Što će dalje biti s ovrhama, hoće li se nastaviti, hoće li biti nova odgoda zbog nastavka krize, nitko još ne zna. Na sve strane vlada velika neizvjesnost. Toj neizvjesnosti šlag na tortu dodali su vladajući najavom da neće biti novog Ovršnog zakona. Nazdravlje, znači da se odustalo od predizbornih obećanja, odnosno laganja, i da se nastavlja po starome. A kako je to po starome? Javio mi se čitatelj moje kolumne, koji mi je prepričao kako je izgledao tijek ovrha u njegovu slučaju. I kako se samo na njegovom primjeru može vidjeti kako sustav funkcionira, odnosno ne funkcionira.
Uglavnom, imao je dvije ovrhe koje mu se vuku još iz vremena kad je imao firmu s partnerom koji ga je na kraju prevario i ostavio u dugovima. Jednu je ovrhu plaćao mjesečno obustavom na plaći. A drugi njegov dug jedna je banka prodala privatnoj agenciji za naplatu dugova. I još mu je jedna ovrha prijetila iako je sudskim putem već bio dokazao da ona nema s njime ništa. Ali banka se svejedno kriomice pokušala naplatiti, da bi odustala tek kad je angažirao odvjetnika i dao im do znanja da neće dozvoliti da se njime poigravaju pokraj pravomoćne sudske presude. No da se vratim na njegove preostale dvije ovrhe. Kako napisah, jednu mu uredno skidaju s plaće. Naravno, svi znamo da su banke, agencije, Fina, svi vrlo ažurni i temeljiti kad treba naplatiti dug. I nitko ne spori da dug treba naplatiti, pa ni on, pitanje je samo kako sustav to radi, i uz koju cijenu, i tko se tu još dobro sa strane hrani.
Tako je ovaj čitatelj proživljavao pravu dramu, pa je završio i kod psihijatra, kad su na njega navalili iz agencije, nazivali ga non-stop, njegovu obitelj također, sve maltretirali, prijetili, a da se on nema kome potužiti, osim psihijatru, jer je gotovo doživio živčani slom od takvog mobbinga. Nije bježao od plaćanja duga, iako nije bio njegov, ali je bio svjestan onoga „što je – tu je“. No očekivao je ljudskiji pristup. Doživio je neviđenu bahatost i poniženje. Sve se smirilo kad je potpisao ugovor s agencijom i kad joj je platio sve u ratama. Plus na sve to, kako je država bila omogućila jednostavan postupak stečaja potrošača, a on je zadovoljavao uvjete, prijavio se i na to, samo kako bi se što prije riješio dugova. Unatoč najavama, sudski postupak trajao je puno dulje, iako je trebao biti brz i efikasan. No svejedno je konačno dobio pravomoćno sudsko rješenje i mislio je da je time sve riješeno.
Međutim, tada se tek suočite s neefikasnim sustavom kad treba raditi u našu korist. Što se dogodilo? On ima pravomoćno sudsko rješenje, ali se na Fini i dalje ništa ne događa. On je i dalje blokiran. Zašto? Jer sutkinja s nadležnog suda nije dostavila presudu koju je trebala dostaviti. Jer agencija kojoj je sve platio nakon gotovo dvije godine nije mu izdala potvrdu da više nema duga. Jer banka koja je agenciji prodala dug nije dobila nikakvu obavijest od agencije niti je Fini poslala dopis da se briše dug koji stoji i dalje zabilježen. I još stoji dug o nekakvim sudskim troškovima koji je u zastari, jer je prošlo više od osam godina, ali i dalje stoji zabilježba i nitko ne zna kako je maknuti. Sve to i dalje bi stajalo na mjestu, unatoč sudskoj presudi, da moj čitatelj nije sam uzeo sve u svoje ruke.
Prvo je tražio da mu se sve izlista na Fini i zatim je sjeo na telefon. Zvao sve uključene, od sutkinje do agencije i banke, i odjednom su mu se svi ispričavali što, , nisu napravili svoj posao, i odmah će oni to riješiti. Što njemu vrijede isprike ako svoj posao nisu napravili bez njegova nazivanja? I koliko je takvih slučajeva? Kad trebaju uzeti novac, kad trebaju naplatiti, sustav nas nikako neće zaboraviti i zaobići. Sve će napraviti da nam uzme novac. I ne treba mu nikakav poticaj sa strane. Ali kad sustav treba učiniti nešto u našu korist, onda se pokaže sva njegova nakaradnost i neučinkovitost.
Čudimo se onda što su toliki ljudi već pobjegli iz zemlje i još će bježati, jer bježe u uređenije države? Evo, novo istraživanje kanadskog Fraser Instituta o ekonomskim slobodama u svijetu, objavljeno 10. rujna, opet je utvrdilo da Hrvatska i dalje ima kritičan rezultat u području neovisnosti pravosuđa, u nepristranosti sudova i u pogledu integriteta pravnog sustava, gdje je Hrvatska u dvogodišnjem razdoblju zabilježila blagi pad! Umjesto naprijed, mi i dalje natrag! Istina, istraživanje se odnosi na podatke iz 2018., ali nismo valjda toliki optimisti da se do danas nešto puno popravilo?
E da ovakav prilog imaju muda na HTV-u stavit na dnevnik. A ne se čmarit "dubokoj državi."