Olivier Guez je francuski pisac, publicist, novinar i scenarist koji je za svoj drugi roman “Nestanak Josefa Mengelea” lani dobio uglednu francusku nagradu Renaudot. Tri je godine Guez istraživao sve dostupne izvore o po zlu čuvenom njemačkom liječniku Josefu Mengeleu koji je beskrupulozno zlorabio svoje liječničko znanje i potencijalni talent eksperimentirajući s nebrojenim zatvorenicima njemačkoga nacističkog logora Auschwitz.
Stoga u današnjoj Hrvatskoj možda i nema knjige koja bi bila aktualnija od ove Guezove jer otvoreno priča priču o nacističkom zločincu koji je nakon Drugoga svjetskog rata utočište pronašao u Južnoj Americi, i to u raspojasanoj Perónovoj Argentini, gdje se, na jednoj jedrilici u luci Buenos Airesa jedne prosinačke večeri družio i s poglavnikom Nezavisne države Hrvatske Antom Pavelićem. Guez na tu činjenicu podsjeća i svoje čitatelje, s time da uz Pavelićevo ime spominje i brojku od čak 850.000 njegovih “srpskih, židovskih i romskih žrtava”, a opisuje ga kao čovjeka koji se u društvu nacističkih istomišljenika skriva iza šiljaste kozje bradice i tamnih naočala s crnim okvirom.
Francuski je autor u delikatnom i uzbudljivom romanu “Nestanak Josefa Mengelea” istresao nebrojene informacije u gotovo grčevitom, šprinterskom tempu očito se trudeći da što više zbije svoj prozni krajnje dokumentaristički tekst. No, njegova knjiga ipak nije samo publicistički biografski tekst o surovom i iznimno obrazovanom Nijemcu koji je imao i veliki erotski potencijal i složenu obiteljsku situaciju (žena ga je napustila sa sinom, a on se nakon bratove smrti oženio šogoricom).
Anđeo Smrti, kako su mnogi s pravom nazivali Mengelea, ovdje je oslikan u totalu, s jako puno privatnih, pomalo i nevjerojatnih intimnih podataka, s uvjerljivim psihološkim reminiscencijama i prosuđivanjima, s iznimno filmičnim scenama koje su pratile liječnikov buran i na kraju podulji život. Ne treba izgubiti iz vida da je Josef Mengele umro tek 1979. godine, dakle čak tri i pol desetljeća nakon završetka mučnoga i krvavoga Drugog svjetskog rata koji je gotovo uništio europsku kršćansku civilizaciju i njezinu humanističku tradiciju. Iako su ga mnogi pokušali naći, pogotovo profesionalni lovci na nacističke zločince, a onda i fanatični izraelski obavještajci, Mengele je, čini se, umro prirodnom smrću, i to u Brazilu. Barem tako tvrde rezultati preciznih kriminalističkih (i forenzičnih) istraživanja.
Tijekom njegova višegodišnjeg spektakularnog južnoameričkog bijega, skrivali su ga i podržavali najrazličitiji ljudi, i to iz najrazličitijih pobuda. Neki zbog novca, neki zbog uvjerenja, a neki bogme i zbog čudne mješavine strasti i straha. Mengele je cijelo to vrijeme održavao kontakt s prijateljima i najbližim rođacima (koji su imali obiteljsku uspješnu tvrtku Mengele) u Njemačkoj. U Njemačku je čak i putovao, naravno, pod drugim imenom i prezimenom, ali se njemačka vlast baš i nije pretrgla da ga pronađe i raskrinka bez obzira na javno deklariranu denacifikaciju.
Oko Mengelea je postojalo nekoliko slojeva zaštite, a najbolji zaštitnik s paranoičnim napadajima bio si je on sam. Krajnje nepovjerljiv i ekstatičan, zloćudan i uvjeren u svoju nevinost koju je uvjereno i čvrsto branio i pred pravdoljubivim rođenim sinom koji ga se ipak duboko sramio. “Nestanak Josefa Mengelea” doista se čita kao triler, ali i kao lucidna knjiga o južnoameričkim demokracijama koje i te kako koketiraju s autohtonim diktaturama i lokalnim diktatorima, ali i knjiga o zvučnim europskim civilizacijskim kreaturama koje se boje demokracije i vladavine prava.
Među najboljim stranicama ove pitke knjige svakako su one o argentinskoj vladavini pomalo kičastog para Perón (u kojem je glavnu riječ jedno vrijeme vodila eterična Evita), ali i stranice u kojima Guez minuciozno oslikava sve moguće njemačke prebjege koji su bili uvjereni nacisti, a spas su potražili na drugom kraju svijeta i dalje obožavajući operu i svoju germansku kulturu. Je li Guez otključao sve tajne iz Mengeleova života? Možda i nije. Ali je ispričao rijetko sočnu priču o životu toga opasnog zločinca.
>> Pogledajte uspon i pad meksičkog Pabla Escobara, Joaquina "El Chapa" Guzmana
