Iz pouzdanih izvora doznajem kako su prošlotjedni “sud javnosti” u Ministarstvu uprave doživjeli kao prijeki sud. Jer, okolnosti o kojima sam pisao temeljem objava u medijima nisu onakve kako sam ih prezentirao. Ministru Lovri Kuščeviću predbacio sam tri mjeseca razmišljanja iako su liste do 6. rujna bile u Hrvatskom saboru. Također, odlukom Agencije za zaštitu osobnih podataka, a ne ministrovom, inicijativama nije omogućen uvid u podatke stvarnih osoba kojima pripada pogrešno napisan OIB, već jedino preko predstavnika DIP-a.
Ipak je opravdana zaštita podataka koje potpisnici nisu dali inicijativama, a pogotovo osoba koje nisu potpisnici inicijativa. Druga je stvar je li se tajnost mogla zaštititi potpisivanjem obveze čuvanja kao što se i APIS IT obvezao da će kao poslovnu tajnu čuvati sve podatke koje dozna.
Međutim, vladajuća hijerarhija iz nekog razloga nije htjela da se ta istina artikulira i pod cijenu prepuštanja tihoj patnji. Ponašaju se kao tipičan krivac koji svjestan svoje pogreške samoprijekorno podnosi i ono što mu se nadoda. Doduše, ovako sav rizik eventualne neistinitosti preuzima potpisnik ovih redaka. Moj izvor me uvjerava kako je uvažen svaki potpis, pa i paraf, bez obzira na čitkost.
Što je sukladno Zakonu o referendumu koji ne definira je li to službeni ili najčešće korišteni potpis, jesu li dovoljni inicijali ili i znak. Ocjena “čitkosti” odnosila se na ime i prezime i OIB, premda to nije zakonski uvjet pa niti je normirano što je “čitko” ili “nečitko”.
Recimo, dr. Natalija Kanački “jasno” je vidjela “Anamarija” gdje je pisalo “Andrija”. U slučaju Zrno, kad se preko OIB-a zna identitet, može se razabrati da je napisano Zrno. Doduše, inicijative su samoinicijativno na dnu potpisnih lista stavile uputu da podatke treba upisati čitko velikim tiskanim slovima, vjerojatno zato što iako to nije zakonski uvjet za valjanost potpisa, to ipak vrijedi do razumnih granica nečitkosti. No, taj je uvjet, iako ga zakon nema, unesen u ugovor o provjeri potpisa Ministarstva uprave s APIS-om: “točno i čitko navedeno ime i prezime potpisnika (ime i prezime identično upisanom u Registru birača) te ispravan i potpun OIB”.
Iz toga su Povjerenstvo i APIS izvukli četiri kategorije nevaljanih potpisa, dok je peta bila prazan redak uključujući i prekrižene, prepravljene i nadopunjavane podatke, za što također nema zakonskog pokrića. Čini se da je toga bilo svjesno i Povjerenstvo pa podebljavanje slova i brojki nisu smatrali neispravnim. Uz to, sami su dodali još pet kriterija. Tako je uvažen izostanak crtice ili drugačiji poredak riječi u imenu i prezimenu, izostanak preglasa, te razlike u imenu “Đ” i “DJ”, te “GJ” i “DJ”. Jer se i u evidencijama različito navode. Ali, sve druge razlike, recimo “Krešimir” i “Krešo”, “Dragutin” i “Drago”, ili u jednoj znamenki OIB-a, nije uvažavano.
Zakon ne propisuje koje ime i prezime treba upisati. Ministarstvo uprave je nametnulo kriterij upisa u Registru birača, dok je Povjerenstvo, očito svjesno zakonske nedorečenosti, to proširilo na istovjetnost imena i prezimena bilo kojem unosu u službenim evidencijama. Pritom je nejasno zašto skraćeno ime ili prezime, uz ispravan OIB i potpis, ne bi trebalo priznati kao valjano izraženu volju.
I to u fazi koja je predvorje referenduma, u kojoj i po ocjeni Ustavnog suda ne vrijede sva ona pravna načela kao od trenutka kad se donese odluka o održavanju referenduma, pa je stoga zanemareno i bezakonje Vojka Obersnela oko onemogućavanja prikupljanja potpisa. Ako je već pristup tako rigorozan, onda je najpoštenije ići do kraja i provjeriti stvarnu volju potpisnika. Jer, tip feler na jednoj znamenki nastao u prepisivanju ili memoriranju OIB-a, ništa ne mijenja.
Zakon o referendumu pa ni Hrvatski sabor nije ovlastio ministra uprave da određuje kriterije valjanosti potpisa, a nije mogao, niti je prenio tu ovlast na Povjerenstvo. Po svemu sudeći Apis i Povjerenstvo su profesionalno odradili posao, ali prema subjektivno postavljenim kriterijima. Netko bi nametnuo drugačije, blaže ili strože. U korist ili na štetu narodnih inicijativa!?
Pri tomu i nakon objašnjenja kako se nije htjelo unositi zabunu ostaje nejasno zašto nisu po vrstama specificirane neispravnosti za po tridesetak tisuća neispravnih potpisa, dok su zasebno bilježene stotine maloljetnika, preminulih i stranaca. Riječ je o potpisivanju narodne inicijative, a ne pravnog ugovora.
Inače, najbolje je da se potpisi skupljaju kod javnog bilježnika. Inicijative su potpisale stotine tisuća ljudi, potrošili smo milijun kuna na provjeru potpisa uz proizvoljne kriterije ministra i članova Povjerenstva. A zašto? Ponovimo opet, kako bi se cjepidlačenjem spriječilo da Ustavni sud jednom za svagda pitamo jesu li referendumska pitanja uopće dopuštena.
Sve u svemu svakome normalnom Hrvatu i građaninu RH je jasno da te lažljive, nesposobne i odnarođene partije treba tretirati kao četnike.