Na studiju bošnjačkog, hrvatskog i srpskog jezika na Filozofskom fakultetu u Sarajevu profesori nose imena Senahid, Amela, Lejla, Hasnija, Dževad, Ismail, Muhidin; u srednjim školama učenici svi zajedno uče jedan materinski jezik, ali Hrvati u svjedodžbi mogu tražiti da im se upiše da su učili – hrvatski.
Tako na djelu izgleda situacija u glavnom gradu države u kojoj je posljednjih godina na snazi politički pakt najslabije strane, Hrvata, s onima koji su cijelu kašu zakuhali, Srbima, kako bi se ublažila dominacija onih koji su najviše stradali u ratu, Bošnjaka, vidljiva na sve strane u državi i u bošnjačko-hrvatskom entitetu. Pa tako vođa Republike Srpske Milorad Dodik ponovno govori o derogiranju hrvatskih nacionalnih prava. "Pustite Hrvatima da biraju svog Hrvata", zalaže se Dodik, jer u BiH je situacija takva da od tri člana Predsjedništva BiH jednog biraju Srbi, a drugu dvojicu zapravo – Bošnjaci. U Federaciji BiH, dijelu države u kojem zajedno žive Bošnjaci i Hrvati, na djelu je građanski princip, pa se zajamčeni član Predsjedništva Hrvat bira i tamo gdje Hrvata gotovo i nema, iako je cijela zemlja zapravo podijeljena i uređena po etničkom principu. A građanski princip često, kako je to isticao sarajevski filozof Ugo Vlaisavljević, u nacionalno izmiješanim sredinama zapravo znači da većina gospodari, pa je zapravo riječ o "perfidnom građanskom nacionalizmu".
Sve manje Hrvata
Bit će zanimljivo vidjeti i rezultate poslijeratnog popisa stanovništva, koji će se održati na jesen. Jer, procjene CIA-a govore o tome da je od 1991. do 2004. godine najviše pao udio i broj Hrvata. Uoči rata, u BiH je bilo 760 tisuća Hrvata, a nakon rata samo 570 tisuća, udio je pao sa 17,4 na 14,3 posto. Broj Bošnjaka, zanimljivo, unatoč velikim stradanjima u ratu, nije pao, nego narastao sa 1,90 na 1,92 milijuna, možda zato što su se "preorijentirali" iz više od 200 tisuća Jugoslavena prije rata. Udio Srba je, pak, narastao sa 31,2 na 37,1 posto, sa 1,37 na 1,48 milijuna. Moguće je da bi se Hrvati ionako iseljavali kao što su to činili i prije rata, ali drastičan pad broja stanovnika ipak je zabrinjavajući. Je li to zabrinulo i službeni Zagreb, vidjet će se nakon ulaska Hrvatske u EU. Jer, oči Hrvata iz BiH s puno su nade uprte u hrvatsko vodstvo koje sad ima priliku ravnopravno razgovarati u Bruxellesu. Kako god bilo, Srba i Hrvata zajedno ima oko dva milijuna, Bošnjaka je 1,92 milijuna, pa se stvara i brojčana ravnoteža. Međutim, brojni su protivnici hrvatsko-srpskog saveza, među njima i nekadašnji SDP-ovac Zdravko Tomac koji piše kako je riječ o provedbi Memoranduma II.
"U politici rušenja BiH i pripremi terena za osamostaljenje Republike Srpske, Srbima treba savez s Hrvatima i prividna obrana ravnopravnosti hrvatskog naroda. Dodik tako postaje borac za treći entitet, pokušava stvoriti savez s HDZ-om. Ali taj treći entitet zapravo je sredstvo razbijanja BiH i otvaranja sukoba, pravog rata između Bošnjaka i Hrvata u podjeli Federacije koju je, posebno u srednjoj Bosni, teško podijeliti. Da je zaista riječ o držanju fige u džepu, pokazuju izjave Dodika i drugih da nisu spremni ni pedalj Republike Srpske dati za treći entitet", napisao je nedavno Tomac. Bi li zaista bilo tako teško podijeliti Federaciju između Bošnjaka i Hrvata? Ima li ikakvog drugog rješenja na kojem bi se mogla graditi stabilna država osim da svaki od tri naroda ima i svoj dio teritorija?
Tko su šovinisti
Još prije dvije godine Vlaisavljević je upozoravao kako su odgovorni političari u BiH upravo oni koji postavljaju nacionalno pitanje kao glavno, jer valja ustanoviti pravila igre kao pretpolitičko pitanje. "Javnosti se stalno servira šovinistička insinuacija da su srpski i hrvatski političari ti koji su zadojeni nacionalizmom i rade protiv zajedničke države", upozorio je tada Vlaisavljević, ali do danas je stanje isto, međunarodni faktori ne odustaju od jedne politike, u kojoj je Srbima priznato ratno osvajanje, a Bošnjaci u ostatku države mogu graditi unitarnu državu, u kojoj će imati prevlast na svakom planu.
– Sarajevo je odavno postalo središte bošnjačke i isključivo bošnjačke politike, kulture, ekonomije, obrazovanja. Istovremeno, karakter te politike je 'državni' – rekao je Vlaisavljević, a Dodik kaže kako mu "u Sarajevu nikad nije bilo lijepo" te da ima tisuće mjesta gdje mu je bilo ljepše.
– Hrvati su u BiH potpuno obespravljeni i savezništvo sa Srbima puno je potrebnije Hrvatima nego Srbima – kaže analitičar Nino Raspudić. Ističe kako u BiH nakon dva desetljeća žive tri potpuno odvojena društva, koja žive u različitim uvjetima i imaju različita sjećanja.
– Neobično je što se suradnja Zagreba i Beograda tako hvali, a suradnja Hrvata i Srba u BiH se napada – kaže.
Međutim, iz BiH ima i drukčijih glasova, koji upozoravaju kako je tamo ratovao svatko protiv svakoga pa je svaki savez vjerojatno samo pitanje trenutačnog interesa. A pitanje je i imaju li lideri triju naroda, u ovom trenutku to su Bakir Izetbegović, Milorad Dodik i Dragan Čović, i neke druge interese na umu osim da rade u korist naroda ili su i tu u pitanju razne biznis kombinacije...
