Blagoslov je opasna stvar. Jer prolazi sve barijere. Nisu mu ravne ni rendgenske X-zrake, ni signal mobitela ni wi-fi, pa čak ni radijacija poput černobilske. Sve je to relativnog dosega. Jer kad nekoga npr. iz Zagreba blagoslovite u Kini, jednako je kao da ste ga blagoslovili u svojoj kuhinji. Ili školi. No, tu je sad već problem, jer za blagoslov u školi neki roditelji misle da djeca trebaju nositi “pancirke”, kako im blagoslov ne bi naškodio. Pa ih posljednjih nekoliko godina silom pokušavaju ugurati u neprobojne prsluke vlastitog uskogrudnog svjetonazora (ateizma, agnosticizma ili ireligioznosti, kako želite) upravo ovih dana, šire paniku da se po školama rafalno puca dum-dum metcima blagoslova uime kruha i plodova prirode.
Jer, nedajbože, ako njihovom djetetu kapne i kapljica blagoslovljene vode na glavu ili ga okrzne “rikošet” blagoslova u zraku, doživjet će nečuvenu diskriminaciju svjetskih razmjera prozelitistički krvoločnog katoličkog klera u ovoj zemlji. Zato valja ovih dana djecu u školu slati u “svjetonazorskim pancirkama”, kako bi sačuvali žive glave na ramenima.
No, djeca se ne daju uvući u pancirke. Njihovi mali umovi širom su otvoreni i još je lanjska tobožnja afera tj. histerija jedne majke pokazala da je njezino čedo svojevoljno htjelo biti nazočno blagoslovu plodova zemlje s ostalom djecom u školi. I nema tu ničega lošega. Loše bi bilo kada bi se neko dijete tjeralo na takvu vrstu aktivnosti ili pak njega i njegove roditelje uvjeravalo u suprotno onome čemu ga doma uče. Ali to u ratu oko blagoslova na Danima kruha nije riječ. Tu se radi o teroru svjetonazorski i ideološki isključive manjine i minornih udruga, koji pojedinačne slučajeve koriste kako bi nametnuli svoj svjetonazor i ideologiju svima oko sebe.
Pritom se ne biraju sredstva. Tako je ove godine i tumačenje Ministarstva obrazovanja da roditelji djeci daju suglasnosti za sve dodatne školske i izvanškolske aktivnosti, protumačeno tobože kako se zabranjuje nazočnost svećenika u školama i blagoslov plodova zemlje, što je notorna laž. Svatko tko ima dijete u školi zna da se suglasnosti za raznorazne aktivnosti potpisuju na početku školske godine i da nigdje nije bilo rubrike tj. pitanja – želite li da vaše dijete sudjeluje na blagoslovu kruha. Ili slično. Premda je, čak i izvan tih formulara i obrazaca, svakome roditelju ostavljeno na volju da procjenjuje hoće li i treba njegovo dijete konzumirati neku izvannastavnu aktivnost, tj. ići na izlet, školsku priredbu i slično, pa može i mimo formalnosti od nečega odustati ili na nešto pristati.
Također, poznato je da u svakoj generaciji ima roditelja koji “fitilje” oko ovoga ili onoga programa ili školske aktivnosti. Čudaci su to koji roditeljske sastanke pretvaraju u maratonske talačke krize, a profesore i razrednike izluđuju u sačekušama ispred zbornica. Takvi su idealna vojska za one koji iz godine u godinu vode rat s religijskim sadržajem u školi. Prije svega vjeronaukom, a unatrag nekoliko godina i blagoslovom za Dane kruha, koji je na dobrovoljnoj osnovi da na dobrovoljnijoj ne može biti.
Šamani i šamanizam nemaju što raditi u školama.