Subota 23. studenoga
Unatoč opanjkavanju, Tuđmanu nitko nije ravan
Sjećate li se paljbe po Tuđmanu na počeku 2000. godine pošto je vlast osvojila Račanova i Budišina koalicija? Sjećate li se izjava kako je njegovo vrijeme bilo “deset izgubljenih godina”? Sjećate li se Mesićevih napada na svoga prethodnika i sotonizacije prvog hrvatskog predsjednika cijelo vrijeme njegove vladavine i godinama poslije? Sjećate li se najava da će odluka o žalbi Gotovine i Markača na sudu u Haagu biti “presuda Tuđmanovoj Hrvatskoj”? Unatoč tome većina je naroda uvijek bila na njegovoj strani, a tako je i danas. Anketa napravljena u povodu skore 20. obljetnice njegove smrti pokazuje da ga pozitivnim smatra 52 posto građana, i pozitivnim i negativnim 29 posto, a negativnim samo 13 posto. U usporedbama s drugim predsjednicima i premijerima donekle mu se približio samo Račan, a s velikom razlikom “pobijedio” je i Tita. Zacijelo se osim osamostaljenja i obrane od agresije u sjećanje ljudi osobito utisnuo suverenitet države koji je štitio i koji se rasprodaje od njegove smrti do danas. Na referendumu 1991. godine više od 94 posto građana od 83,5 posto ukupnog broja birača glasuje za hrvatsku samostalnost, dvadesetak godina poslije za ulazak u EU manje od 29 posto!
Nedjelja 24. studenoga
Djeca sa sela ili diskriminacija pameti
Osam godina išao sam u osnovnu školu i u gimnaziju u Imotskom, gdje sam cijelo vrijeme bio među vođama učenika “seljaka” u protivljenju povlasticama učenika “građana” koje su kadšto bile očite. Sad izdvajam dva naslova iz medija, jedan za “seljake” nepovoljan – “Djeca sa sela imaju manje šanse da upišu fakultet”, i drugi povoljan – “Djeca koja su odrasla na selu kasnije imaju manje mentalnih bolesti”. Na djelu je negativna selekcija pameti, koja i te kako zakida Hrvatsku i njezine interese. Ne znam koliko se čini da se seoskoj djeci olakša ne školovanje nego pristup obrazovanju, ali je jasno da su diskriminirana, i to u području sudbonosnom za zemlju. Mnogi uspješni znanstvenici, biznismeni, sportaši... koji su u inozemstvu proslavili Hrvatsku uglavnom su sa sela, a golem je broj “seljaka” među vrhunskim stručnjacima u zemlji, što je, na primjer, izrazito među najboljim i najpoznatijim liječnicima, a i drugdje. Jedna je od posljedica diskriminacije i golema većina “seljaka” među onima koji odlaze iz Hrvatske. Tako je to u zemlji u kojoj vođa seljačke stranke, HSS-a, stručnjak za obijanje automobila Beljak savjetuje seosku mladež da radije ostane čuvati ovce nego da ide na fakultete.
Ponedjeljak 25. studenoga
Sanader-Glavaš, Milanović-Bandić
U Osijeku mi žive sestra i njezini potomci, tamo imam još jako puno rođaka, prijatelja, kolega s fakulteta... S mnogima sam od njih razgovarao o Branimiru Glavašu, i nema nikoga za koga nije heroj koji je obranio njihov grad i tko se ne bi zakleo u njegovu nedužnost. Sad se predsjednički kandidat Zoran Milanović, poznati odsutnik iz Domovinskog rata, čije je jedino patriotsko herojstvo bitka s hrvatskim braniteljima oko ćiriličnih ploča u Vukovaru, ogradio od Glavaševe potpore. Reče kako čovjek “optužen za teške ratne zločine” nije “njegovo društvo”. Istina, Glavaševu podršku Milanoviću treba pripisati njegovoj političkoj ćudljivosti, ali ovaj “spor” ima jednu drugu zanimljivu pojedinost. Neki su mediji pisali kako je uhićenje Milana Bandića bilo političko, a “istragu i hapšenje... odradila je policija po nalogu premijera Milanovića i ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića”. Neki su mediji također pisali kako je u politici sve moguće, pa i to “da Branimir Glavaš za predsjednika HDZ-a dovede Ivu Sanadera koji mu je nakon inauguracije zahvalio i imenovao tim koji je Branimira strpao iza rešetaka”. Pogodite koja je sličnost između Sanadera i Milanovića te uhićenja Bandića i Glavaša.
Utorak 26. studenoga
Dva oka gledaju se sve više ukrivo
Crnogorska diplomatkinja Mirna Nikčević izazvala je ogorčenje u Srbiji. A svi tiskani mediji i portali zgrozili su se zbog toga što su tri crnogorska veleposlanika odlučila platiti 600 eura kojima ju je sud kaznio jer je vrijeđala vjernike Srpske pravoslavne crkve okupljene u hramu Hristova vaskrsenja u Podgorici. Na Facebooku je napisala da bi “zapalila hram i sva goveda tamo” jer je riječ o “koljačima primitivnim”. Veleposlanici su rekli kako je “lako kazniti Mirnu Nikčević”, ali je “teško trpjeti i odšutjeti nepoštovanje i ugrožavanje Crne Gore i zatiranje svega crnogorskog”. Kažu – mnogo bi se novca za crnogorski budžet moglo skupiti kada bi se naplatile sve uvrede u kojima se smišljeno, mučki, orkestrirano i organizirano “negira sve crnogorsko i sama država Crna Gora, naša istorija, kultura, jezik, crkva, naša tradicija, istorijsko pamćenje i samo naše postojanje”. Riječi Mirne Nikčević nisu baš primjer uljuđenosti, ali je istina da je sada napadaju isti oni koji toleriraju neprekidnu srpsku mržnju prema crnogorskom narodu i državnoj samostalnosti o kojoj govore veleposlanici. I uvijek je tako, s kim god Srbi bili u svađi – s Hrvatima, Albancima, Bošnjacima ili “celim svetom”.
Srijeda 27. studenoga
Teški porazi Hrvatske u Ligi prvaka
Premijer Andrej Plenković hvali se da mu je netko na kongresu Pučke stranke rekao da je “doveo finale Lige prvaka u Zagreb”. Sportskim rječnikom rečeno – u tom finalu potvrđen je katastrofalan poraz koji je Hrvatska u posljednjih dvadesetak doživjela u utakmici sa svijetom i moćnim zemljama EU, i u onima u kojima vladaju pučani, u kojoj su joj zabijani golovi jedan za drugim. Prodaja banaka – 0:1, prodaja telekomunikacija – 0:2, prodaja Ine – 0:3, prodaja Plive – 0:4, odricanje od ZERP-a radi EU – 0:5... Sada čitamo kako se Riječka nadbiskupija ogradila od govora poznatog i u javnosti omiljelog riječkog vjeroučitelja Marina Miletića, u kojem se u ime Hrvatske u kojoj će se “htjeti nastaviti živjeti” obratio Plenkoviću i poručio mu: “Gospodine premijeru, ovo je Liga prvaka. Mi učitelji Liga smo prvaka, u nas trebate ulagati, a ne u neke fake tablete koji nakon mjesec dana više ne rade.” Budući da se nadbiskupija ograđuje od cijelog Miletićeva govora, očito joj je smetalo i ovo obraćanje Plenkoviću i njegovu udvaranju europskim moćnicima te je tako Crkva još jednom izrazila svoju slizanost s vlašću koja prema Bruxellesu ima isti sluganski odnos kao ona prema Vatikanu.
Četvrtak 28. studenoga
Tko je kriv za katastrofu s Inom
Bivši ministar i propali gospodarstvenik Goranko Fižulić na kraju teksta o katastrofalnim posljedicama prodaje Ine piše: “Domoljubni državotvorni suverenisti suviše su iscrpljeni stalnom borbom protiv velikosrpske opasnosti i lokalnih jugokomunističkih ostataka pa u žaru borbe nisu ni primijetili kako su ih predsjednica Republike i njeni bivši i sadašnji ideološki gurui, vodeći ih iz regije, odveli u bespuća kolonijalne zbiljnosti.” Kolinda nema veze s prodajom Ine, a Fižulić je bio član Vlade koja je, s Račanom i Jurčićem na čelu, MOL-u prodala 25 posto dionica nacionalne tvrtke i upravljačka prava. Ako, dakle, brutalno obmanjuje i kad je riječ o Kolindi i kad svu krivicu za Inu svaljuje na HDZ, u pravu je kad se izruguje suverenistima i njihovoj iscrpljujućoj obuzetosti velikosrpskom opasnošću i jugokomunističkim ostacima. Jer, oni se ponajmanje ili nikako ne bave “kolonijalnom zbiljnošću” Hrvatske iz čijih rasprodanih bogatstava (banaka, Ine, Plive, telekomunikacija, ZERP-a...) moćne zapadne zemlje iznose iz Lijepe Naše milijardske dobiti. A u vrijeme Hrvatskog proljeća, kada je to u puno manjoj mjeri umjesto Bruxellesa radio Beograd, pljačka Hrvatske bila je glavna domoljubna tema.
Petak 29. studenoga
Čovječanstvu katastrofa – meni milijuni
Stručnjaci UN-a tvrde: “Ako odmah ne učinimo nešto, čekaju nas glad, pustoš i ekstremne oluje.” A za to “najodgovornijima smatraju Kinu i SAD, koje su proteklih godina, dok se svijet bori sa zastrašujućim i sve jasnije vidljivim posljedicama klimatskih promjena, čak i povećale... emisiju ugljikova dioksida u atmosferu.” Sjećam se onih strašila od prekriženih štapova i starih krpa po njivama u svom selu kojima su se odvraćale ptice da ne uništavaju usjeve. Ta strašila pticama ne bi mogla ništa učiniti sve i da slete na njivu, ali one to nisu znale. Tako kojekakvi stručnjaci drže da ljudi imaju ptičji mozak te nas svako malo plaše katastrofama. No stanje je u prirodi dobro, životni se vijek produljio, najsavjesniji nastoje zaštititi zrak, šume, rijeke i mora, smjenjuju se oštre zime s blagim proljećima i ljetima kao i uvijek, a meteorološki stručnjaci koji se ohrabre govoriti kažu da je sadašnja ćudljivost vremena ista kao i prije dvjesto godina. Ali uvijek se nađu plašitelji koji se nude i kao spasitelji, bit će i zato što moraju zaraditi plaće, pa i Nobelovu nagradu kao onaj trgovac ljudskim strepnjama Al Gore, koji tuđi strah pretvara u svoje milijune dolara.
Dobar si Milane, ali Plenki je ipak puno mudriji nego se to tebi čini. Moraš gledati širu sliku!