Na hrvatski jezik već je preveden roman talijanskog filmskog redatelja Paola Sorrentina “Imaju svi pravo” (objavila ga je naklada Vuković&Runjić), a sada je VBZ objavio i Sorrentinovu knjigu “Mladi papa”.
Riječ je o knjizi s podnaslovom “Težina Boga – Evanđelje po Lennyju Belardu” koja se temeljito oslanja na Sorrentinovu više nego zapaženu televizijsku seriju “Mladi papa” čija se druga sezona upravo snima. Dobitnik nagrade u Cannesu, Oscara za najbolji film na stranom jeziku, Zlatnog globusa i Europske filmske nagrade očito se ne želi baviti samo filmom i pisanjem scenarija, nego želi ostaviti traga i u literarnim vodama.
Stoga objavljuje knjige na kojima se nemilice iživljavaju literarni kritičari bruseći svoja pera na potentnoj filmskoj zvijezdi srednje generacije koju te kritike vjerojatno uopće ne uzbuđuju.
“Mladog papu” netom je objavio zagrebački VBZ u prijevodu Snježane Husić i pod uredničkom paskom Irene Španić u ljetno vrijeme kada ljudi imaju više vremena za čitanje knjiga. Na naslovnici knjige prikaz je Rima, ali i lik ljepuškastog i s pravom narcisoidnog britanskog glumca Judea Lawa koji u iznimno gledanoj televizijskoj seriji glumi izmaštanog, ali vrlo realističnog prvog američkog papu Lennyja Belarda.
Ukoričeni “Mladi papa” zapravo je pisan u formi drame u kojoj ne nedostaju ni didaskalije. Iz stranice u stranicu tu se izmjenjuju često vrlo dinamični dijalozi glavnih likova, ponajprije pedesetogodišnjeg pape, njegove duhovne majke i učiteljice sestre Mary, vatikanskog državnog tajnika kardinala Angela Voiella, duhovnog papina oca kardinala Michaela Spencera i papina nerazdvojnog prijatelja iz djetinjstva kardinala Dussoliera. Sorrentinove rečenice su kratke, lapidarne, efektne i ponajprije duhovite.
Ova je knjiga svojevrsni teološki blitzkrieg, bez dubljih slojeva i filozofskih aspiracija. Na mahove je vrlo kritična, ali ne nužno samo prema Katoličkoj crkvi i njezinoj aristokratskoj i još uvijek feudalnoj hijerarhiji, nego i prema društvenim odnosima u svijetu koji su totalno prožeti bjesomučnom utrkom za profitom. Sorrentinov papa više je nego atipičan, čak atipičniji od argentinskog kardinala Bergoglija koji sada vlada kao papa Franjo.
Pio XIII., kako je svojeg papu nazvao Sorrentino, kontroverzan je čak i više od pape Franje, ako je to uopće moguće. Na mahove je konzervativan, na mahove liberalan. Upoznao je ljubav prema ženi, ali se žena odrekao. Opterećen je podrijetlom jer je siroče, ali ipak ne koristi svoje moćne i gotovo neograničene resurse (papa je ipak poglavar najutjecajnije male države na svijetu) da pronađe roditelje. Odbija biti medijski sveprisutan, što je put kojim su išli i sada već sveti papa Ivan Pavao II., ali i aktualni papa Franjo, pa ipak zna jako dobro manipulirati i medijima i pobožnim narodom.
Uostalom, nije slučajno rođen na američkom tlu gdje je baš sve pretvoreno u šoubiznis. Iako se pedesetogodišnji dobrodržeći papa, barem u seksepilnoj televizijskoj interpretaciji Judea Lowea, čini kao osoba koja je jako daleko od bitnih postulata katolicizma, nekim svojim izjavama i stavovima neodoljivo podsjeća na Isusa Krista i njegovu vjersku istinsku čistoću te bezuvjetni idealizam neopterećen mržnjama i religijskim nadmetanjima.
Sorrentino u svojem filmsko-knjiškom razmatranju svećenstva koje je barem u katolicizmu osuđeno na uskratu od seksualnih upražnjavanja ne zaobilazi ni najaktualnije teme kao što su to pedofilija, čak i među najvišim svećenicima, umjetna oplodnja, ali i zloupotreba humanitarnog rada (vidi zanimljiv lik sestre Antonije koja je utemeljiteljica Naselja dobrote, a koja surovo zlostavlja svoje štićenike). Neke je stvarne i poznate osobe suvremenog katolicizma čak i zamaskirao pod izmišljenim imenima, kako bi izbjegao nepotrebne polemike, ali i moguće sudske tužbe.
Stoga je Sorrentinov “Mladi papa” unatoč svojoj bezazlenosti i ležernosti ipak polemično štivo koje ne bježi od postavljanja pravih i neugodnih pitanja zapadnoj civilizaciji na čijem je čelu još uvijek rimski biskup, htjeli mi to priznati ili ne, a ne neki tajnoviti bankarski lobi u kojem se bogataši bave politikom iz dokolice. •
