Vijest da je bogata i socijalna Švedska odlučila preko noći otpustiti 4500 zaposlenika iz tamošnjeg Zavoda za zapošljavanje te privatizirati mnoge socijalne usluge jer mora smanjiti budžet i povećati efikasnost, u kontekstu hrvatske politike i nedostatku političke volje da prestane s uhljebljivanjem nepotrebnih zaposlenika u javni sektor, zaista podiže obrve. Pojam ‘tehnološkog viška’ za hrvatski je državni sektor nepoznat i nezamisliv, a ne mogu ga usvojiti ni zbog krize, manjka proračunskih sredstava, smanjenja broja djece koja idu u škole, digitalizacije usluga i baza podataka, ukidanja administrativnih obveza...
Nema okolnosti koje mogu natjerati politiku da otvori oči i shvati da se s viškom zaposlenih u sustavu jednom mora obračunati. Tijekom krize kada su pametne države smanjivale troškove i dizale poticaje za privatni sektor, hrvatska politika se pravila da je dovoljno srezati milijardu do dvije na materijalnim troškovima i nastavljala istim tempom. Ne samo da ni unatoč padu BDP-a od 12 posto političari nisu stali s uhljebljivanjem, nego je u istom razdoblju u kojem je svaki osmi zaposlenik privatnog sektora dobio otkaz, broj zaposlenika država povećala šest posto. Praznu blagajnu politika je tada napunila većim porezima. Valja se sjetiti da je tijekom krize opća stopa PDV-a povećana u dva navrata, dok nije s 22 posto skočila na 25 posto.
Legendaran potez je i uvođenje kriznog poreza kojim su građani hranili uhljebe od kojih nijedan nije dobio otkaz kao ‘tehnološki višak’. Ako je argument tada bio da bi otkazi donijeli još više socijalnih problema i rast nezaposlenih, nije jasno koji je argument danas, kada poslodavci ne mogu naći radnike i to njih pedesetak tisuća. Prema procjenama analitičara, u sustavu – kada se uključe i državne tvrtke i lokalna razina – radi i do 400 tisuća ljudi, a barem 10 posto je viška. Drugim riječima, mnogi bi ljudi čak i da dobiju otkaz u državnoj službi pronašli posao u konkurentnijem okruženju. Na žalost, domaći političari nemaju ni švedsku odvažnost ni osjećaj odgovornosti pa ne donose poteze kojim bi se pripremili za novi ciklus krize koji nam kuca na vrata, a tijekom kojeg će takve procese biti teže i bolnije povlačiti.
>>Pogledajte video o hrvatskim apsurdima
Glupost. Hrvatski uhljebi I suvisna (ne)radna snaga se ne otpusta ni u boljim vremenima,a ni u krizi. Kada neka firma zapadne u probleme i odluci "rezati" broj djelatnika, prvi i jedini ce dobiti otkaz oni "najnizi" koji zaista i rade i pridonose doticnoj firmi. Ekipica koja nateze miska i sjedi besposlena u upravi ostaje neokrznuta.