Subota 20. ožujka
Kad bi htjela, država bi mogla pomoći u stambenom zbrinjavanju mladih ljudi
Kakav god je bio, u komunizmu je bilo neke brige o stanovima. Među ostalim, u poduzećima i općinskim upravama postojali su popisi građana koji su ih čekali pa su ih mnogi i dočekali. U samostalnoj Hrvatskoj mogli su te stanove vrlo povoljno otkupiti, što je bio jedan od velikih dobitaka u novoj državi. Ali osim određene novčane pomoći koju mladi za kupnju stana dobivaju od države, sustavne skrbi o stambenom zbrinjavanju nema. Plaće su male, ni one veće nisu bogzna kolike, a podstanarstvo je skupo, da ne govorimo o tome koliko su skupi stanovi koji se prodaju. Stoga se na hladnom početku proljeća kao poseban dah topline mogla doživjeti novinska vijest o poduzetniku koji je sagradio dvije stambene zgrade za svoje radnike koji će četvorni metar platiti upola manje nego što je njega koštao. Riječ je o Miji Pašaliću, vlasniku tvrtke Apfel u Makarskoj, koja se bavi opremanjem hotela, restorana i kafića – od kuhinja, šankova, stolova, stolaca pa sve do čaša, i to u cijeloj Hrvatskoj. Eto izazova za druge poduzetnike, ali i za Plenkovića i vlast da učine nešto za imovinu hrvatskih ljudi nakon što smo strancima omogućili da zarade i zarađuju milijarde na kupnji i iskorištavanju tolike hrvatske imovine.
Nedjelja 21. ožujka
Otkako se odvojila od Jugoslavije, sport je u Hrvatskoj procvao
Ponetko zna reći da bi za hrvatski sport bilo bolje da se održala Jugoslavija koja je osvajala “hrpe medalja”. No otkako je samostalna, Hrvatska je osvojila više medalja nego cijela bivša država. Čitam tekst pod naslovom – “Ovo pokazuje da je Hrvatska vladar regije iako nije najveća država bivše Jugoslavije”. To jest, u velikim nogometnim natjecanjima imamo više nastupa, čak jedanaest, nego sve države bivše SFRJ zajedno! A da je nogomet za Hrvatsku, kao i druge države, najbolja promidžba, pokazuje i najnoviji Dinamov uspjeh u Europskoj ligi, koji je imao velikog odjeka u Europi, a pogotovo u državama s kojima smo nekad bili zajedno. Ante Kostelić je jednom izjavio: “Onog trenutka kad je Tuđman održao onaj poznati govor, ja sam u svoj skijaški dnevnik napisao: ‘Kucnuo je čas, moj čas’. I tako su nastali Ivica i Janica... Nikada nijedan drugi čovjek (u bivšoj državi, op. M. I.)) koji nije bio Slovenac ili nije pristao biti Slovenac... nije prismrdio Svjetskom kupu... Da nije bilo Tuđmana, ne bi bilo ni Janice i Ivice.” Ako niste znali ili ste zaboravili – sve međunarodne uspjehe sportaša iz bivše države Srbi su upisali u svoju sportsku povijest, a svojatali su ih i u komunističkoj Jugoslaviji.
Ponedjeljak 22. ožujka
Srbi su ubili ili svrgnuli gotovo sve svoje vladare
Srbijanska je vlada u svom priopćenju uhićenog Veljka Belivuka, poznatog kao Velja Nevolja, nazvala “brutalnim mafijašem” te izrazila “odlučnost da se obuzdaju kriminalne bande”. A sam predsjednik Vučić je rekao: “Naša poruka je da smo završili s ovom bandom”. Ali New York Times piše o vezi srbijanske vlade i Belivuka, pa citira predsjednika nogometnog sindikata Nezavisnost Mirka Poledicu. On tvrdi da “nogometne huligane u Srbiji kontrolira država” i da “oni rade ono što im država naredi”, a toliko su “zastrašujuća sila da je nadzor nad njima uvijek bio prioritet svake vlade koja želi izbjeći nevolje i ostati na vlasti”. Očito vlada ubijenog premijera Zorana Đinđića nije kriminalce djelotvorno nadzirala, pa je Đinđić ubijen. Tako je ušao na popis srpskih vladara koji su, većina njih, ubijeni, svrgnuti ili su abdicirali. O tome ponekad pišu srbijanski mediji, koji podsjećaju kako Europa Srbe smatra kraljoubojicama, pa tako nabrajaju 25 svojih poglavara koji su doživjeli takvu sudbinu, od Časlava Klonimirovića i Stefana Dečanskog do Zorana Đinđića i Slobodana Miloševića. Kad vidi taj popis, Aleksandar Vučić, kojemu je Belivuk osiguravao inauguraciju 2017. godine, ima o čemu razmišljati.
Utorak 23. ožujka
Gospu u Međugorju razveselit će bratstvo Mamića i Vučića
Zdravko Mamić vrlo često kao snažan argument navodi svoju naklonost prema Srbima i Srbiji i njihovim nogometnim klubovima te poznanstva s važnim ljudima iz susjedstva. A jedan od njih je ni manje ni više nego srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, pa se Mamić hvali: “Također, prije dva mjeseca me je zvao Aleksandar Vučić i obećao da će biti domaćin u jednom beogradskom restoranu. Čekam da formalno budem njegov gost. Vučić ima poštovanje prema mom radu, nogometni je čovjek, a i bezbroj puta me je hvalio.” Šteta što im društvo neće moći činiti još jedna poznata osoba iz BiH, Radovan Karadžić, “srpski junak” kojega je na ratištu u toj zemlji Vučić obilazio kao pratnja Vojislava Šešelja. No zato će za ručkom ili večerom moći oživjeti uspomene iz Vukovara, Škabrnje, Srebrenice i Gline, gdje je srpski predsjednik održao znameniti govor. I moći se žaliti – Vučić kako je izgubio “srpske zemlje” u Hrvatskoj, a Mamić – cijelu Hrvatsku. Naravno, očekuje se i da Mamić zauzvrat pozove Vučića u Međugorje. Tamo će ih dočekati Gospa, sretna što se grle pravoslavac i katolik, izdanci iste kršćanske vjere, jedan srpski ratni krvolok, drugi po pravomoćnoj presudi hrvatski kriminalac.
Srijeda 24. ožujka
Kako HDZ i Plenković u RH ni s čim nemaju veze
Zamišljam javnu istragu protiv Plenkovića i HDZ-a. Istražitelj: “Gospodine premijeru, sudstvo je u Hrvatskoj korumpirano”. Premijer: “Ma kakve veze sa sudstvom imamo HDZ i ja!?” Istražitelj: “Gospodine premijeru, u državnim službama mjesta dobivaju ljudi po stranačkim i sličnim povlasticama.” Premijer: “Ma kakve veze sa zapošljavanjem imamo HDZ i ja!?” Istražitelj: “Gospodine premijeru, među zemljama smo u EU koje imaju najmanje cijepljenih protiv korone.” Premijer: “Ma kakve veze s cijepljenjem imamo HDZ i ja!?” Istražitelj: “Gospodine premijeru, u Zagrebu poslije potresa još nije obnovljena nijedna zgrada.” Premijer: “Ma kakve veze s obnovom oštećenih kuća imamo HDZ i ja!?” Istražitelj: “Gospodine premijeru, gospodarstvo nam je u vrijeme pandemije oslabilo više nego gotovo igdje u Europi”. Premijer: “Ma kakve veze s gospodarstvom imamo HDZ i ja?” Istražitelj: “Gospodine premijeru, na ljestvicama uspješnosti u EU pri dnu smo ili na samom dnu, a na ljestvicama korupcije i drugih zala (iseljavanje, alkoholizam, drogiranje...)pri samom smo vrhu.” Premijer: “Ma kakve veze s ljestvicama imamo HDZ i ja!?” Istražitelj: “Ali gospodine premijeru, sve se to događa u Hrvatskoj.” Premijer: “Ma kakve veze s Hrvatskom imamo HDZ i ja!?”
Četvrtak 25. ožujka
Hoće li budućnost čitati Ustav kao i Milanović
I poslije za njega nepovoljne odluke Ustavnog suda, Zoran Milanović ustrajava na svojoj kandidatkinji za predsjednika Vrhovnog suda Zlati Đurđević – “i HDZ će, koliko god im to teško padalo, morati glasati o njoj”. No da ponovimo – Milanović brani svoje ustavne ovlasti, ali i vraća uslugu gospođi koja je stala na njegovu stranu kad je donesen lex Perković. Jedan od rijetkih koji ga podupire, Ante Nobilo, bio je branitelj anđeoskog Perkovića, te plješće predsjedniku jer želi “provjetriti pravosuđe”. I tako se kompletira “Perkovićeva ekipa”. S istom partizanskom kurčevitošću s kojom je branio lex Perković sada je Milanović pravila po kojima se bira predsjednik VS-a proglasio neustavnima i mimo njih predložio svoga kandidata. No odbili su ga i Sabor i Ustavni sud. Pa je li povio kralježnicu ili se nastavio inatiti, je li narušio autoritet predsjednika? Ili će, što god tko mislio o Milanoviću, neko buduće vrijeme i neki budući odnos političkih snaga kao i on pročitati Ustav u kojem piše da predsjednika Vrhovnog suda “na prijedlog Predsjednika Republike bira i razrješuje Hrvatski sabor.” I to ne može promijeniti nikakvo glasanje, koliko god njegov ishod bio uvjerljiv, makar i 9:4.
Petak 26. ožujka
Zašto HTV voli propagatore četništva
Danima u javnosti odjekuje izjava patrijarha SPC-a Porfirija u Dnevniku HTV-a da su neka mjesta u Stepinčevim pismima “duboko problematična”. Većina je Hrvata zgranuta, mons. Juraj Batelja odgovara patrijarhu i tvrdi da u pismima nema ništa protukršćansko, prosvjeduje HRT-u, nazivajući ga Porfirijevom dalekovidnicom, pišu i traže ostavke generali i intelektualci... I zašto sve to? Zato što je Porfirije iznimna osobnost, jer nije mala stvar da je kao jedan od poglavara Srpske pravoslavne crkve u Kanadi pjevao četničke pjesme, što se nikad nije usprotivio svome prethodniku Irineju koji je Stepinca nazvao “ustaškim vikarom” i što je sad na čelu Crkve koja je prije petnaestak godina svetima proglasila dvojicu četničkih koljača – Milorada Vukojičića Macu i Slobodana Šiljka. Za televiziju na kojoj se Domovinski rat naziva građanskim, na kojoj se blati Tuđman i njegovo državotvorstvo, na kojoj Ivo Goldstein traži da se Hrvatska razračuna sa Stepinčevom ostavštinom, normalno je da objavljuje razgovor s Porfirijem, kao što je bilo normalno da se u emisije zove Miloševićeva ministra i najvećeg propagatora četništva u Srbiji Aleksandra Tijanića. Sprem’te se, sprem’te, pretplatnici HRT-a!
Sve o stanju u Hrvatskoj i odnosu sa Srbijom vidi u objašnjenju g. Ivice Šole u talk show Tihomira Dujmovića od 25.3.2021. na youtube. Nešto smo i slutili, ali, koje otrježnjenje.