Subota 29. veljače
Slušat ćemo ga tri minute i zaboraviti za tri sekunde
Miroslav Škoro osnovao je stranku u svom stilu, dosad se poistovjećivao s narodom kojemu će “vratiti Hrvatsku”, pa se u nazivu stranke – Domovinski pokret – poistovjećuje s domovinom. Ništa neobično, čine to i drugi političari, sve su to sami demokrati, narodnjaci, a pridjevom “hrvatski” kite se i stranke koje imaju desetak članova i na izborima dobiju toliko glasova. Škorini će biografi moći istaknuti da je taj pjevač lake glazbe Domovinski pokret utemeljio poslije svog uspješnog imovinskog pokreta, u kojem je u izrazito siromašnoj Hrvatskoj otetoj narodu postao izrazito bogat. Već sam napisao kako mu je u toj bogataškoj moći glavni motiv za bavljenje politikom bila tašta želja da popularnosti u lakoj glazbi dade težinu političke karijere. A frazama o “vraćanju Hrvatske narodu” hoće biti prepoznatljiv kao što je prepoznatljiv po pjesmama “Ne dirajte mi ravnicu”, “Milo moje” i drugima. I po toj lakoći obećanja njegova se politička karijera neće razlikovati od pjevačke. Pjevušit će nam Mesićev miljenik Škoro o sreći koju donosi narodu na isti mikrofon na koji nam je pjevušio pjesme koje se slušaju tri-četiri minute i zaborave za tri-četiri sekunde.
Nedjelja 1. ožujka
Anketa – Je l’ da da ste vi protiv zabrane pobačaja?
Neki (lijevi) mediji objavljuju rezultate “važnog istraživanja” prema kojem čak 81 posto ispitanika podržava “pravo na izbor kad se radi o trudnoći, rađanju i pobačaju”, dok je samo 7 posto protiv tog prava. Također, 62 posto misli da se vjerske zajednice ne smiju upletati u odlučivanje o pobačaju, 20 posto misli suprotno, dok 63 posto smatra da prekid trudnoće mora biti besplatan, a 18 posto je protiv. Hrvoje Vargić na kulturno-vjerskom portalu Bitno.net piše o manipulaciji u tom istraživanju, o usmjeravanju rezultata oblikom pitanja. Pa će, recimo, zbog sugestivnosti pitanja o tome “jeste li za pravo na izbor kada se radi o pobačaju” potvrdno odgovoriti i mnogi koji su za zaštitu života od začeća te oni koje tema posebno ne zanima ili o njoj nisu informirani. Rezultati bi bili posve drukčiji da se u anketi postavi, na primjer, pitanje – “Jeste li za ubijanje nerođene djece?” Kao što su posve drukčiji u jednom nedavnom europskom istraživanju. Manipulacija u anketi samo se pridružuje buci lijevih medija i političara iz lijevih stranaka – Bernardića, Mrak-Taritaš, Miletića (ne Marina), Beljaka i drugih protiv zabrane pobačaja. Po hrvatskom običaju – manjina sikće, većina se boji zmije.
Ponedjeljak 2. ožujka
Plenković HDZ-ovcima naređuje da ga se ne boje
Treba li se bojati Plenkovića koji u stranci smjenjuje s dužnosti one koji mu se usprotive, koji nameće Istanbulsku konvenciji kršćanskoj stranci i kršćanskom narodu protiv koje su ustali prvaci kršćanstva u zemlji – biskupi? Treba li se bojati predsjednika HDZ-a kojemu Škoro na predsjedničkim izborima otima pola birača zbog njegove lijeve politike, a Milanović pobjeđuje njegovu kandidatkinju? Jer, kako se takav čovjek može održati na čelu stranke ako ne zastrašivanjem članstva? Da se tako želi održati rekao mu je protukandidat na stranačkim izborima Miro Kovač, a Plenković mu je u stilu komunističkih vlastodržaca uzvratio da “govoriti HDZ-ovcima da se boje, da su u strahu ili da strahuju od gubitka nekakvog posla je podcjenjivanje članica i članova HDZ-a”. Jesu li ratifikacija Istanbulske konvencije i drugi diktati predsjednika HDZ-a, za kojeg je Milanović rekao da ne pripada toj stranci nego “liberalnoj struji SDP-a” bili “podcjenjivanje članica i članova HDZ-a”? No treba reći da se Plenkovića bojao i sam Kovač, ni izdaleka nije bio kao danas oštar prema njemu kad ga je uklonio s dužnosti u HDZ-u. Takav nije baš jak motiv za hrabrost HDZ-ova članstva.
Utorak 3. ožujka
U nogometu smo jači i od ‘najjačih’, čemu strepnja!?
I prije kad se znalo od kojih će se reprezentacija sastaviti skupina u kojoj ćemo igrati u Ligi nacija i nakon ždrijeba jaukalo se i jauče zbog silne snage protivnika. Unatoč tome što smo osvojili drugo mjesto na SP-u, kvalificirali se za EP, što smo visoko na Fifinoj ljestvici, i što bi se drugi trebali bojati nas, a ne mi njih, širimo strepnju. Bit će zato što nas osjećaj malenkosti nikad nije napustio i što bismo se bojali sve kad bismo osvojili nekoliko svjetskih natjecanja zaredom. A bit će i da se unaprijed stvara alibi za neuspjeh i trijumfalizam zbog uspjeha nad jakima. Kao velikom ljubitelju nogometa i nogometnom patriotu nije mi svejedno s kim ćemo igrati, ali za razliku od medija i nekih nogometnih moćnika, uvijek navijam za najjače ili “najjače”. Slažem se s Dalićem – što će mi Lihtenštajn, Andora, Malta i Albanija, pa i Rumunjska i Bugarska i uspjeh protiv njih – hoću Englesku, Francusku, Belgiju, Nizozemsku... Hoću uživati u pobjedama nad tim u medijima napuhanim veličinama, nad tim umišljenim zemljama koje svoju moć mogu zahvaljivati osvajačkoj, porobljivačkoj prošlosti koja se prelila i u nogomet, što je očito i po “kolonijalnim” sastavima njihovih reprezentacija.
Srijeda 4. ožujka
Izdaje li Europa Hrvatsku kao i stoljećima prije?
Ponavlja li se povijesna izdaja Europe koja je stoljećima ravnodušno gledala i na hrvatsku hrabrost u ratovima protiv Turaka i na pohode turske sile koja nas je gotovo zbrisala s lica zemlje? Ne samo hrvatske, grčke i druge policije i vojske nego sve policije i vojske EU trebale bi doći na granice zemalja kroz koje silom migranti hoće proći do europskih odredišta, a golem bi se broj mogao zaustaviti u Hrvatskoj. Ako bi, kako se prijeti i piše, prema Europi nagrnuli milijuni, ne može ih zaustaviti nekoliko malih zemalja unatoč Frontexu i novčanoj pomoći iz Bruxellesa. Scenarij pohoda migranata na Europu vrlo je sličan osmanskom (osim po vjeri, i u detaljima: pljačke, provale, silovanja...), s tom razlikom što je vojna sila zamijenjena fizičkom – milijunskim masama koje “bježe pred ratom”. Ministar Božinović, koji bi rekao da je Hrvatska spremna i da na nju pođe sto milijuna migranata, djeluje posve nepouzdano. Plenković, koji je na čelu države koja predsjeda Vijećem EU, ne čini gotovo ništa, na grčku granicu putuje s čelnicima EU, te tvrdi da grčka vlada neće pustiti migrante. I poziva na red Erdoğana – bit će da je sultan premro od straha pred opomenom bruxelleskog vazala.
Četvrtak 5. ožujka
Orbán je kod nas omražen jer radi za Mađarsku
Evo još jedne pobjede Viktora Orbána protiv međunarodnih profitera – najviši sud Europske unije, Sud pravde, donio je odluku u korist Mađarske, potvrdio je da je progresivni porez te države koji se po odluci Fidesza od 2010. ubire od teleoperatera i maloprodajnih kompanija poput Vodafonea i Tesca u skladu s europskim zakonima. Otkad je došao na vlast, Orbán je dobio podosta bitaka sa stranim bankama i kompanijama te obuzdao njihovu grabežljivost kojom su gulili građane i državu te ih upregnuo u mađarske gospodarske interese. Spomenuti porez donio je mađarskom proračunu desetke milijardi forinti. Sličnih primjera u Hrvatskoj nemamo. Strane banke (hrvatskih gotovo i nema) građanima i tvrtkama nameću kamate izrazito veće nego u svojim matičnim zemljama. Veliki trgovački lanci rade što hoće, na svojim policama nemaju ni izdaleka onoliko hrvatske robe koliko domaće robe imaju u nekim zemljama, pa i u Mađarskoj, koje su ih uspjele prisiliti da drže velike postotke nacionalnih proizvoda, a profiterska agresivnost stranih teleoperatera valjda je najgora u Europi. U europskom međudržavnom kurvanju Hrvatska je najveća radodajka, ali malo gdje se kao u njoj toliko ocrnjuje desničar Orbán.
Petak 6. ožujka
Tko će asimilirati Srbe u RH kad Hrvati nestanu
Svojedobno se Mato Arlović usudio reći kako bi svi hrvatski državljani, koje god nacionalnosti bili, trebali biti politički Hrvati. Furio Radin i Milorad Pupovac uzvratili su mu optužbom da je to “poziv na asimilaciju” i da je ksenofob. Asimilacijom se sada bavi i Dragan Markovina, ustrajni istražitelj pogubnog hrvatskog nacionalizma (ni o čemu drugome i ne piše!), koji na lijevom portalu Telegram u povodu rasprava o skorom popisu stanovništva strepi da bi Srba moglo biti manje nego na posljednjem popisu. U samom naslovu teksta piše: “U Hrvatskoj trenutno svjedočimo potpunom nestanku i asimilaciji srpske zajednice; zašto nikoga nije briga?” Asimilacija je na djelu “ponajprije u gradovima, u kojima mladi ljudi jednostavno neće željeti nositi stigmu porijekla u vlastitoj zemlji i dubinski nacionalističkom društvu”. Koja logika – strepiti od nestanka Srba dok iseljavanjem i padom nataliteta nestaju stotine tisuća Hrvata! Optuživanje hrvatskog društva kao “dubinski nacionalističkog” u kojem Srbi nestaju očito je “prepisano” iz velikosrpske agresorske propagande pa bi moglo biti da je Markovina nešto pobrkao i strah od Oluje zamijenio strahom od asimilacije.
Opet Soroš u akciji, koliko vam, je platio za taj članak?