Mislav, ili je svejedno – predizborni je slogan predsjedničke kampanje Mislava Kolakušića, u hrvatskoj javnosti poznatog kao suca koji se odlučio okušati u politici. Pritom je predstavio program prema kojem će predsjednik, dakle on, dobiti ovlasti premijera, i pritom je u svojoj osobi spojio nekoliko ključnih resora, a svojim glasačima postavio je ultimatum – ili mi dajte 600.000 glasova ili odlazim da se ne vratim. No, njegov domet, kako se ispostavilo, bio je kratak, brzoizgarajući, nalik kometu koji juri prema nebu sve dok se ne raspline i nestane na horizontu. Parafrazirajući spomenuti predizborni slogan, a kada je riječ o Mislavu Kolakušiću, narodu je bilo svejedno.
Nakon što je na izborima zimus potučen do nogu, za neke populist, za neke mesija, ali svakako nesuđeni hrvatski predsjednik vratio se u Bruxelles na poziciju zastupnika u EU parlamentu koju obnaša od proteklog svibnja. Otamo je njegov rad najučinkovitije pratiti putem Facebook-profila “Građani za Mislava Kolakušića”, usprkos zbunjujućoj informaciji u uvodu stranice prema kojoj “izneseni stavovi ne odražavaju nužno stavove Mislava Kolakušića”, premda je evidentno riječ o njegovu osobnom profilu. Čovjek koji je u, po mnogočemu unikatnoj predizbornoj kampanji, uporno odbijao medijske kuće i brojne ponuđene intervjue, danas s društvene mreže počesto optužuje hrvatske medije kao glasila HDZ-a jer ne izvještavaju o njegovu radu u Bruxellesu.
Europarlamentarac Kolakušić tome se ne može načuditi jer je upravo on, “po našem uvjerenju, jedini istinski politički lider u današnjoj hrvatskoj politici, retorički najjasniji, beskompromisan i stručan u području ostvarivanja pravne države i borbe protiv političke korupcije”, kako sam o sebi piše na Facebooku ili nekome plaća da to čini. Ako je suditi prema recentnim objavama, u bijesu što je ispao iz političke arene svoje otrovne strelice najčešće sipa na račun borbe s koronavirusom. Piše kako “za stvaranje pandemije ne treba posebno opasan virus, već nekoliko stotina milijuna eura za medije, političare i podguzne muhe” te kako “glavni uzrok pandemije nije virus nego ljudska pohlepa”.
Neki dan je otišao i korak dalje. Dok Hrvatska sa svakim novim danom obara crne rekorde oboljelih i umrlih, dok zdravstveno osoblje pada s nogu od posljedica virusa, ali i neodgovornih pojedinaca, Mislav Kolakušić poslao je pismo svojim kolegama u Europskom parlamentu u kojem se žali što je sjedište Parlamenta zatvoreno zbog pandemije COVID-19, tvrdeći da je ta bolest obična prehlada. Premda je od početka epidemije u Hrvatskoj zaraženo više od 45 tisuća ljudi, a na jučerašnji dan ih je umrlo 628, mahom starih i bolesnih, nečijih očeva i majki, Kolakušić u svome pismu navodi “neospornu činjenicu” da unatoč tome što “poznaje nekoliko tisuća ljudi, ne poznaje nijednu osobu koja ima COVID-19”.
Treba i to razumjeti, daleko je Bruxelles. Do tamo ne dopiru riječi, primjerice, pulmologa iz KPB-a Jordanovac, dr. Saše Sriće, koji je kazao kako bi korona-skeptike proveo kroz intenzivne odjele u bolnicama. Tamo ne stižu uznemirujuće priče medicinskih sestara koje nakon četiri sata iz skafandera izlaze mokre do gole kože, s ozljedama lica od nošenja vizira i maski. Do Bruxellesa, očito, ne dopiru ni ispovijesti brojnih poznatih i manje poznatih pacijenata koji svoja, mahom, vrlo teška iskustva s ovom bolešću dijele s javnošću kako bi podigli svijest o opasnosti koju nosi.
Jesu li oni “podguzne muhe” o kojima lamentira Kolakušić? U konačnici, možda bi za sve bilo najbolje da ostane u Bruxellesu, osobito za onaj dio glasača koji je svjedočio kako se toliko željeni treći put naglo pretvorio u stranputicu. Osobito nakon nedavne objave na Facebooku kako “Mislav Kolakušić ne namjerava ostaviti posao nedovršenim, već kreće u organizaciju političke opcije spremne za sljedeće parlamentarne izbore.” Uistinu, kako na idućim izborima glasati da se nikada ne vrati? Opasnih čudaka u ovoj zemlji ima i bez njega previše.
>> VIDEO Kolakušićev komentar na rezultate EU izbora
Kako glasati da dođe do lustracije mene zanima i da konačno imamo razvoj kao Poljska, Slovačka, Češka, Mađarska, Estonija itd.? Ili je razlog stvarno taj što smo glupi?