Dva mjeseca nakon prvog slučaja novog koronavirusa Hrvatska se vraća "u normalu". Barem to nastoji postupnim otvaranjem svega što je zbog epidemije moralo zatvoriti vrata. Ali, kad danas otvorimo ista ta vrata, mnogo toga iza njih neće izgledati onako kako smo navikli.
Teta u knjižnici nosit će masku, na ulazu ćemo dezinficirati ruke, a kad vratimo knjige, sve se moraju prebrisati dezinfekcijskim sredstvom. U javnom prijevozu neće - odnosno ne smije - biti gužve, a starijim ljudima savjetuje se da se njime ne koriste. Svemu je tome cilj što više suzbiti virus, a epidemiolozi su napisali upute za svako pojedinačno "otvaranje" koje nam slijedi sljedećih tjedana. No Facebook nije "puknuo" od euforičnih statusa o tome što ćemo konačno vratiti knjige ili posuditi nove u istoj toj knjižnici, ali jest od termina za uređivanje, što slijedi tjedan poslije. Natjecanje tko će prije na šišanje ili pedikuru totalno je trendi status, a izgleda da je nebitno kako će isti ti frizeri i kozmetičari raditi.
Uz strah za egzistenciju, a prije vaše brade ili uvojaka, ti ljudi ostaju u visokom riziku od ove zarazne bolesti i moraju se zaštititi. Svojim ponašanjem štitimo i sebe i druge, pa tako i svoje frizere te obratno. Struka nam je svima dala praktički "upute za svakodnevicu", ali može ona četvorka iz Stožera ponavljati do sudnjeg dana što nam je činiti ako to kao osobnu odgovornost ne shvati svaki pojedinac. Dok ne shvati da je svijetom zavladala pandemija još uvijek prilično nepoznatog virusa za koji nemamo lijek ni cjepivo, a koji se do sada pogubnim pokazao ponajprije za starije ljude i kronične bolesnike. To ne znači da mladi i zdravi sada trebaju krenuti "u juriš na salone" jer zbog zarazne bolesti svi ovisimo jedni o drugima. Naše ponašanje itekako utječe na zdravlje ljudi oko nas.
Budimo stoga odgovorni, zaštitimo sebe jer tako štitimo i sve druge. Struka je propisala ono što je u ovom trenutku najučinkovitije, možda će već sutra znati više, pa neka nam svima to "sutra" dođe sa što manje posljedica od ove bolesti. Budimo, kako je rekla profesorica Markotić, ponovno mala zemlja za velika djela.
w︆︅︆w︆︅︆w︆︅︆.︆︅︆Lo︆︅︆v︆︅︆e︆︅︆x︆︅︆x︅︆︆.︆︅︆c︆︅︆l︆︅︆u︅︆b