To što je Šime Lučin, čim je pročitao novine, u Saboru sazvao presicu dramatičnom brzinom, kao da je Karamarko osobno poveo naše tajne agente da izvrše državni udar, ne čudi. Da je odmah krenuo difamirati izravnog političkog protivnika, HDZ i Karamarka i da to radi baš Lučin, opet ne iznenađuje. U SDP-u ga drže za velikog policijsko-obavještajnog stručnjaka, pa se rado bavi i “specijalnim ratom” protiv HDZ-a. Takav angažman Lučina je potpuno legitiman, sve to spada u političku borbu i u redu je. To je svojevrsno političko šamaranje kojeg ćemo se, očito, nagledati u ovoj izbornoj godini. Šteta što je Lučin iznoseći potpuno pogrešnu informaciju, da je Karamarko udvostručio broj agenata sa 700 na 1400, pritom zaboravio da su u međuvremenu spojene dvije obavještajne službe, unutrašnja i vanjska, SOA i OA. No, brojke kažu da i u tako spojenoj SOA-i radi do 1000 službenika. Lučin će morati na popravni i malo se bolje raspitati. Malo važno.
Puno je važnija reakcija Pantovčaka. Zbog afere radi navodnog zapošljavanja u SOA-i brata jednog novinara, koji nije prošao sigurnosnu provjeru, a sve to prije sedam godina – istodobno se uključuje dramatično i predsjednik države. E, to već čudi. Predsjednik počinje principijelno i smatra da “osobe koje su primljene mimo procedure, moraju napustiti službu, a oni koji su ih primili na nezakonit način, moraju odgovarati za to”.
Pošteno. No, onda dolazi skandalozni dio: “U službama, inače, radi više osoba rodbinski povezanih s medijima, političarima ili drugim djelatnicima sigurnosnog sustava...”. Pa će predsjednik tražiti provjeru te prakse. Prije par mjeseci i sam bi Josipović takav stav ocijenio skandaloznim, jer je u jeku afere zbog sina Josipa Perkovića, Saše Perkovića, koji je njegov savjetnik za nacionalnu sigurnost, bio izjavio da “sinovi nisu krivi za moguće grijehe svojih roditelja”.
Nevjerojatno je da predsjedniku sad smetaju nečiji drugi sinovi, kćeri, braća. A ima ih. Kao i nepotizma. No, generalno, smije li “rod” biti prepreka za taj posao? Što da sada misli predsjednik Sabora Josip Leko. Ili njegova kći, koja je zaposlena u VSOA-i (vojna obavještajna). Treba li sada Leko dati otkaz, ili njegova kći? Hrvatska je mala zemlja s četiri milijuna stanovnika, a “bliski susreti” u sigurnosnom aparatu događaju se i u mnogoljudnijim zemljama. No, zato i postoje sigurnosne provjere.
Ovdje je Josipović na posebno skliskom terenu. Saziva VONS zbog navodnih propusta u sigurnosnoj proceduri u zapošljavanju agenata SOA-e, a u tom VONS-u i oko njega angažira svoje savjetnike. Koji, kad ih je angažirao, nisu uopće prošli sigurnosnu provjeru!? A glavni mu je analitičar “obavještajno zanimljivi” Dejan Jović, na raspolaganju su mu obavještajna izvješća hrvatskih tajnih službi - a da on sam nije bio podvrgnut, niti je tražena sigurnosna provjera!? To je, potvrđuju znalci, svjetski raritet.
Nadalje, raspletom situacije oko njegova oca, Saša Perković više ne bi mogao proći sigurnosnu provjeru. Ni našu, niti bi dobio “klirens” od NATO-a. Predsjednik države, dakle, ima se zbog čega brinuti glede provjera. Je li krenuo u sazivanje VONS-a samo radi nekakve osvete Karamarku za Omiš? To bi bilo neozbiljno, jer se po instituciji poput SOA-e “ne čačka” bez velike nužde. A nikako kada su motivi politički. Ili još gore, politikantski.
Dejanu Joviću je "security clearance " izdao MI6, a prošao je on i "bezbednosnu proveru" KOS-a.