Srbi, glasajte! Neprijatelji brane da se čuje o genocidu u Jasenovcu! Pomozimo našem filmu “Dara iz Jasenovca”. Tako je nedavno beogradski režimski tabloid Informer pozivao svoje čitatelje da se uključe u kampanju podizanja rejtinga igranom filmu Predraga Antonijevića na IMDB-u, najvećoj internetskoj bazi podataka o filmovima. Naime, korisnici IMDB-a imaju mogućnost dati svakom filmu koji su vidjeli ocjenu od 1 do 10, a tako dobivena prosječna ocjena mnogim je filmofilima često polazišna točka u informiranju o kvaliteti nekog naslova.
Da takav potpuno demokratičan način ocjenjivanja filmova funkcionira, svjedoči i lista najboljih filmova prema ocjenama korisnika IMDB-a. Naravno, s obzirom na masovnost i širinu glasačke baze, sasvim je normalno što se među prvih deset najbolje ocijenjenih filmova nalaze hollywoodski blockbusteri iz serijala o Batmanu ili Gospodaru prstenova. Ali, već godinama je uvjerljivo na prvom mjestu drama “Iskupljenje u Shawshanku” iz 1994., s nezaboravnim ulogama Tima Robbinsa i Morgana Freemana. Na drugom i trećem mjestu su Coppolini klasici “Kum 1” i “Kum 2”. To što trećeg nastavka mafijaške sage nema ni blizu vrha liste dodatno potvrđuje dobar ukus tog globalnog filmskog žirija. Među prvih deset filmova je i “Dvanaest gnjevnih ljudi” Sidneya Lumeta iz 1957., kao i Tarantinov “Pulp Fiction”.
O kritičnosti pak svjedoči to što prosječna ocjena prvog na listi remek-djela “Iskupljenje u Shawshanku” varira između 9,2 i 9,3 na temelju ocjena koje je do sada ostavilo više od 2,3 milijuna glasača. E, da ukupan broj glasača nije također važan kriterij za uvrštenje na IMDB-ovu listu najboljih filmova svih vremena, srpski film “Dara iz Jasenovca” s trenutačnom prosječnom ocjenom 8,7 (barem u trenutku pisanja ove kolumne) sada bi se već nalazio na toj listi na visokom 13. ili 14. mjestu, negdje između “Dvije kule” iz serijala “Gospodar prstenova” i petog nastavka “Ratova zvijezda” “Imperija uzvraća udarac”.
Pedesetak tisuća ocjena, koliko je do sada skupila “Dara iz Jasenovca”, u tom kontekstu je zanemariv broj. No u ovom slučaju on ionako nema ama baš nikakve veze s kvalitetom filma, nego isključivo s propagandnom mašinerijom u koju je “Dara iz Jasenovca” kao prvi igrani film o zloglasnom ustaškom koncentracijskom logoru upregnuta. O tome govori i citirani naslov iz Informera, ispod kojeg stoji i ovaj podnaslov: “Dara iz Jasenovca, srpski film koji je kandidat za Oskara, a koji govori o hrvatskom genocidu nad Srbima u NDH, na udaru je neprijatelja Srbije”. Pa još jedna rečenica: “Oni organizovano obaraju ocenu filma koja je do sada iznosila 9,8, a posle uspešnih napada srpskih neprijatelja ona je pala na 9,2.”
Eto, neprijatelji Srbije u međuvremenu su bili očito uporniji od srpskih patriota pa je, kako rekoh, trenutačno prosječna ocjena filma još uvijek visokih 8,7. To nadmetanje primijetili su i administratori IMDB-a, zbog čega je ocjenjivanje “Dare” nekoliko dana bilo i obustavljeno, o čemu je Informer također izvijestio kao prvorazrednom skandalu. Istom je listu još u prosincu članak u Obzoru u kojem smo objasnili kontekst politikantskih nadmetanja žrtvama u kojem je svjetlo dana, odnosno mrak kinodvorana, ugledala “Dara iz Jasenovca” bio povod za ovakav naslov: “Hrvati tuku iz svih oružja! Napad na Srbiju i Vučića zato što naša zemlja konačno govori o genocidu u Jasenovcu”.
Sasvim je sigurno da ni jedan posto (a i to je benevolentna procjena) od 50 i nešto tisuća ocjenjivača na IMDB-u, s obje strane barikade, film uopće nije gledalo. Naprosto zato što nisu imali gdje. Naime, problem s “Darom iz Jasenovca”, na koji su se prvi požalili mnogi filmski radnici iz Srbije, bio je upravo način na koji je taj film započeo svoj život pred publikom. Samo zato da bi se zadovoljili uvjeti koje je propisala Američka filmska akademija za strane filmove koji se žele prijaviti u konkurenciju za nagradu Oscar, “Dara iz Jasenovca” je, gotovo bez ikakvih najava, krajem studenog tjedan dana prikazivana u kinu u Gračanici na Kosovu, a potom još samo na jednoj projekciji za novinare u Beogradu. Ah da, i na još jednoj privatnoj projekciji za predsjednika Vučića, koji je smjesta dao i znalačku ocjenu: “Sve je vjerno prikazano”.
U međuvremenu je počela distribucija filma u SAD-u, ali s daleko manje gledatelja nego što je onih koji na IMDB-u štancaju desetke.
Prema dobro upućenim izvorima, Republika Srbija u čitavu je propagandno-marketinšku akciju plasiranja “Dare iz Jasenovca” u Ameriku upumpala najmanje milijun eura, da bi cijela akcija prije nekoliko dana doživjela fijasko kada je objavljen uži izbor od 15 filmova koji su ostali u utrci za oskarovske nominacije u kategoriji najboljeg stranog filma. Među njima nema “Dare”, ali ima “Aide”. U uži izbor ušao je film “Quo vadis, Aida” bosanskohercegovačke scenaristice i redateljice Jasmile Žbanić, s tematikom Srebrenice. Informer, koji je Jasmilu Žbanić već označio kao mrziteljicu Srba (premda u njenom filmu naslovni lik krajnje potresno tumači velikanka srpskog glumišta Jasmina Đuričić), za sada dobro zatomljuje svoj užas.
Ali zato su već otkrili tajne veze između Hrvata i Jaya Weissberga koji je film pokopao u Varietyju, i to u prvom redu zbog loše ili nikako prikrivene srpske nacionalističke, antihrvatske i antikatoličke propagande upakirane u dramu o holokaustu. U međuvremenu je predsjednik Vučić zaključio da nije “Dara” snimljena zbog svijeta, nego zbog srpske djece koja će napokon naučiti što treba o Jasenovcu. Očito mu nimalo ne smeta što se scene nasilja u filmu po svojoj brutalnosti i eksplicitnosti, pomiješane još i s ustaški-kostimiranom scenom sadističkog seksa, prema izjavama rijetkih gledatelja mogu još usporediti samo s mučnim koljačkim prizorom u Zafranovićevoj “Okupaciji u 26 slika”.
Nema ovdje mjesta likovanju, samo tuzi zbog još jednog manipuliranja stvarnim žrtvama stvarnih zločina. No problem s takvom vrištećom propagandom u tome je što joj nitko više ne vjeruje i onda kada govori istinu, upozoravajući, primjerice, na neistinu u kritici objavljenoj u LA Timesu kako su u Jasenovcu najbrojnije žrtve bili Židovi. Ili kada Informer piše da se u novom dokumentarnom filmu o Stepincu prikazanom na HRT-u genocid nad Srbima (gotovo) uopće ne spominje. Ali, to je već naš problem, naša propaganda i naša tuga.
VIDEO Od 12. veljače do 15. svibnja posjetite izložbu "Hrvatska svijetu"
