U vremenu kad se bavimo povijesnim revizionizmom i sredinom prošlog stoljeća, gotovo da se i ne spominje da je prije točno sto godina prestala postojati država čiji smo dio bili i koja nas je društveno, ekonomski i kulturno vjerojatno oblikovala više nego li sve prije (ili poslije) nje. Glavni grad Austro-Ugarske, Beč, bio je i naš glavni grad, središte inovativne misli i najdinamičnija metropola u Europi kojeg je i Economist proglasio gradom stoljeća.
Beč je na prijelazu u dvadeseto stoljeće postao mjesto na kojem su nastajale ideje koje su opredjeljivale moderni svijet. Razvoj likovnih umjetnosti, arhitekture, glazbe, psihologije i filozofije kroz radove Egona Schielea, Otta Wagnera, Gustava Mahlera, Sigmunda Freuda, Ludwiga Wittgensteina, i mnogih drugih ostavio je trajan trag u povijesti, a direktno je utjecao na razvoj misli i stvaralaštvo u našim područjima.
Naši pradjedovi živjeli su s drugih pedesetak milijuna u istoj državi po kojoj su se slobodno kretali. To već točno stotinu godina nije slučaj – tek ulaskom u Schengen dostići ćemo tu slobodu kretanja.
Dok se u društvenom rakursu često spominje jugonostalgija, premalo ili nikako čujemo da smo bili dio onoga što je bilo jedno od najvećih civilizacijskih dostignuća, kojemu svijet i može zahvaliti na onome što danas imamo, barem kada je riječ o demokraciji ili tržišnoj ekonomiji, uz, naravno, spomenute nevjerojatne umjetničke dosege.
Tako je već 1867. godine omogućena sloboda kretanja i prakticiranja religije, zabranjen je rad nedjeljom i rad djece, a svim muškarcima je dano pravo glasa, potvrđujući da je liberalna misao upravo ovdje nastajala. Niti jedna tvorevina nastala nakon Prvog svjetskog rata nije bila niti blizu ovoga što se smatralo nemogućom kombinacijom naroda, samoj sebi kontradiktornom. Na prijelazu u dvadeseto stoljeće u Beču su nastali svi moderni fenomeni 20. stoljeća – pa i oba totalitarizma. Naime, istodobno su njegovim ulicama hodali Tito, Trocki i Hitler, ali i oni koji su donijeli liberalizam, ljudska prava i univerzalnu demokraciju.
Sam pogled u telefonski imenik Beča otkriva da je svaki treći stanovnik porijeklom iz Bohemije, svaki peti je porijeklom Mađar, svaki sedmi porijeklom je Poljak, a svaki osmi iz naših krajeva. Možda je stogodišnjica upravo vrijeme da se prisjetimo da je Austro-Ugarska oblikovala identitet ovih prostora koji je i danas prisutan. Dovoljna je šetnja našim gradovima (Zagrebom, Osijekom, Varaždinom...) i odmah postaje jasan utjecaj na arhitekturu, ali i infrastrukturu, umjetnost, jezik i intelektualnu misao. Umjesto negativnosti i stavljanja akcenta na njezin raspad, trebali bismo naglasiti koja civilizacijska dostignuća i intelektualne domete nam je naša (pra)bivša država donijela, od kojih i stotinu godina kasnije imamo koristi.
Beč..budimpešta...beograd...brisel... sveje to isto...