Potpisivanje ugovora o dodjeli gotovo 200 milijuna kuna nepovratnih sredstava Europske unije za nabavu megaračunala koje će biti korišteno za znanstvena istraživanja i prikupljanje podataka najveća je domaća znanstvena vijest u proteklih nekoliko tjedana. A nije ni do kraja istinita. Za taj se novac, naime, ne nabavlja jedno megaračunalo jer riječ je o nečemu puno kompleksnijem i važnijem za dugoročan razvoj znanosti u nas. Projektu je ime Hrvatski znanstveni i obrazovni oblak – HR-ZOO, a nositelj mu je Srce, čiji će partneri u dovršenju koje će trajati 36 mjeseci biti i Sveučilište u Rijeci, Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku, Sveučilište u Splitu, Sveučilište u Zagrebu, Institut Ruđer Bošković te Hrvatska akademska i istraživačka mreža CARNET.
Već na temelju tog popisa jasno je da se neće raditi tek o nekom superračunalu poput klastera Isabella u Srcu ili Bure na Sveučilištu u Rijeci, nego o nečemu daleko većem i dugoročnijem. HR-ZOO predstavljat će distribuiranu nacionalnu e-infrastrukturu računalnih, spremišnih i mrežnih resursa različitih namjena, kojoj je svrha jačanje kapaciteta hrvatske akademske i istraživačke zajednice za istraživanja, tehnološki razvoj i inovacije. Projekt predviđa uspostavu mreže od pet sjedišta u četiri grada: Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku. Voditelj je projekta HR-ZOO Ivan Marić, zamjenik ravnatelja Srca, ali i čovjek koji je prije 25 godina vodio tim Srca, ustanove koja je izgradnjom akademske mreže CARNet i spojem na Austriju uvela internet u Hrvatsku.
Računalstvo u oblacima
Rijetki dobivaju priliku ispisivati povijest dvaput u životu...
– Kad govorimo o e-infrastrukturi, govorimo o kompleksnom sustavu. Projektom će se uspostaviti bogat portfelj naprednih usluga na sagrađenim IKT komponentama. Prvo će se sagraditi moderna podatkovna sjedišta u četiri grada, u Zagrebu, uredit će se postojeći podatkovni centar u zgradi Srca te novi podatkovni centar u znanstveno-učilišnom kampusu na Borongaju, u Splitu u zgradi FESB-a, u Rijeci u kampusu na Trsatu te u Osijeku u sklopu studentskog doma. Ti će prostori biti uređeni sustavima koji će omogućavati adekvatne uvjete za prihvat i udomljavanje računalne, spremišne i mrežne opreme. To radimo sa sveučilištima, partnerima u ovom projektu, jer je jedna od ideja vodilja projekta da na sveučilištima u novosagrađenim podatkovnim sjedištima konsolidiramo opremu koja se trenutačno nalazi raštrkana po fakultetima, smještena u većini slučajeva u neadekvatnim prostornim uvjetima.
Zatim ćemo provesti nabavu i instalaciju aktivne opreme u tim prostorima, računalne, spremišne i mrežne, a cilj je gradnja privatnog “oblaka” sustava znanosti i visokog obrazovanja. Računalna komponenta “oblaka” imat će nekoliko komponenti, računalstvo visokih performansi (HPC), računalstvo visoke propusnosti (HTC), a treća je komponenta cloud, virtualni strojevi iz oblaka, koja je danas najčešći oblik koji se veže uz paradigmu računalstva u oblacima. Sve tri komponente ciljano će biti građene za zadovoljavanje potreba pojedinih skupina korisnika. Tako će komponente HPC i HTC koristiti manji broj znanstvenika, oni čiji projekti zahtijevaju takav tip računalstva – kaže Ivan Marić.
Dodaje da će fakulteti moći u oblaku dobiti virtualni server i spremišne kapacitete, dakle imat će mogućnost svog privatnog internetskog servera iz oblaka HR-ZOO.
– Moderna znanost, kao i moderno obrazovanje, izgradnjom HR-ZOO-a dobit će mogućnost daljnjih iskoraka, ali i ravnopravno sudjelovanje u paneuropskim i globalnim znanstvenim i visokoobrazovnim projektima i inicijativama. Uspostavljeni resursi, odnosno set usluga HR-ZOO-a bit će neizostavan alat svakom znanstveniku, odnosno nastavniku u njegovu svakodnevnom radu – objašnjava Marić.
Temeljnu e-infrastrukturu sustava znanosti i obrazovanja Srce je izgrađivalo posljednjih 20-ak godina (HPC klaster Isabella, HTC infrastruktura CRO GRID, Cloud usluge), no nikada u kapacitetu koji bi bio odgovarajući za sustav znanosti i visokog obrazovanja. Sjajna se prilika ukazala dostupnošću kohezijskih, odnosno strukturnih fondova iz kojih je došlo 85% od ukupno potrebnih 196,8 milijuna kuna.
– Resursi koje ćemo graditi projektom HR-ZOO uvećat će se i do 40 puta – tumači Marić. Primjerice, međugradske veze između sjedišta HR-ZOO-a ići će kroz CARNET gdje je sada ta propusnost 10 gigabita u sekundi, a HR-ZOO-om povećat će se na dva puta 100 gigabita u sekundi. Što se tiče spremišnih kapaciteta, planiramo izgraditi ukupno 50-60 petabajta različitih karakteristika (1 petabajt je 1000 terabajta, odnosno 10 na 15 bajta), dok su današnji kapaciteti nekoliko petabajta. Kod HPC komponente cilj je da izgradimo sustav veličine jedan do dva petaflopsa (eng. FLoating point OPerations per Second, mjerna jedinica koja se koristi pri mjerenju brzine procesora), za usporedbu sadašnji kapacitet Isabelle u Srcu je 50-ak teraflopsa. Kad govorimo o HTC komponenti, tada želimo dobiti oko 20.000 procesorskih jezgri, sadašnji je naš kapacitet oko tisuću procesorskih jezgri. Onda je tu cloud computing, a danas Srce ima infrastrukturu koja omogućava oko 450 virtualnih servera. Naš je plan instalirati resurs koji će pokrivati 1800 redundantnih virtualnih servera, to znači sveukupno 3600 servera – kaže Marić.
– Na projektu ćemo zaposliti 15 većinom ICT stručnjaka koji će održavati tu opremu, ali isto tako prvi put uspostavljamo, tj. nastojimo izraditi koncepte e-znanstvenika, tim koji će biti aktivna podrška znanstvenicima i nastavnicima u promociji i korištenju usluga HR-ZOO-a – kaže voditelj projekta HR-ZOO u Srcu.
Kultura dijeljenja
Sve što se do danas događa, nastavlja Marić, pogotovo u ovoj eri big data dovelo je do toga da je moderna znanost nezamisliva bez tih resursa. Izračuni koji su nekada trajali mjesecima, pa čak i godinama, danas se, zahvaljujući jakim računalnim resursima te vezanim algoritmima, dobivaju mjereno satima ili danima. Znanost se jednom riječju – ubrzala.
Posebno je važno istaknuti potrebu usklađenosti ulaganja u znanost, odnosno u temeljnu e-infrastrukturu. Nedavno uspostavljene istraživačke infrastrukture poput znanstvenih centara izvrsnosti ili projekata koje financira Hrvatska zaklada za znanost predstavljaju buduće korisnike usluga HR-ZOO-a. Otud nužnost ranog propitivanja IKT potreba tih istraživačkih skupina kao ulaza za graditelje e-infrastrukture. Resursi koje gradimo projektom zajednici će biti na raspolaganju u punom servisnom opsegu u prvoj polovici 2021. godine.
– Pri tome je važno da svi moramo prihvatiti kulturu dijeljenja resursa, sada resurs koristimo zajedno. Jer, pokazalo se da je zajednička infrastruktura daleko učinkovitija nego kada imamo više izoliranih, nepovezanih otoka čiji se resursi nikada ne iskoriste do kraja. Mi u Srcu imamo takva iskustva, dok se iskoristivost naših, zajedničkih, naprednih računalnih resursa kreće u granicama 95-100 posto, iskorištenost resursa pojedinaca puno je manja – govori zamjenik ravnatelja Srca.
I na kraju, kako izgleda financijska konstrukcija projekta?
– Nešto manje od 60 milijuna kuna, odnosno 30 posto ukupnog iznosa, potrošit će se na uređenje sjedišta, oko 120 milijuna, ili 60 posto, otići će na računalno-spremišne mrežne resurse i međugradske spojeve CARNET-a, a ostatak na ostale troškove, upravljanje projektom i zapošljavanje ljudi te određenu količinu znanstvenog softvera. Nakon završetka investicije operativni troškovi održavanja hladnog pogona i plaće ljudi bit će u iznosu oko osam milijuna kuna. HR-ZOO neće biti komercijaliziran u smislu da će ga moći koristiti bilo tko, nego će ponajprije služiti znanosti i visokom obrazovanju, što uključuje i suradnju s gospodarstvom i javnim sektorom – objasnio nam je Ivan Marić.
Pogledajte video o blindiranim MUP-ovim Mercedesima:
