost dosjetkama, analizama i izgovorima dostojnim tek razgovora iz Tača (omiljenog Milanovićeva restorana, nap. M. I.)”. Sudeći po nekoliko proteklih izbora, riječ je o podbadanjima dvojice gubitnika, od kojih je Josipovićevo na granici uvrede, što baš ne tjera vodu na mlin lijevom kandidatu, pa bi bivši predsjednik i bivši premijer gubitnici mogli i ostati.
Utorak 2. srpnja
Najhrvatskiji hrvatski partizanke Zorke Horvatić
Evo i moga priloga proslavi 60. obljetnice Večernjeg lista. Godine 1978. iz tjednika VUS, koji je tada prestao izlaziti, prešao sam u Večernjak, ali kao lektor jer sam imao žig “nacionalista” i nisam bio poželjan kao novinar. Imao sam iskustva u lektorskom poslu, a i profesor sam hrvatskog jezika, pa sam se lako prilagodio novoj sredini u kojoj sam zatekao izvrsnu ekipu lektora. U to je vrijeme naš list imao možda najhrvatskiji jezik među hrvatskim medijima, a tome je uvelike pridonijela najstarija među nama, Zorka Horvatić. Najbolje je znala hrvatski jezik, a imala je i dva jaka “argumenta” za hrabrost – bila je velika Hrvatica, ali i – partizanka. U lektoriranju tekstova upotrebljavali smo i riječi koje su bile obilježene kao nepoćudne, ali koje nisu mogle biti proglašene ustaškima. Zahvaljujući kolegici Horvatić išli smo do samog ruba opasnosti, a kad je trebalo, ona je na političke prigovore i mrštenja u redakciji i izvan nje uzvraćala činjenicama iz povijesti hrvatskog jezika. Time i svojom neupitnom prošlošću “krotila” je glavne i druge urednike i činila Večernjak jedinstvenim po brizi o hrvatskom jeziku, i u ono vrijeme a uvelike i u njegovoj 60-godišnjoj povijesti.
Srijeda 3. srpnja
Čiju bi muževnost čeličio svećenik Ike Mandurić?
I oduševljenje i zgražanje izazvao je popularni svećenik Ike Mandurić pozivom na čeličenje u kamp muževnosti u Kupresu. “U današnje vrijeme”, piše na svom Facebooku Mandurić, “previše smo izloženi tezama kako muškarac mora brinuti tek o obitelji, i kako je to njegovo jedino poslanje: biti sa svojom ženicom i dječicom, kupovati namirnice, usisavati tepih, prati rublje…” Te se pita: “Gdje je tu briga za Domovinu, zavičaj, selo, grad, državu, svijet?” Da bi sebe osjetio i otkrio, “muškarac mora izići daleko od doma..., uspeti se na najviše planine” te se otisnuti “na najudaljenije pučine, i tamo svijet staviti pod kontrolu”. Kad katolički svećenik vapi za obnovom muževnosti, mora da je ta muževnost na niskim granama, ali je jako, jako zakasnio. Odavno su “najudaljenije pučine” svladali Kolumbo, Magellan i društvo, a europski osvajač je “izišao daleko od doma” i “svijet stavio pod kontrolu”. Neke su žene zapljeskale Mandurićevu novom muškarcu, a neke su ga ukorile i porekle mu pravo da govori o “ženici i dječici” kad ih nema. Pa bit će da i to govori o provali Mandurićeve muževnosti, koja je možda nesvjesna i duboka pobuna protiv – sputanosti katoličkog svećenika!
Četvrtak 4. srpnja
Zašto se slavi imenovanje Marije Pejčinović Burić?
Što to slave vlast i podosta medija kad veličaju imenovanje Marije Pejčinović Burić za glavnu tajnicu Vijeća Europe, kad se danomice u svim tiskovinama i elektroničkim medijima prikazuje kako Plenković veselo maršira hodnicima EU i pruža ruku ovome ili onome? Slave li se najnoviji podaci Državnog zavoda za statistiku da je ista Hrvatska koja je u Europi “postigla golem uspjeh” prošle godine, na razlici između rođenih i umrlih, izgubila gotovo 16.000 stanovnika, ili grad veličine Našica, i još više zbog iseljavanja – 30.000 stanovnika. Slavi li se to što je od 2011. do 2018. “nestalo” 200.000 Hrvata? Za normalan svijet ta slavlja nisu slavlja nego karmine, komemoracija za umirući narod. Europska Hrvatska odvojila se od stvarne Hrvatske i mimo nje i bez nje zbraja svoje “uspjehe”, ima svoje rituale i pravila... Tako su se od naroda odvajale carske i kraljevske elite, elite okupljene oko komunističkih i drugih totalitarnih vladara. Pa kad gledate i slušate Plenkovića, M. P. Burić, D. Šuicu, Piculu, R. Tomašić... vidite da je to sluganski svijet stran Hrvatskoj i narodu, u službi europskih profitera, na pokopu svoga naroda podmićen golemim plaćama i počastima.
Petak 5. srpnja
Umjesto polja, seoske kuće okružuju bazeni
Ministar turizma Gari Cappelli, a i cijela Vlada i mediji koji neumorno stvaraju mit o turizmu presudnom za opstanak nacije, kako piše više novina, trebali bi se zamisliti nad podatkom o popunjenosti kapaciteta koja na početku srpnja ni izdaleka ne jamči dobru zaradu. Hoteli i kampovi popunjeni su oko 80 posto, a popunjenost u obiteljskom smještaju nije dosegla još ni 40 posto! Gotovo cijelu godinu turizam se, uz stalno naglašavanje “rekorda”, slavi kao djelatnost spasonosna za Hrvatsku i za ljude koji se njime bave ili mogu baviti, pa se zacijelo i zato mnogi odlučuju za rizično ulaganje, a u te rizike svake godine ulazi sve više Hrvata. Ove će godine mnogi doživjeti teško razočaranje, puno su uložili i zadužili se, a kreveti su im za goste prazni. Zaraza turizmom već se uvelike prenijela i na sela, gdje su polja sve pustija, ali su zato ispred mnogih kuća sagrađeni bazeni. A s hrvatskih polja inače se turizam malo opskrbljuje, uvozimo tako reći sve, pa neki ekonomisti izračunavaju kako nam se turizam isplati puno manje nego što se hvastamo. A što se tiče suradnje proizvođača hrane i turizma, jedina je utjeha pogled na velebnu kuću ministra poljoprivrede Tomislava Tolušića.
zapjevaće tomson i u istri i u rijeci budite sigurni odzvonilo je komunjarama