Zašto na HTV-ovu sučeljavanju predsjedničkih kandidata nije postavljeno nijedno pitanje o gospodarstvu, standardu građana, siromaštvu u zemlji i masovnom iseljavanju Hrvata? Očito zato što razgovor o tim temama nekome ne bi odgovarao, što bi se razgolila sadašnja vlast, kojoj je odano vodstvo HRT-a što ga je ona imenovala, te bi se pokazalo da stanje u zemlji ni izdaleka nije onakvo kakvim ga ona prikazuje. Ali i bez toga se vidjelo da kandidati zaslužuju poštovanje, čak i oni koji nemaju nikakve šanse za pobjedu ili oni, poput Juričana i Pernara, koji se natječu za Pantovčak samo kako bi zabavljali narod. Utoliko je i sučeljavanje bilo najgledljivije u trenucima kad je bilo najzabavnije.
U ozbiljnom pak dijelu iznova je bila najozbiljnija sadašnja predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, koja se među ostalim usprotivila nerealnim obećanjima nekih kandidata koji tim obećanjima nastoje zavesti birače koje bi, kad bi bili izabrani, sigurno iznevjerili. Jer, kao što je istaknuo Mislav Kolakušić, sadašnje su ovlasti predsjednika u upravljanju zemljom vrlo male pa on služi kao predstava. Ali ni to nije malo, predsjednik je za narod autoritet koji državu čini državom i zacijelo ljudi osjećaju vodi li je ili ne vodi po njihovim očekivanjima.
Ta autoritativnost koju je na Pantovčaku stvorio Tuđman te je ostavio svojim nasljednicima postoji i danas. Ona je naslijeđena i iz vremena monarha koji ni danas nije iščeznuo iz mentaliteta naroda. I što god o njima mislili, i Mesić i Josipović i Kolinda, zahvaljujući i tom naslijeđu, imali su u svojim mandatima ugled u javnosti veći od premijera i drugih političara iz izvršne vlasti. Napokon, o svemu su mogli izricati svoje sudove i mišljenja a za razliku od Tuđmana ni za što nisu bili odgovorni. Malo je tko od sadašnjih kandidata pokazao da ima tu težinu dosadašnjih predsjednika, što Kolindi daje veliku prednost i što njezini protukandidati teško podnose, pa na sučeljavanju nije bilo gotovo nijednog od njih deset koji nisu pucali na njezinu utvrdu.
Ali tko zna, u glasačima ima nešto iracionalno, nešto što ih opredjeljuje za određenog kandidata po odjeku koji ima u javnosti i po nekoj privlačnosti koja nema veze s realnošću ili nerealnošću njegovih obećanja. Ti iracionalni valovi dotalasali su i neke stranke i neke predsjedničke kandidate, na primjer, Budišin HSLS i Račanov SDP te Mesića, do Banskih dvora i do Pantovčaka da bi se poslije vidjelo kako je to bio pogrešan izbor.
Najveća opasnost za Kolindu je upravo ta iracionalnost koja bi mogla odlučiti izbor za drugi krug. Svi su racionalni razlozi na njezinoj strani – i pet godina uspješnog predsjedničkog mandata, i neusporedivo najbogatija politička biografija, i ugled u zemlji te u svijetu, gdje se Hrvatska danas prepoznaje po njoj, po jezicima koje govori, po inicijativama koje poduzima, po uspješnom snalaženju u odnosu s dvjema suprotstavljenim silama, Amerikom i Rusijom, po svjetskim odjecima njezina navijačkog poistovjećivanja s hrvatskim sportašima, pogotovo nogometašima na velikim svjetskim natjecanjima. Osim Tuđmana, koji je u drugim uvjetima suvereno komunicirao sa svjetskim moćnicima i s cijelom međunarodnom zajednicom, Hrvatska do Kolinde Grabar-Kitarović i nije imala političara svjetskog formata i svjetske prepoznatljivosti. Ali radi javnosti, radi ljudi koji vide nevolje i nedaće u društvu u kojem žive, radi istine, treba uporno ponavljati kako predsjednik hrvatske države osim svoje simbolične uloge nema osobita značenja. To nije ni sreća ni nesreća, mnoge države u svijetu imaju predsjednike kao figure s manjim ovlastima nego u Hrvatskoj. Stoga treba biti realan i reći – ovi izbori koji će biti preksutra za Hrvatsku, njezino gospodarstvo, standard građana, za sprečavanje iseljavanja, za ublažavanje siromaštva, za školstvo, zdravstvo i druga područja važna za državu nemaju velikog značenja. Možda im je od pitanja tko će biti izabran mnogo veće značenje u odmjeravanju političke moći u zemlji, u prvom redu moći i jedinstva ili nejedinstva HDZ-a.
Ne pobijedi li Kolinda, što je malo vjerojatno, neće za to biti kriva ona nego Plenković i HDZ sa svojim skretanjem ulijevo, s prihvaćanjem Istanbulske konvencije, Marakeškog sporazuma i s koaliranjem sa strankama poput HNS-a i SDSS-a koje su bitna suprotnost Tuđmanovu HDZ-u. Glavni Kolindini takmaci znali su gdje treba udarati, u Plenkovića i HDZ, pa će preksutrašnje glasovanje biti znakovito za iduće i parlamentarne izbore i za izbore u vladajućoj stranci.
>> Pogledajte video: Sučeljavanje predsjedničkih kandidata
Glas za Kolindu Plenković je glas za Katarinu Peović i Dejana Kovača. To je hrvatska realnost bez obzira što pričali Milijan Brkić i Petar Škorić.